---

DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Dalmacija
Države: Hrvatska

PREGLED POLJA IZVORI I LITERATURA

Pregled polja

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

POLJA U DINARSKOM KRŠU

PODRUČJE: DALMACIJA

---

BOKANJAČKO BLATO
HRVATSKA

Bokanjačko blato, jezero 7 km sjeverno od Zadra; obuhvaća 4,92 km². Ispunjava plitku udolinu (duga 4 km, široka do 1,5 km) koja se pruža u smjeru sjeverozapad–jugoistok, a kojoj je dno 20 m iznad morske razine. Površina jezera povećava se u kišno doba (listopad–studeni; travanj–svibanj). Bokanjačko blato je retencija zadarskog vodovoda (izgrađen 1901). U srednovjekovnim ispravama naziva se Unjakovo blato.
​IZVOR Bokanjačko blato. Hrvatska enciklopedija

NADINSKO BLATO
HRVATSKA

Nadinsko blato, periodično jezero u sjevernoj Dalmaciji, 9 km zapadno od Benkovca, odn. 20 km jugoistočno od Zadra; obuhvaća 4,88 km²; dugo je oko 4 km, široko do 1,5 km. Leži na 73 m apsolutne visine, južno od sela Nadin. Vodu prima od potokâ Kličevica i Mirašnica, a gubi ju u ponorima na južnome rubu.
IZVOR Nadinsko blato. Hrvatska enciklopedija

BENKOVAČKE BARE
HRVATSKA

LIŠANSKO - OSTROVIČKO POLJE
HRVATSKA

Lišansko polje je dio prostranog Kozlovačko - Morpolačkog polja koje se proteže između Benkovca na sjeverozapadu te Morpolače i Žažvića na jugoistoku u dužini od oko 15 km površine oko 3.090 ha. Poljoprivredno područje Žažvić predstavlja uređeni dio Lišanskog polja površine 250 hektara. Područje je zaštićeno od poplavnih voda, a sustav odvodnje čine uređene bujice, kanalska mreža i nasipi za zaštitu od vanjskih voda, kao i kanali za detaljnu odvodnju unutar poljoprivrednog područja. Glavni recipijent Jaruga protječe uskim Kozlovačkim poljem. Na prijelazu iz užeg Kozlovačkog u šire Morpolačko polje Jaruga mijenja naziv u Krivac i teče južnom stranom poljoprivrednog područja Žažvić. Na predjelu Morpolače, Krivac spaja s lijevim pritokom Bribišnicom. Nizvodno od Bribišnice, pa do utoka u Prokljansko jezero ovaj vodotok je poznat pod imenom Guduča. Kroz poljoprivredno područje Žažvić protječe bujice Duboka draga, koja je ujedno na ovom potezu i granica između dvije županije - Zadarske i Šibensko-kninske. Neposredno nakon prolaza kroz predmetno područje, bujica se ulijeva u Jarugu. Poljoprivredno područje Žažvić smješteno je na najnižoj koti Kozlovačko - Morpolačkog polja na nadmorskoj visini 98-100 metara. Najbliža naselja poljoprivrednom kompleksu Žažvić, udaljena su oko 2 kilometra, a to su u smjeru sjevera Lišane Ostrovičke središte istoimene općine, zatim Žažvić u smjeru jugoistoka koji teritorijalno pripada Gradu Skradinu te Morpolača u smjeru juga koja teritorijalno pripada Općini Stankovci. Općina Lišane Ostrovičke prema popisu iz 2001. godine ima 759 stanovnika koji žive u 248 obitelji. Prema procjeni od toga je 75% obitelji koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Predmetno područje omeđeno je kanalima i nasipima te obuhvaća 250 ha. Unutar kompleksa formirani su odvodni kanali, putovi i vjetrozaštitni pojasevi (drvored), tako da proizvodne parcele obuhvaćaju oko 240 ha. Prema agronomskoj analizi nedostatak vode za razvoj poljoprivrednih kultura iznosi oko 180 litara vode po m2 za cijelo vegetacijsko razdoblje "svibanj - rujan". Za osiguranje dovoljnih količina vode za navodnjavanje predlaže se izgradnja akumulacije u centralnom dijelu područja Žažvić, na lokaciji na kojoj se i danas u manjim količinama akumulira voda, jer se radi o lokalitetu relativno neplodnom i određene vododrživosti. Za punjenje akumulacije u prvoj fazi predlaže se zahvaćanje vode na "Trolokvi" s transportom tlačnim cjevovodom do planirane akumulacije. Od „Trolokve" do planirane akumulacije izveo bi se tlačni cjevovod Æ 250 mm. Cijevna mreža izvodi se od profila DN 80 do DN 350, a polaže se postojećim zemljanim putovima na način da je svakoj proizvodnoj parceli omogućen priključak. Mreža bi se izvela u obliku prstenastog sustava s nekoliko kraćih ogranaka, ukupne dužine oko 7, 5 km.
IZVOR  PEROŠ, Petar: Idejni projekt navodnjavanja dijela Lišanskog polja-melioracijsko područje Žažvić. Diplomski rad. Građevinski fakultet. Zagreb, 2009.

POLJE RAŠINOVAC
HRVATSKA

POLJE BABIN DUB
HRVATSKA

BENKOVAČKO POLJE
HRVATSKA

BUKOVIČKO POLJE
HRVATSKA

2 km JI od Benkovca

RODALJIČKO POLJE
HRVATSKA

VRANSKO JEZERO (Dalmacija)
HRVATSKA

Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. To je jezero zapravo krško polje ispunjeno vodom i rijedak primjer kriptodepresije. U parku je do sada zabilježeno oko 235 vrsta ptica, od čega 102 gnjezdarica (ponajviše ptica močvarica), dok je ostalima jezero odmorište prilikom selidbe ili zimovalište. Prema procjenama u parku za jesenje selidbe dnevno boravi između 20.000 i 200.000 ptica. Posebnost parka je i bogatstvo ribe te razvijeni sportski ribolovni turizam. Dominantna karakteristika Parka je posebni ornitološki rezervat, gotovo netaknutih prirodnih staništa ptica vodarica, rijetkog močvarnog sustava, velike bioraznolikosti, izuzetne znanstvene i ekološke vrijednosti.
Sjeverozapadni dio jezera je 1983. godine proglašen posebnim ornitološkim rezervatom i uvršten u popis važnih ornitoloških područja u Europi. Dana 16. 9.1999.  osnovana je i Javna ustanova "Park prirode Vransko jezero" sa sjedištem u Pakoštanama. Park prirode je 2013. godine uvršten u popis zaštićenih močvarnih područja  Ramsarskom konvencijom.

​​IZVOR  Park prirode Vransko jezero. Wikipedija (hr)

BAN POLJE
HRVATSKA

Ban polje kod naselja Đevrske.

DANILSKO POLJE
HRVATSKA

Duljina polja je oko 8 km, najveća širina je 1,5 km, dok površina polja iznosi oko 5,5 km². Polje je smješteno na nadmorskoj visini od 137 m (južni rub središnjeg dijela polja) do preko 200 m (krajnji sjeverozapadni i jugoistočni dijelovi). 
​Danilsko je polje, morfološki, udolina ovalna oblika smještena između dva krška grebena, produžetka Trtara s Velikom glavom (542 m) sa sjevera-sjeveroistoka, i znatno nižega Crnog brda s Podima s južne-jugozapadne strane u prostoru naselja Danilo Biranj i Danilo Gornje. Zbog kvalitetnog tla obrada polja susljedno traje već tisućama godina. Polje obilježavaju i oskudne, ali za opstanak stanovništva u prošlosti značajne pojave voda.
Prvi poljodjelci Danilskog polja bili su neolitski stanovnici čiji su tragovi očuvani do danas u ostatcima poznate kulture srednjeg neolitika na Jadranu, tj. danilske kulture (4500.-3900. g. pr. Kr.). 
PROČITAJ VIŠE Magaš, Damir i Ante Blaće: Geomorfološka obilježja Danilskog polja kod Šibenika kao osnova historijsko-geografskog razvitka. Geoadria 15, br. 1 (2010): 5-29. (PDF)

MOKRO POLJE (kod Ervenika)
HRVATSKA

Mokro polje (kod Ervenika), prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Mokro polje (kod Ervenika)
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Na jugoistočni kraj Mokrog polja nastavlja se manje Radučko polje.

ERVENIČKO POLJE
HRVATSKA

ŽEGARSKO POLJE
HRVATSKA

RADUČKO POLJE
HRVATSKA

Radučko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Radučko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

VRPOLJAČKO POLJE
HRVATSKA

BILO POLJE
HRVATSKA

Kod Oklaja, 12 km SZ od Drniša

VEDROVO POLJE
HRVATSKA

10 km SZ od Drniša

VEDRO POLJE
HRVATSKA

Vedro polje, kod Plavnog kod Knina

ŽUJINO POLJE
HRVATSKA

Kninsko polje
Pogled s Kninske tvrđave na Kninsko polje. U pozadini, iznad Golubićkog platoa i naselja Golubić, dominira gorska kosa Orlovače iza koje "proviruje" planina Ilica.

KNINSKO POLJE
HRVATSKA

Kninsko polje je 10,5 km dugo i do 3,5 kilometara široko polje u kršu u sjevernoj Dalmaciji. Obuhvaća 24,2 km² (prema Jugoslavenskoj enciklopediji, odn 20,2 km² prema Hrvatskoj enciklopediji). Leži između prostrane vapnenačke zaravni na jugozapadu i jugozapadne padine Dinare na sjeveroistoku, a spušta se 300-220 m nadmorske visine, od sjevera prema jugu. Na sjeveru prelazi u dolinu Butišnice, a na jugu u Kosovo polje. Podloga Kninskog polja sastoji se pretežito od nepropusnih verfenskih i gipskih naslaga, na kojia su nataloženi neogeni slojevi. Okolno je zemljište u južnom dijelu vapnenačko, a u sjevernom verfensko i dolomitno, što se odražava i u reljefu. ​Poljem protječe rijeka Krka. 
U Kninskom polju ističu se tri dijela ravan Butišnice i Krke na jugu, neogeno-pleistocenski grebeni, građeni od pijeska i konglomerata u sredini, i Golubićki plato na sjeveru. U sjevernom dijelu polja jaka su spiranja, a u južnom naplavljivanja.
Na kontaktu nepropusne podloge polja i brdskog kraja na sjeveru izbijaju mnogobrojna vrela koja hrane Butišnicu i Krku, čije vode poplavljuju zimi južni dio polja. Naselja su nastala na ocjeditim mjestima središnjih uzvisina i duž ruba polja (Kninsko polje, Vrpolje, Topolje, Kovačić, Golubić i Knin. Veća gustoća naseljenosti ukazuje na važnost Kninskog polja u prirodno siromašnom krškom kraju. Uzgajaju se žitarice, vinova loza, povrće i dr.; stočarstvo (ovca, koza, svinja, govedo). Ležišta sadre i vapnenca. Glavno naselje je Knin.
​
IZVOR  Kninsko polje. Enciklopedija Jugoslavije, Tom 5, str. 26., Zagreb, 1962.

Kninsko polje

Golubički plato
Orlovac u pozadini

Kninsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

PROČITAJ VIŠE  FRIGANOVIĆ, Mladen: Polja gornje Krke. Acta Geographica Croatica 3., br. 1. (1961): 8-164. (PDF)

• Sažetak. Ovaj rad proučava područje triju polja uz gornji tok rijeke Krke kroz analizu i opis prirodne osnove ovog kraja (reljefa, klimatskih prilika, hidrografije, vegatcijskog pokrova) te društvenih utjecaja (stanovništvo, naseljenost) kako bi se prikazao njihov prostorni odraz na ovo područje.

KOSOVO POLJE
HRVATSKA

Kosovo polje je jedno je od triju krških polja u gornjem toku rijeke Krke, smješteno u Kninskoj krajini, između Kninskoga (na sjeveru) i Petrova polja (na jugu). Smjestilo se na 235-275 m n.v. Površine je 33 km² (dio izvora navodi 27 km²), dugo je oko 13,5 kilometara i široko oko 5 kilometara. Kosovo polje nastalo je djelovanjem tektonskih i erozijskih utjecaja, pa se na njegovu dnu taložilo rastresito tlo koje ga je učinilo plodnim i pogodnim za život. Naseljenosti prostora doprinijeli su i brojni prirodni izvori vode jer širim područjem protječe pet rijeka i rječica. To su Krka i njezini pritoci: Kosovčica, Butižnica, Orašnica i Krčić. Kroz polje protječe  Kosovčica, lijeva pritoka Krke koja u Krku utječe između glavica Konj i Burum.  U Kosovome polju nalaze se i Šarena i Burumska jezera, a u Biskupiji, u neposrednoj blizini lokaliteta na Crkvini, Bračića jezero.
Naselja u polju su: Biskupija, Markovac, Orlić, Riđane, Ramljane i Zvjerinac. Sva navedena naselja pripadaju Općini Biskupija.
​
​IZVOR  Kosovo polje. Wikipedija (hr)

Više malih jezera u podnožju planine Dinare. Ime su dobila po "promjeni boja" sukladno s izlaskom i zalaskom sunca.

PETROVO POLJE
HRVATSKA

Petrovo polje je krško polje u Dalmaciji u Hrvatskoj. Dugačko je 17 km, a široko do 8 km, površine 57 km2. Nalazi se između 260 i 330 m n.v. Dno polja je na 268 m n. v. Prostire se između planine  Promine na zapadu,  Svilaje na istoku i Moseća na jugu. Na sjeveru se preko Petrovog klanca, između Promine i Svilaje, nadovezuje na Kosovo polje. Prema jugoistoku se produžava u uzak koridor između Svilaje i Moseća, a na krajnjem zapadu, između Promine i Moseća se nalazi grad Drniš. Nastalo je tektonskim pokretima i krškom erozijom.

Južni dio polja je izrazito ravan i kroz njega protiče rijeka Čikola, dok je sjeverni dio brežuljkast. Vapnenačka uzvišenja u polju se nazivaju glavice, kao što su Kadina glavica (384 m n. v) i Balina glavica (362 m n. v). Tu su i Midenjak (345 m n. v.), Glavičina (336 m n. v.), Cecela (301 m n. v.).

Poljem protječe rijeka Čikola, kanalizirani potok Mantovac i niz manjih povremenih rijeka  vodotoka i melioracijskih kanala.

Grad Drniš smješten je na zapadnom rubu Petrovog polja, između Moseća i Promine, kroz grad protječe rijeka Čikola, a odlikuje se i kulturnim znamenitostima.

Područje Petrovog polja rijetko je naseljeno, a gradnja je raštrkana.  Naselja su smještena na obodu polja. Osim Drniša to su uglavnom manja sela i zaseoci koji administrativno pripadaju pod Drniš:  Kričke, Ružić, Umljanović, Kljake, Čavoglave, Gradac, Otavice, Kanjane, Parčić, Miočić,  Biočić, Tepljuh,  Siverić, Badanj. Kadina Glavica se nalazi na istoimenom uzvišenju u polju, a  Baljci i Mirlović Polje  iznad polja, na obroncima Svilaje.

Zbog povoljnog položaja i prirodnih pogodnosti za ljudski život Petrovo polje nastavano je još od pradavnih vremena. Nalaza ima od prapovijesti kroz sva kasnija razdoblja. Na području Petrova polja  antički povijesni izvori i epigrafski spomenici zabilježili su nazive nekoliko naselja: Promona, Synodion (Sinodij) i Magnum Municipium. Kroz Petrovo polje prolazila je važna magistralna cesta rimske provincije Dalmacije, koja je bila najkraća i najfunkcionalnija veza Salone, administrativnog i kulturnog središta ove provincije, s Panonijom.
Od spomenika se ističu lokalne crkve i mauzolej Ivana Meštrovića u naselju Otavice.

IZVOR  Petrovo polje. Wikipedija (hr)

Petrovo polje kod Miočića
Autor: gorchfin, Wikipedija

SUHO POLJE (kod Kijeva)
​HRVATSKA

VRLIČKO POLJE
HRVATSKA

PAŠKO POLJE
HRVATSKA

CETINSKO POLJE
HRVATSKA

VRANJEŠEVO POLJE
HRVATSKA

VELIKO I MALO SUHO POLJE (kod Vrlike)
HRVATSKA

HRVATAČKO POLJE
HRVATSKA

PERUĆKO JEZERO
HRVATSKA

ZELOVSKO POLJE
HRVATSKA

Zelovsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

BILO POLJE
HRVATSKA

Bilo polje (kod Zelova), prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

9 km Z-SZ od Sinja. Zelovo.

SINJSKO POLJE
HRVATSKA

Sinjsko polje je polje u kršu u Zagori, u Dalmaciji. Obuhvaća 64 km² plodne zemlje. Leži podno Sinja, s obiju strana Cetine i najveće je polje Zagore. Nalazi se između 295 i 301 m nadmorske visine.
Sinjsko polje okružuje niz naselja. S lijeve (sjeverne-sjeveroistočne) strane Cetine redom su podkamešnička naselja Gala, Otok, Ovrlja,  Udovičić, Ruda, Vrabač, Grab (s naseljem  Podi koje se također spušta u polje), Jabuka  i Vedrine. Potom dolazi Trilj  koji je s obiju strana Cetine i dalje s lijeve (južne-južnozapadne) strane Cetine redom  Košute,  Turjaci, Brnaze, Sinj i Glavice. Polje je nekada zimi plavilo. Kad bi se na proljeće povukle vode, u polju su pasla krda  goveda i drugog blaga. Danas nema ispaše, a polje je posijano kukuruzom i pšenicom.

Sinj i Sinjsko polje

Cetina je najveća rijeka u sinjskom polju. Još je nekoliko potoka i rječica u polju: Kosinac i Ruda (lijevi pritoci),  Grab (lijevi pritok Rude) i Ovrlja (desni pritok Rude). S desne strane u Cetinu utječe rječica Goručica. Donedavno je rijeka Cetina sa svojim pritocima Grabom, Rudom i Ruminom bila bogata plemenitom ukusnom ribom poput autohtone pastrve prepoznatljive po crvenim točkicama, klenom i lipljenom. Fond svih ribljih vrsta se na tom području zadnjih desetljeća smanjio. Stručnjaci razloge tome najviše vide u krivolovu i onečišćenju okoliša, također i melioracijskih zahvata odnosno izgradnje kanalske mreže za navodnjavanje u dalmatinsko-zagorskim krškim poljima.
​Cetina ulazi u polje na rubu naselja Obrovca u zaselku Han između Glavica i Gale, a izlazi ispod Trilja, između  Čaporica s lijeve i Garduna s desne strane, ulazi u kanjon Cetine i teče prema jugu. Dvije strane polja povezane su s nekoliko mostova preko Cetine, redom nizvodno: kameni most na Hanu, potom betonski most kod Otoka na lokalitetu Kerep, najveći je most na Trilju, a stotinjak metara ispod njega viseći most.

​IZVOR  Sinjsko polje. Wikipedija (hr)

CRNO POLJE
HRVATSKA

14 km istočno od Trilja

DUGOPOLJE
HRVATSKA

VOJNIĆKO POLJE (Vojnić Sinjski)
HRVATSKA

TIJARIČKO POLJE
HRVATSKA

UGLJANSKO POLJE (Ugljane kod Trilja)
HRVATSKA

ČAPORIČKO POLJE (kod Čaporica)
​HRVATSKA

VELIĆKO POLJE
​HRVATSKA

VRPOLJSKO POLJE (Vrpolje kod Trilja)
​HRVATSKA

BUDIMIRSKO POLJE
​HRVATSKA

VOŠTANSKO POLJE
​HRVATSKA

DICMANJSKO - BISKO POLJE
HRVATSKA

Osim naziva mjesta, Dicmo je također i naziv za suho i plitko polje u kršu splitske Zagore, u Dalmaciji, a od 20. stoljeća i skupni naziv za naselja na rubu polja, osobito za predjel oko bivše Željezničke stanice, župne crkve sv. Jakova i Ane, te Škole u Kraju. Polje Dicmo je dugo oko 15 kilometara od sjeverozapada (Donje Dicmo) do jugoistoka (Gornje Dicmo), a široko do 2,5 kilometra. Nadmorska visina mu je između 315 i 319 metara. Ukupne je površine 35 35 km2.
Na rubovima polja nastalo je sedam većih i više manjih naselja za koja se posljednjih desetljeća rabi skupni naziv Dicmo. Općinu Dicmo čine naselja Kraj, Osoje, Prisoje, Sičane i Sušci (Dicmo Donje), te Ercegovci i Krušvar (Dicmo Gornje).
Najveće planine i brda su Mosor (1339 m), Visoka (890 m), Grubuša (647 m), Radinje (763 m) i Gradina (587 m).
​
​IZVOR  Dicmo. Wikipedija (hr)

LITERATURA
Igor Ljubenkov: Floods in Dinaric Karst fields: a case study of the Dicmanjsko-Bisko Polje (Croatia). International Journal of River Basin Management (2023.) (HTML)

• Sažetak. Karst areas are characterized by extreme heterogeneity and variability of geologic, morphologic, hydrogeologic, hydrologic, hydraulic, ecologic and other parameters in space and time. Therefore, the occurrence of floods under such condition manifests in different forms, intensities, and durations. Heavy precipitation in karst areas leads to a considerable increase in groundwater levels and the activation of temporary springs. Karst fields that have not been properly meliorated are particularly vulnerable to such phenomena and, can remain flooded for several weeks. In Dalmatia, in the southern Croatian region, there are 12 karst poljes with an area larger than 1000 ha, including Dicmanjsko-Bisko polje (1700 ha). Our study presents a conceptual model of the interaction of underground and surface water in the Dicmanjsko-Bisko polje, as well as the process of flooding. The input data were geological mapping and measured precipitation. The paper describes the December 2021 flood in detail. The average 11-day precipitation recorded in the field catchment area was 292 mm, which led to the flooding of 230 ha (approximately 14% of the field area). The main cause of the flooding in the western part of the field was a large amount of surface runoff, resulting in insufficient capacity of the existing drainage channels. In the eastern lowest part of the field, flooding was even more intense due to the insufficient capacity of the sinkhole. The flood caused damage to agricultural lands, infrastructure, and economic facilities. The paper proposes flood mitigation measures. The study is an example of the practical application of karst research, that can be used for different purposes (spatial planning, hydrologic monitoring, modeling hydrogeological processes).

Dicmanjslo-Bisko polje
Izvor: Ljubenkov, 2023.

IMOTSKO POLJE (IMOTSKO - BEKIJSKO POLJE)
HRVATSKA, BOSNA I HERCEGOVINA

Imotsko polje je krško polje u Dalmaciji i  Hercegovini. Prirodno je najvrjedniji dio Imotske krajine. Poznato je i kao  Imotsko-bekijsko polje, po Imotskom i Bekiji, u zapadnoj Hercegovini. Najveće naselje je Imotski, po kojemu je polje dobilo ime.
Površine je 95 km², dugo je 33,3 kilometara i široko 1-6 kilometara. Pruža se u smjeru  sjeverozapad-jugoistok, na nadmorskoj visini 258-283 metara. Od 95 km², 45 km² nalazi se u Hrvatskoj, a 50 km² nalazi se u BiH. Sastoji se od  Gornjeg polja (22,8 km²) i Donjeg polja (72,2 km²).  Donje je najčešće poplavljeno, a u jugoistočnom dijelu može se izdvojiti manje polje, Grudsko polje (10 km²).
Kroz polje teče nekoliko rijeka: Ričina, Vrljika i  Grudski potok.
Dno polja je građeno od dolomita, nalazi se na 260 metara nadmorske visine i najniže je područje u Imotskoj krajini. Tlo Grudskog polja je znatnim dijelom isprano, pa je male vrijednosti za poljoprivredu, pa je zato djelomično pokriveno šumom.
Urušavanjem vapnenačkih stijena tijekom vremena stvorene su brojne provalije, koje su danas ispunjene vodom i predstavljaju jezera.
Stanovništvo se u prošlosti najviše bavilo uzgojem kukuruza, a danas se uglavnom bavi uzgojem vinove loze i duhana.

Modro jezero u Imotskom
​Geomorfološki spomenik prirode Modro jezero smješteno je uz krajnji sjeverozapadni rub grada Imotskog. U pozadini je Imotsko polje, privredno najvrjedniji dio Imotske krajine. Poznato je i kao Imotsko-bekijsko polje, po Imotskom i Bekiji u zapadnoj Hercegovini.

Smještaj Imotsko-bekijskog polja

KRUŠVARSKO POLJE
HRVATSKA

PIVČEVO POLJE
HRVATSKA

POLJE BUNINA
HRVATSKA

Bunina (uvala Kokorića, Gornje polje) je krška uvala, odn. malo polje u kršu, jugozapadno od Vrgorca, na 75 m n.v. (zaseok Radonići), Zatvoreno je brdima sa svih strana, okruženo padinama planina Matokita (1062 m) sa sjeverne strane te grebena Rilića (920 m) i brda Radović (390 m). Široko je u prosjeku oko 2 km. Međutim, brdo Radović gotovo presijeca polje, tvoreći poluotok na sredini polja, i na tome dijelu širina polja najmanja - samo 200 metara. 

Hidrologija: Estavela. U sjeverozapadnom dijelu polja, pola kilometara sjeverno od Pervana (njegova zaselka sela Kokorića), nalazi se zanimljiv krški oblik, estavela Betina. Estavela je šupljina u kršu koja kod visokog pukotinskog vodostaja ima značajke vrela, a pri niskome postaje ponor. Na dubini od 60 metara (u sušnom razdoblju) nalazi se podzemno jezero estavele Betina, čija voda izbija na površinu za vrijeme njegova visokog vodostaja, odn. za vrijeme kišnih mjeseci. U početku voda iz estavele teče svojim koritom, a zatim se djelovanjem stotina većih i manjih vrulja, razvija u veliko jezero, koje znade prekriti cijelu kotlinu, koja se usjekla podno Vrgorca i čija dubina na mjestima može biti i do 10 metara. Za najvećih poplava u većoj mjeri je bilo ugroženo selo Kokorić, koje je tijekom većih poplava nekoliko dana odijeljeno od Vrgorca budući da voda prijeđe cestu Vrgorac-Kokorići. U manjoj mjeri zna biti ugrožen i zaseok Radonići, ali tu obalna crta jezera uglavnom ne prelazi udaljenost od pedesetak metara do najbližih građevina.
Voda se na Bunini najčešće ne zadržava više od 5-6 dana budući da je odmah po izviranju progutaju brojni ponori. U sušnim mjesecima ogromne količine pitke i čiste vode otječu mnogobrojnim kanalima u pravcu Vrgorskog polja i odatle u more.
Za potrebe ovdašnjeg stanovništva u jamu su spuštene crpke koje crpe vodu. Stručnjaci smatraju da je akumulacija vode u dnu jame vrlo velika, no svi njeni kanali nisu u potpunosti istraženi. Također smatra se da je dubina podzemnog jezera između pet i petnaest metara.

Geološka građa. Polje Bunina poznato je po značajnim ležištima bituminoznih škriljevaca, asfaltne breče i čistog bitumena (lokalitet Paklina).

Naselja. Na rubnom djelovima smještena su sela Kotezi i Kokorići sa svojim zaseocima, a njoj gravitira i selo Plana. Kotezi su podijeljeni na zaseoke: Radonići, Stankovići, Rakići, Radići, a Kokorići se sastoje od zaselaka Pervani, Sriduša, Šare i Crip. Kotezi su 2001. godine imali 314 stanovnika, a Kokorići 171. 

Gospodarske djelatnosti. Zaravnjeni plodni prostor Bunine velićine je oko 300 hektara. To je zona izrazito plodna tla, te ovdje mogu uspijevati brojne kulture. Međutim, poljoprivredne aktivnosti su sve slabije. U današnje vrijeme se na obradivim površinama uzgajaju povrtlarice, vinova loza, voće i povrće te nešto maslina, posebno u dijelu polja, u trokutu Radović - Kotezi - Kokorići. Intenzivnije se obrađuju i dijelovi Bunine nedaleko sela Plana. Ostatak Bunine se sve manje obrađuje i postaje sve zapušteniji. U podnožju Radovića nalazi se rudnik asfalta, Paklina. Otkrili su ga Mlećani 1698. godine, a koristio se do pred kraj dvadesetog stoljeća.

Zlatna strana. Sjevernije dijelove Bunine Turci su zvali Zlatna strana, a Vjeko Vrčić je zapisao kako se u narodu ostala predaja koja kaže kako su Turci kada su napuštali Vrgorac govorili kako im nije žao Vrgorca, već Zlatne strane, što ukazuje da je Bunina i za vrijeme Turaka intenzivno obrađivana. 

Polje Bunina
Detalj starije topografske karte, mjerilo 1:100.000

Polje Bunina između brda Radović (desno), Gradina (lijevo) i Matokita (padina odakle je snimljena fotografija).
Fotografija prikazuje stanje prije izgradnje auto-ceste A1, koja je znatno izmijenila izgled područja.

Brdo Radović, između polja Jezero (dalje) i polja Bunine (bliže)
Pogled s vrha Matokita. Fotografija prikazuje stanje prije izgradnje auto-ceste A1, koja je znatno izmijenila izgled terena.

​Viadukt Kotezi
Vijadukt dug 1227 metara dio je autoceste A1 u Hrvatskoj, smješten između čvorova Ravča i Vrgorac. To je drugi najduži vijadukt na ovoj autocesti. Izgradnju i otvaranje dionice autoceste i vijadukta Kotezi obilježili su sporovi oko imena, zbog čega je ime vijaduktu dva puta promijenjeno u mjesecu prije otvaranja. Lokalno stanovništvo izrazilo je zabrinutost zbog utjecaja vijadukta na odvodnju poplavnih voda iz krškog polja koje vijadukt prelazi. i razine podzemnih voda na tom području.
Autor: Hegor, Wikipedija

Vijadukt Kotezi. Vijadukt Kotezi je armiranobetonski vijadukt koji nosi autocestu A1 u Hrvatskoj između Ravče i Vrgorca, preko Bunina polja. Dugačak je 1227 metara i širok 28 metara, izgrađen kao dvostruka struktura, svaki dio ima dvije prometne trake i jednu zaustavnu traku. Vijadukt Kotezi drugi je po duljini vijadukt na trasi autoceste A1, a ispred njega je samo vijadukt Drežnik. 
​Spor oko imena. Izgradnju vijadukta pratio je spor oko imena. Prvobitno je građevina nosila naziv Viadukt Kotezi, prema najbližem toponimu, selu Kotezi, da bi manje od mjesec dana prije puštanja u promet promijenjena u Viadukt Bunina. Međutim, samo nekoliko dana nakon što je odluka objavljena u novinama, Hrvatske autoceste odlučile su vratiti izvorni naziv nakon prosvjeda mještana sela Kotezi. Posljednju promjenu osporili su stanovnici sela Bunina, što je dovelo do javnih razmirica. Nekoliko dana nakon otvaranja dionice autoceste A1 na kojoj se nalazi vijadukt, vandalizirani su prometni znakovi s imenom vijadukta, a novine su spekulirale da je to nastavak spora oko imena.

Kokorići. Naselje Kokorići smješteno je u zapadnom dijelu Bunine, a sastoji se od zaselaka Pervani, Sriduša, Crip i Šare. 2001. godine zaselci Kokorića imali su ukupno 171 stanovnika. U blizini zaselka Kokorići nalazi se estavela Betina u čijoj se dubini u sušnom razdoblju na oko 60 m ispod razine ulaza nalazi podzemni tok Betine. Zbog znatnih količina podzemne vode na dnu jame stanovnici okolnoga sela iskoristili su je za svoje potrebe, sagradivši u njezinoj blizini crpnu stanicu. Akumulacija vode na dnu jame je velika, s još nedovoljno istraženim potopljenim kanalima i dvoranama. U kišnom razdoblju ova se jama pretvara u povremeni izvor (Bojanić i sur., 1982.) koji u kombinaciji s mnogobrojnim drugim povremenim vrelima koja se javljaju na rubovima Bunine, povremeno uzrokuje poplave u uvali.

Kotezi. U istočnijem dijelu Bunine smješteno je naselje Kotezi. Ono se sastoji od zaselaka Kotezi, Sršenik i Stankovci, te ukupno ima 314 stanovnika (2001). 
Koteško-planski dio Bunine najpoznatiji je po nekadašnjem rudniku asfalta – Paklini. Otkrili su ga Mlečani 1698. godine. Svojevremeno bio jedan od najvećih rudnika takve vrste u Europi. Rudnik se eksploatirao do najnovijeg vremena. Zbog neisplativosti je zatvoren. 

Ravna Bunina. Na Ravnoj Bunini postoji veliki jamski otvor koji se kroz desetak godina površinski jako povećao.

IZVORI 
ELABORAT zaštite okoliša sustava navodnjavanja Bunina kod Vrgorca. Splitsko-dalmatinska županija. Institut IGH d.d. Regionalni centar Split, Odjel za ekologiju. Split, 2016. (Web Archive, 22.3.2017.)
TURISTIČKA zajednica Vrgorac; Vrgorac - vodič (PDF)
VRGRAC - blog; Geografija Vrgorske krajine
​Uvala Bunina. Blog od Vrgorca grada, 21.6.2007. (HTML)

Vrgorsko polje (Jezero)
Vrgorsko polje zvano Jezero nekad je bilo pravo jezero, danas je najveće vinogorje Hrvatske s preko 10 milijuna čokota vinove loze i dom je jedinstvenim vinskim sortama poput Zlatarice Vrgorske, Medne, Trnka i Plavke. Vrgorac tako nije samo bogatstvo planinskih masiva, već sa svoja tri polja čini zelenu oazu dalmatinskog krša gdje caruju nepregledni vinogradi, voćnjaci, maslinici koji otkrivaju savršen sklad prirode i rada težačkih ruku.

VRGORSKO POLJE (JEZERO, VRGORAČKO POLJE)
HRVATSKA

Vrgorsko polje (polje Jezero, Vrgoračko polje) je krško polje u Hrvatskoj. Smjestilo se jugoistočno od grada Vrgorca. Među najnižim je krškim poljima u donjem slijevu rijeke Neretve. Vrgorsko polje je polje zatvorenog tipa u kršu, okruženo brdima sa svih strana. Nadmorska je visine polja od 20 do 28 metara. Površine je 2963 hektara, l čega je 2840 hektara te površine obradivo. U najdužem dijelu proteže se 15 km od Kutca i Lučaka na sjeveru, do Crnog vira na jugu. Široko je od 0,5 do 4 km, a najšire je u području između sela Otrići i Staševice. Pruža se u dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok. Iz polja se izdiže više humova ili vapnenačkih izdanaka koji su naplavinama odvojeni od Rilića. Trećina polja administrativno se nalazi na prostoru Grada Vrgorca, a dvije trećine pripadaju općini Pojezerje i Gradu Ploče.

Ime. Službeni naziv polja je Vrgorsko polje, no u narodu ga nazivaju Jezero, iz razloga što je u njemu nekada bila ujezerena vodena površina. Fra Ante Gnječ, koji je bio najzaslužniji za prokopavanje Vrgorskog tunela 1930-ih godina nazivao je ovo polje Vrgorsko-Neretvansko polje.

Reljef i geološka krađa. Malom nadmorskom visinom, izgledom, hidrografskim odnosima i reljefnim osobinama Vrgorsko polje je specifičan tip polja. Što se tiče geološke građe, Jezero je u graničnom pojasu između pretežno gornjokrednih vapnenaca i dolomita na jugozapadu i sjeveru te mladih naslaga srednjoeocenske starosti na sjeveroistoku. 

Hidrologija i hidrotehnički zahvati. Vrgorsko polje, kao i oblinje polje Rastok, su tipična krška polja izložena čestom plavljenju. Osnovni problem tih, kao i svih ostalih polja u kršu, je što u njima dolazi do plavljenja u hladnom i vlažnom razdoblju godine, najčešće od listopada do travnja. Uzrok poplavama leži u nedovoljnoj izdašnosti evakuacijskih organa. Polje je vodom bogato na sjevernom i sjeverozapadnom rubu gdje su brojni izvori. Na sjeverozapadnom dijelu nalaze se najvažnije estavele: Mrtva, Studena i Lukavac.  Najveći izvor je Butina. Najveći je vodotok rijeka Matica, koja nastaje od nekoliko stalnih i povremenih izvora (estavela) smještenih na jugozapadnom i sjeverozapadnom dijelu polja. Njezin je tok kroz polje prilično meandrira.  Najviše vode Matica gubi u ponorima. Na suprotnim stranama, južnoj i istočnoj strani polja, nalaze se ponorna područja. To su ponori Kruška, Staševica, Crpala, Krotuša, Spilov, Krtinovac, Crni vir i drugi. U prirodnim uvjetima, polje se kroz njih praznilo prema nižim razinama i moru.
Vodno stanje nije uravnoteženo i pokazuje krajnosti. Ljeti je vrlo malo vode, dok je zimi prebogato vodom. Na nižim kotama polje je povremeno poplavljeno zaslugom velikih količina izvorske i oborinske vode. Sve to ugrožava tamošnju poljoprivrednu proizvodnju. Klimatski su uvjeti, usprkos nesrazmjernosti razdbiobe vode takvi da bi poljoprivredne proizvodnje moglo biti cijele godine. Ona je najživlja ljeti, kad je polje siromašno vodom.
Radi omogućavanja nove i poboljšanja postojeće poljoprivredne proizvodnje, izvodilo se radove za uređenje Vrgoračkog polja. Kako bi se odvela voda jezera koje se nalazilo u polju, još 1910. godine austrijska vlada izradila je projekt o probijanju tunela do Baćinskih jezera. Radovi su započeli 1914. godine. Godine 1938. godine, velikom zaslugom fra Ante Gnjeća, dovršeni sz radovi na iskopu odvodnog tunela dužine 2.130 metara koji vodu odvodi do Baćinskih jezera. Od njih vodi 160 metarski tunel koji vodu odvodi u more. Novi radovi bili su poslije Drugog svjetskog rata. Prokopano je kameno sedlo Prigon 1945. Godine 1946. godine snižen je ulaz u tunel radi evakuiranja vode i s predjela Krotuša desetljeće poslije. Radovima od 1972. do 1977., omogućeno je veće otjecanje vode iz polja. Taj je vodozahvat smanjio i razinu i razdoblja plavljenja, ali još uvijek nije riješio problem odvodnje viška vode, jer se (posebice u zimskom razdoblju) i dalje javljaju povremene poplave zbog velikih količina oborinskih i izvorskih voda, te malih kapaciteta ponora i odvodnih tunela. Iz tih razloga je naručena nova studija Hrvatskih voda kod Građevinskog fakulteta u Splitu. U studiji je šest analiziranih varijanata odvodnje, a kao povoljnu se ističe onu kojom se voda odvodi u jezero Birinu.
1980. izgrađena je nasuta brana radi zaštite područja Crni vir od plavljenja, dok je od 1985. do 1989. betonirano dno tunela "Krotuša" na cijeloj njegovoj dužini. Svi spomenuti zahvati doprinijeli su značajnom smanjenju trajanja i veličine poplava u polju.
​
Poljoprivreda. Polje je otvoreno prema dolini Neretve i blagoj mediteranskoj klimi, istovremeno zatvoreno sa sjeveroistočne strane, čime se smanjuje svježiji kontinentalni utjecaj, tako da u polju vlada vrlo povoljna mikroklima za uzgoj raznih kultura. Od cjelokupne površine polja koja iznosi oko 2.963 ha, njih čak 2.840 ha se poljoprivredno obrađuje. Uz rubove polja razvijeno je povrtlarstvo i maslinarstvo te voćarstvo (smokva, breskva, šljive, jagode). Vinogradarstvo i voćarstvo danas prevladava prevladava nad nekada razvijenijim ratarstvom i stočarstvom. Procjenjuje se da se u polju nalazi oko 13-14 milijuna čokota vinove loze. Uzgajaju se tradicionalne sorte bijelog grožđa; medna, zlatarica maraština i okatac te plavina, vranac, i u novije vrijeme merlot, cabarnet, sauvignon. Dok je dno polja još bilo zujezereno, odn. prije 1938. godine, ljudi su često lovili i ribu i druge slatkovodne organizme. 

IZVORI I PROČITAJ VIŠE
SUSTAV zaštite od poplava na slivovima polja Rastok i Vrgorskog polja - Netehnički sažetak studije o utjecaju na okoliš. Zagreb, 2025 (PDF)
ŠUNJIĆ, Ante: Nazire se rješenje problema dalmatinskih poljoprivrednika: evo kada će milijunski vrijednim tunelom voda oteći u more. Ploče.com,  11.6.2023. (HTML)
TUNEL Birina, investicija teška preko 13 milijuna eura, riješit će problem poljoprivrednika – evo u kojoj je fazi taj kapitalni projekt. Rogotin Portal, 10.6.2023. (HTLM)
​VRGRAC - blog; Geografija Vrgorske krajine
Vrgorsko polje (Jezero). Blog od Vrgorca grada, 26.4.2007. (HTML)

Nasadi vinove loze u Vrgorskom polju

Tunel Brina, odn. Vrgorac 2 (projekt). Kako se ističe u Planu obrane od poplava na lokalnim vodama Splitsko-Dalmatinske županije svi dosadašnji radovi na uređenju ovog polja, kao i Rastoka imali su za osnovni cilj skraćenje trajanja poplava ili smanjenje maksimalnih vodostaja. Time bi se omogućili bolji uvjeti za poljoprivrednu proizvodnju u polju. 
Radi odvodnje oborinskih i izvorišnih voda iz Vrgorskog polja i Rastoka odavna se već gradi sustav "Baćinska polja-Trebižat" prema kojemu se vode iz Rastoka, koji je u prosjeku smješten na 60 metara nadmorske visine, dovode do tunela "Rastok" i puštaju u Maticu Vrgorsku i odatle u Vrgorsko polje. Tada se voda, zajedno s vodama Vrgorskog polja Maticom sprovode do Vrgorskog tunela, dugog 2,19 kilometara te izgrađenog 1938. godine, koji te vode vodi dalje u Baćinska jezera. Povećani dotok u Baćinska jezera se evakuira u more odvodnim tunelom i spojnim kanalom. Kako bi se Vrgorsko polje dodatno rasteretilo Građevinski fakultet u Splitu još je 1998. godine izadio plan o izgradnji tunela Vrgorac 2 koji bi odvodio oborinske i izvorišne vode iz Vrgorskog polja u jezero Brina. Protok kroz postojeći tunel Krotuša bi ostao isti. 
Cijeli ovaj zamišljeni sustav Baćinska jezera-Trebižat nije još gotov. Njegovom potpunom izgradnjom bi se osigurao stalan odvod viškova vode u Rastoku, Vrgorskom polju i području oko sliva Trebižata, kao i navodnjavanje u sušnim mjesecima. Dok sustav ne bude gotov sva melioracijska uređenja polja neće dati povoljne rezultate. Zasad se jedino čišćenjem postojećih kanala, izvora i ponora mogu ublažiti posljedice plavljenja u zimskim mjesecima Problemima odvodnje Vrgorskog polja bavi se Vodnogospodarska ispostava za slivno područje "Matica” – Vrgorac". 

Planirane građevine sustava zaštite od poplava slivova polja Rastok i Vrgorskog polja

Rijeka Matica u Vrgorskom polju

Pogled na Rujnicu

Pogled s vrha Matokita na Vrgorsko polje

Krotuša, najjužniji dio Vrgorskog polja

Rujnica, pogled iz Vrgorskog polja

Humci u Vrgorskom polju

RASTOČKO POLJE (RASTOKA)
HRVATSKA, BOSNA I HERCEGOVINA

​Polje Rastok (Rastočko polje, Rastoka) zatvoreno je krško polje duljine oko 12 km, prosječne širine 1,5 km i nadmorske visine od 60 - 65 m (prema Hrvatskoj enciklopediji 57-71 m n.v.). Ima melioracijsku površinu od 17,7 km2 (1.769 ha). Drugo je po veličini u Vrgorskom kraju i među poljima zapadno od najdonjeg toka rijeke Neretve. Pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku paralelno s rijekom Tihaljina-Mlade-Trebižat. Zapadni dio polja smješten je između brda Gradine, s jugozapadne strane i brda Oraha sa sjeveroistočne strane. Brdske padine Oraha predstavljaju produžetak brdsko-planinskog prostora Zagore. Istočni dio polja nalazi se između Zveča - Šubira (501 m), i niskog krša sa sjeverne strane (75-107 m n.v.) Grab - Vašarovići. Granicu prema jugu čini niz uzvisina Škulja, Gradina i Zveč koje čine  prirodnu granicu između Rastoka i Vrgoračkog polja.

Državna granica dijeli Rastočko polje na dva dijela: manji, sjeverozapadni dio površine 8 km2 (790 ha, odn. 45%; tzv. Hrvatski ili Dalmatinski Rastok) koji pripada Gradu Vrgorcu, i veći, jugoistočni dio površine 9,7 km2, koji pripada području Ljubuškog u susjednoj BiH. Hrvatski dio Rastočkoga polja proteže se od usjeka između istočnih padina Matokita i naselja Banja do državne granice s Bosnom i Hercegovinom, koja ovo polje crtom Orah – Podprolog dijeli na dva dijela. 

Rastočko polje se razlikuje od Vrgorskog jezera i Bunine (Jezerac) po tome što su ova potpuno zatvorena brdima, a Rastok je otvoren dotjecaju, a zatvoren otjecaju voda

​Glavni vodotok u polju Rastok je Matica Rastočka (Matica Rastoka). Matica prima vodu sa orografskog porječja površine 77 km2. Vode Matice poniru na južnom, istočnom i sjeveroistočnom dijelu polja. Važan dotok vode u Maticu dolazi iz područja rijeka Mlade-Tihaljina-Trebižat. Ime Rastok polje je dobilo od glagola rastočiti, zbog grananja tekućica u dva porječja: rijeka Mlade se rastače prema Trebižatu i Rastoku. Sa sjeveroistočne strane, između Orahovlja i Graba polje je hidrološki povezano rijekom Mlade. Ova je veza uvijek postojala, osobito prije uređenja rijeke Mlade 1898. godine - danas je Matica Rastoka spojena s rijekom Mladom kanalom Parilo-Brza, radi navodnjavanja Rastočkoga polja. ​Pored toga, za kišnih razdoblja u tome se kanalu i odvodnom tunelu skupljaju oborinske vode iz okolice i zajedno s izvorskim vodama, koritom Matice, otječu k ponorima u jugoistočnom nizinskom dijelu polja.

Glavne estavele Rastoka su Velika i Mala Banja koje podzemnim kanalima vodu odvode u Vrgorsko polje.  Voda iz tih dviju estavela crpi se i dovodi u okolna sela i u grad Vrgorac.  Naime, voda se iz Rastoka pojavljuje na brojnim izvorima u Vrgoračkom polju. Radi navodnjavanja okolnih rastočkih naselja i uvale Bunina zahvaćena je estavela Velika Banja koja se nalazi na sjeverozapadnom dijelu Rastoka oko 1,5 km sjeverno od Vrgorca (Štambuk-Giljanović, 1998.). Na krajnjem zapadnom obodu Rastoka, između zaselaka Cikoji i Jelavići, izvire nekoliko povremenih izvora. Ti su izvori aktivni u dijelu godine kada su oborine obilne, a količinom vode posebno se ističe Dijavica. Izvori su spojeni mrežom kanala s vodotokom Maticom Rastoka.

Rastok je specifičan po neuobičajeno velikom broju ponora u kojima se gubi površinska voda i vodotok Matice Rastoka. U hrvatskom dijelu Rastoka, uz njegov jugozapadni rub, javlja se niz ponora kao što su Tolića vir, Virine, Ponor i Klačina. Istočnije, uz državnu granicu, također se javlja niz ponora poput Sestrinica i Bezdana. Najveći broj ponora nalazi se u hercegovačkom dijelu Rastoka. Ti ponori mrežom podzemnih tunela i prolaza odvode viškove vode i glavni vodotok u Vrgoračko polje, gdje izviru u vidu rubnih povremenih i stalnih izvora. Ranije spomenuti zaselci Cikoji i Jelavići u zapadnom dijelu Rastoka pripadaju vrgoračkom naselju Banja (242 stanovnika prema popisu iz 2001.), koje osim njih uključuje i Vukoviće, Krenicu, Toliće, Poliće i Potkrajnicu. Na južnome rubu Rastočkoga polja smješteno je još jedno naselje vrgoračke općine. Riječ je o naselju Podprolog, odnosno njegovim zaselcima Dropulići, Jelavići, Govorci i Ercezi, koji ukupno broje 419 stanovnika (2001.). Kao i u Vrgoračkom polju, i ovdje su naselja smještena obodno. Stoga je i glavna sociogeografska odlika i ovdje iskorištavanje plodnih površina krškoga polja. 

IZVORI I LITERATURA  JELAVIĆ, A.: Pedološke značajke polja Rastoka. Agronomski glasnik : Glasilo Hrvatskog agronomskog društva, Vol.45 No.5-6 Prosinac 1983. (PDF); Turistička zajednica Vrgorac, Vrgorac - vodič (PDF)

Polje Rastok
Pogled na polje s ceste Vrgorac-Prolog

Polje Rastok
Detalj topografske karte 1:25.000

Rastočko polje
Detalj starije topografske karte, mjerilo 1:100.000

Rastok Matica odvodi vode vlastitog sliva, izvora Banje, te vode koje pritječu iz Mlade u Hercegovini. Uz jugozapadni rub polja i u samom polju nalaze se mnogi ponori, koji odvode vode u Vrgorsko jezero.​

Toponim Rastok ukazuje na prirodu voda u ovome polju. Naime, u krškoj nomenklaturi rastokom se naziva grananje tekućice u dva porječja ili sljeva. Vode Mlade u zapadnoj Hercegovini "rastaču se" u nizvodni Trebižat i prema ponorima Rastoka. Prema toj pojavi je i polje nazvano Rastok
ROGLIĆ, 2004.

ČUH-POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

6 km JI od Sali

DUGO POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

3 km JZ od Sali

KRUŠEVO POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

2 km JI od Sali

GMAJNA POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

3 km J-JZ od Sali. Na topografskoj karti upisano i kao Gmajno polje.

KRAJNO POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

7 km S-SZ od Sali

SRIDNJE POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

6 km SZ od Sali. Sridnje, odn. Srednje polje.

STIVANJE POLJE (Dugi otok)
HRVATSKA

4 km JZ od Sali

OSTALA MANJA POLJA NA DUGOM OTOKU
HRVATSKA

Slotino polje
Glavočevo polje
Velo jezero
Malo jezero

SREDNJE I DONJE POLJE (otok Šolta)
HRVATSKA

GORNJE POLJE (otok Šolta)
HRVATSKA

STAROGRADSKO POLJE (otok Hvar)
HRVATSKA

Jelšansko polje (mjesna čakavica: Jelšonsko poje) ili Pitavsko polje (mjesna čakavica: Pitovsko poje), krško polje na otoku Hvaru.
Dio je velike površine koju čine skupa Starogradsko polje ("polje Svetog Stjepana i Vrbanja", kako kaže Statut hvarske komune iz 14. stoljeća) i Jelšansko polje (ili Pitovsko poje). Najveća je plodna površina na otoku Hvaru i na svim jadranskim otocima. Po tome je ujedno i "trbuh otoka". Jedinstveni prostor je između Starog Grada, Jelse, Vrisnika i Pitava. Sa sjeverne strane jedinstvene površine su vapnenasti brježuljci, a s južne strane su dolomitni i vapnenasti slojevi glavnog otočkog bila. Jelšansko polje prostire se na oko 200 ha, a Starogradsko na oko 1200 ha. Jelšansko se od Starogradskog razlikuje po tome što je isključivo aluvijalnog karaktera, dok Starogradsko ima i kvartarnih i krednih dijelova. Jelšansko polje ima aluvijalne nanose. Nanosi su deblji uz južnu stranu polja te je ondje tlo bolje kakvoće. Klima je sredozemna i pogoduje maslini.
U srednjem vijeku na Hvaru je bila naseljena samo središnja ravnica koju čine Starogrojsko i Jelšonsko polje.
IZVOR Jelšansko polje. Wikipedija

DRAČEVO POLJE (otok Vis)
​HRVATSKA

PLISKO POLJE (otok Vis)
​HRVATSKA

​MALA VOŠĆICA – VELIKA VOŠĆICA – MALO LJUBIŠĆE – VELIKO LJUBIŠĆE (o. Vis)
HRVATSKA

VELIKO ZLO POLJE - MALO ZLO POLJE (otok Vis)
HRVATSKA

TIHOBRAĆE POLJE (otok Vis)
HRVATSKA

3 kn JZ od Visa

ČAJNO POLJE (otok Vis)
​HRVATSKA

BLATSKO POLJE (otok Korčula)
HRVATSKA

LITERATURA
LJUBANKOV, Igor; Bonacci, Ognjen; BRAJKOVIĆ, Zdravko: Flooded Krst Field (Polje): Case of Donje Blato on the Island of Korčula. 2010. (PDF)

• Sažetak. The polje of Donje blato is situated on the eastern edge of the island of Korčula, between the town of Korčula and the village of Lumbarda. Donje blato is typical karst polje, from geomorphologic point of view, surrounded by hills. It stretches in the dinaric direction (NW$SE) with length of about 1.5 km and wid th of about 0.4 km. It is separated from the Adriatic sea by hill of Pelegrin (42 m a.s.l.). The lowland part of the field covers about 0.4 km 2 , with minimum elevations from about 0.5 m a.s.l. in the centre up to 3 m a.s.l. on the edges. The topographic catchment of Donje blato has area of 7,2 km 2 . In rainy period Donje blato is flooded due to weak drainage through underground. There is a "pool" (pond) in the central part of the field, which is about 450 m from the sea. "Pool" has diameter of 15 m and bottom elevation approximately zero (0 a.s.l.). It is connected with sea through underground and functions as estavel. Also, there are a few minor sinks and estavels on the border of lowland of the polje that play a non$negligible role in hydrological processes on co ncerned area. Donje blato is flooded every year. Range of flood depends on hydrological regime. Annual precipitation varies between 460 and 1300 mm. For average hydrological year, about 0,1 km 2 is flooded through winter. In rainy year up to 0,3 km 2 is flooded through winter and early spring. Therefore, boundary higher parts of the field are used for agriculture while central part is mainly careless. At the end of 19 th century, a drainage canal was constructed through polje to the sea. The canal was destroyed probable in the 1920's or 1930's. Today, a new drainage canal is under construction, approximately on the same route as the old, with a view to protect field against flood.

BLATA (otok Mljet)
HRVATSKA

MALO I VELIKO JEZERO (otok Mljet)
HRVATSKA

POLJA I POLJICA NA OTOKU LASTOVU (otok Lastovo)
HRVATSKA

Vino polje
Zlepolje
Lokavje
Pržina
Prgovo
Hrastovo polje
Žegovo polje
Velja lokva

KONAVOSKO POLJE
HRVATSKA

Konavosko polje i istoimeni kraj predstavljaju krajnji jugoistočni dio nekadašnje Dubrovačke Republike. Polje se pruža dinarskim smjerom, od sjeverozapada prema jugoistoku, u dužini od 22 i širini oko 2,5 km.
Sa sjevera  je ograničeno višim vapnenačkim brdsko-planinskim pojasom hercegovačkog krša (Snjiežnica 1234 m n.v.), a sa sjeveroistoka ga Grapski jarak rastavlja od obronaka Orjena, koji ga štiti od hladnih utjecaja kontinentalnog zaleđa. Od mora je na jugozapadu polje odvojeno dolomitno-vapnenačkim primorskim grebenom prosječne visine 150—200 m, koji se pruža paralelno s poljem.
Polje je u svome najužem dijelu bilo redovito plavljeno, a po kanalima iskopanim radi odvodnjavanja dobio je cijeli kraj ime Konavli. Na dodiru flišnih i vapnenačkih stijena izbijaju brojna vrela. Flišni pojas polja odvodnjavaju tokovi Ljute, Konavoštice i Kopačice; Konavoštica i Kopačica su povremene bujice, a Ljuta stalan tok, koji dobiva vodu iz jakoga krškog vrela. Svi vodotoci konvergiraju prema najnižem, srednjem dijelu polja gdje poniru. Zbog kiša u hladnom dijelu godine i nerazmjera između pritjecanja voda (60,80 m2) i kapaciteta ponora (13 m3/ sek ž.) ranije su svake godine od X. do IV. mjeseca nastajale poplave koje su znatno smanjivale poljoprivrednu vrijednost polja, jer se njegov velik dio iskorištavao samo kao livada. Aerodrom kod Grude mogao se zbog poplava koristiti samo sezonski. Jačanjem turizma u Dubrovniku Konavle su postale glavni opskrnljivač gradske tržnice povrtlarskim proizvodima. God. 1958 probijen je odvodni tunel kroz obalni greben i time otklonjena opasnost od poplava. Dok je stočarstvo bilo najvažnija grana privrede, glavna su naselja (Mihanići, Kuna, Pridvorje, Ljuta, Mrcine) bila na sjevernom i sjeveroistočnom rubu polja, odakle se lako prelazilo na više pašnjačke površine, a polje se iskorištavalo za zemljoradnju. Na početku 20. st. izgrađene su željeznica (1901.) i glavna cesta, koje su Konavle približile mjestima gradskog tipa na obali, pa su veću važnost dobila naselja na jugozapadnom, dolomitno-vapnenačkom grebenu, a  umjesto Pridvorja, administrativno središte Konavala postala je Gruda. Na zaravnjenom dijelu oko Ćilipa sagrađena je zračna luka. Kroz polje prolazi Jadranska magistrala (D2).

Konavosko polje; detalj topografske karte u mjerilu 1:100.00

O imenu
​Naziv Konavle / Konavli dovodi se u vezu s latinskom riječju canalis (vodovodna cijev, vodovod), odnosno s riječju canabula koja je u terminologiji rimskih geometara označivala drenažnu cijev. Konstantin Porfirogenet, koji sredinom X prvi put spominje Konavle kao posebnu teritorijalnu jedinicu, tvrdi da naziv polja (kanale) "na jeziku Slavena znači tovarna kola"; tu njegovu etimologiju tumači romanist P. Skok premetanjem slogova u pluralnom obliku riječi konao (konali — na koli). Iz Konstantinova izlaganja proizlazi da su Konavle kao teritorijalna jedinica postojali i prije njegova vremena. 
​

Konavosko polje; lijevo se vidi vrh planine Sniježnice.

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Literatura

KRKLEC, Kristina; LOZIĆ, Sanja; ŠILJEG, Ante; PERICA, Dražen; ŠILJEG, Silvija: Morphogenesis of karst poljes on Vis Island, Croatia / Morfogeneza krških polja na otoku Visu, Hrvatska. Journal of Central European Agriculture, 2015, 16(2), p.99-116 (PDF)

• Sažetak. Krška polja su najkarakterističnija značajka Dinarskog krškog područja. Broj definiranih polja na otoku Visu (Hrvatska) varira prema različitim istraživačima koji su proučavali otok. Uzimajući u obzir različite postojeće definicije polja korištene u prethodnim studijama, u ovom radu predlažemo kriterije za identifikaciju polja na krškim područjima koristeći Geografski Informacijski Sistem (GIS). Ovaj je pristup omogućio identifikaciju šest polja na otoku Visu, čija je formacija predisponirana tektonskim stukturama. Nadalje, analiza longitudinalnih i transverzalnih gradijenata profila polja pokazala je da su ovi procesi pod utjecajem neotektonskih pokreta (i izdizanja i tonjenja) što utječe na ravnotežu njihove morfogeneze. S obzirom da u današnjim hidrološkim uvjetima nisu hidrološki aktivna, polja na otoku Visu možemo smatrati paleo – preplavna ili strukturna polja.

Članci, objave i blogovi

-