---

DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu

Naslovna fotografija: Polje Jezero odn. Vrgorsko polje (Hrvatska)

Polja u kršu Dinarskog gorja
Krška polja - Kraška polja u Dinarskim planinama

Polja u kršu (krška polja; kraška polja) specifični su oblik krškog reljefa, geomorfološki oblik u krškom predjelu (kršu; krasu). Krško polje je najveća depresija u krškom svijetu, koja ima pretežno ravno dno, gdje u načelu otječe krški izvor vode. Ta su prostrana zaravnjenja odn. udubljenja u kršu, u većini slučajeva prikladna za poljoprivrednu obradu i korištenje. Polja su nakon zaravni najveći površinski oblici krša, i najbrojniji su u dinarskom holokršu. Godine 1973. slovenski su karstolozi odredili da polje mora imati dno široko najmanje pola kilometra i kontinuirani rub visok najmanje nekoliko metara. Njihov se nastanak tumači pojavom nepropusnih slojeva u kompleksu propusnih stijena vapnenaca i dolomita, koji je pod stalnim kemijskim djelovanjem vode, a znatan utjecaj na njihovo oblikovanje imala je i tektonika, jer su većina polja u kršu zapravo dna većih tektonskih potolina.

Zbog različitih hidroloških i geoloških čimbenika slovenski geograf i karstolog Ivan Gams (1978.) razlikuje pet vrsta krških polja: rubno, periferno, preljevno, polje temeljne razine (većina krških polja) i pijedmontsko polje u aluvijalnoj dolini. Mnogo krških polja sadrži jezerske, fluvijalne ili glacijalne neogenske i kvartarne sedimente koji se protežu i do nekoliko stotina metara dubine. 

Krš Dinarida prostorno je najveće područje karbonatnih stijena u Europi. U njemu se nalazi više od 130 krških polja različite veličine. Većina tih polja prate smjer planinskih lanaca koji ih okružuju, a koji se pružaju tzv. dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok. 

Najveća dinarska polja u kršu nalaze se uglavnom na nadmorskoj visini između 400 i 700 m.

Neka od najpoznatjih krških polja su:
U Sloveniji: Planinsko, Cerkniško, Ribniško, Kočevsko polje
U primorskoj Hrvatskoj su veća polja u kršu Sinjsko, Imotsko, Kosovo polje kod Knina, Vrgorsko polje.
​U gorskoj Hrvatskoj nalaze se Ličko, Gacko, Krbavsko, Ogulinsko, Plaščansko, Drežničko polje i dr.
Najveća krška polja u BiH i u Dinarskog gorju općenito, leže u jugozapadnoj Bosni, te zapadnom i istočnom dijelu Hercegovine, a najznačajnija su: Livanjsko,  Nevesinjsko, Popovo, Gatačko, Glamočko, Duvanjsko, Mostarsko polje i druga. 
U Crnoj Gori najveća polja su Nikšićko, Grahovsko, Njeguško, Cetinjsko polje i dr.

​O riječi polje

U slavenskim jezicima s dinarskog područja, uz brojne ostale mogućnosti (pr. u znanosti, matematika, fizka i dr.), riječ polje također može značiti i slijedeće:

- ravno zemljište, ravnica
- u ratarstvu: obrađen i zasijan komad zemlje, njiva, oranica. Ovo je također i pučki naziv za polja u kršu, tj. za zaravnjene obradive površine okružene stjenovitim nekultiviranim reljefom.
- u geomorfologiji: krška polja (kraška polja), odnosno polja u kršu, reljefni oblik, geomorfološki oblik u krškom reljefu. Riječ polje je, poput  više pojmova na južnoslavenskim jezicima koji se odnose na krš, ušla u međunarodnu strukovnu terminologiju.

Način postanka polja u kršu

U geomorfologiji krška polja su najveći površinski oblici u vapnenačkim i vapnenačko-dolomitnim terenima, koji grade krške predjele. Polja nastaju tektonskim spuštanjem terena između paralelnih ili subparalelnih rasjeda. Tako nastalu depresiju, kasnije, oblikuje krški proces, pa krško polje ima sve karakteristike krša. Dakle, krška polja nastaju kombiniranim djelovanjem tektonike (rasjedi), riječne erozije i korozije, rjeđe samo spajanjem kraških uvala. Također, pojedina krška polja poput Popovog polja u Hercegovini razvila su se iz riječnih dolina.

Obilježja

Krška polja su veće ravne doline najčešće zatvorene sa svih strana planinama, koje se naglo izdižu. Kroz polje teče više vodotoka, ali obično se izdvaja jedan glavni, koji na jednom kraju polja ponire (rijeka ponornica). Jedna ovakva rijeka može graditi i više bliskih polja, koja se terasasto spuštaju s riječnim padom.
Dna polja su uglavnom ravna i plodna (humusno zemljište), ali zbog zatvorenosti mnoga od njih su plavljena u vrijeme većih voda. Prema ovome krška polja dijelimo na "suha" (uvjetno nazvana suha; polja bez stalnih i periodičnih nadzemnih tokova, u koja se povremeno slijevaju manje bujice za jačih kiša, polja bez poplava ili s rijetkim poplavama) i ona s povremenim i stalnim jezerima (koja najčešće zauzimaju najniži dio polja). Postoje i krška jezera koja su umjetno poplavljena (na primjer Nikšićko). Tzv. suha polja su relativno rijetka. Primjeri su Dobropolje (Slovenija), Grobničko polje (Hrvatska), Homoljačko polje (Hrvatska), polje Brezovac u Nac. parku Plitvička jezera (Hrvatska), Bjelopolje (Hrvatska). U Bosni i Hercegovini to su: Ravanjsko, Ljubinjsko, Ljubimirsko i Grabovo polje, a u Crnoj Gori: Dragaljsko (Dvrsko), Njeguško i Cetinjsko polje.

Dužina krških polja može biti od 2 do 60 i više kilometara. Gotovo su u pravilu duguljastog ili ovalnog oblika, tako da se širina kreće od nekoliko stotina metara do 10-15 km. Zbog prostranosti, niže nadmorske visine i dobrog zemljišta krška polja su pogodnija za život od okolnih visova, pa su i znatno gušće naseljena od njih. Tu su i smještena glavna naselja u unutrašnjosti Dinarskog gorja. Osim Dinarskog krškog područja poznata su i krška područja Peloponeza, Portugala, Slovačke, Male Azije, Jamajke, Kine i dr.

IZVORI
Nikola Tvrtković, Jasenka Topić, Damir Lacković, Brank Jalžić, Marijana Vuković: Priroda krških polja Dinarida. Hrvatski prirodoslovni muzej. Zagreb, 2009.; Polje. Hrvatski leksikon; Polje. Wikipedija

Shematski prikaz jednog sedimentima ispunjenog polja
LEGENDA: (1) polje u kršu; (2) ponor, jama; (3) rubovi polja; (4) krški izvor, vrelo; (5) podzemni tokovi vode; (6) krški slojevi; (7) aluvijalni nanosi; (8) vrtača; (9) hum, brežuljak

Polje u međunarodnoj strukovnoj terminologiji

Riječ polje koristi se u svjetskoj stručnoj teminologiji u njenom neizmjenjenom slavenskom obliku "polje". Tamo je došla iz slovenskog jezika, odn. s područja dinarskog krša, a inače je česta i u drugim slavenskim jezicima, gdje ima značenje polja, posebno u smislu poljoprivredne vrijednosti aluvijalnih tala u poljima. Najpoznatiji primjer dolazi iz naziva države Poljske.

Sinonim riječi polje u engleskom jeziku je interior valley (interior u smislu inwardness - zatvorena dolina). U svjetskim jezicima koriste se nazivi: polje (engleski), polje (francuski), Polje (njemački), polye (grčki), polje (talijanski), полье (ruski), poljé (španjolski), golova odn. polye (turski) te polje (hrv., srp., boš., crn.). Za razliku od slavenskih jezika, u ostalim jezicima termin polje koristi se isključivo u značenju krško polje, odn. polje u kršu.

Cerkniško polje u Sloveniji kao tipično krško polje po prvi puta opisuje godine 1761. Franz von Steinberg, te se kasnije, od njega prihvaćen naziv "polje", u izvornom obliku počeo koristiti kao internacionalni termin u geomorfologiji krša.​ 

Informativna tabla Poljé de Comeya
Krško polje u vapnenačkom planinskom lancu u nacionalnom parku i rezevatu biosfere "Los Picos de Europa", u Asturiji, Španjolska

Poljé de Comeya
Krško polje u vapnenačkom planinskom lancu u nacionalnom parku i rezevatu biosfere "Los Picos de Europa", u Asturiji, Španjolska

Georg Wernher 1551 - De admirandis Hungariae aquis hypomnemation

---

Napisao je o Cerkniškom polju

Bečki tiskar Aegidius Aquila je u rujnu (septembru) 1551. tiskao Wernherovo djelo "De admirandis Hungariae aquis hypomnemation", što u prijevodu znači "Kratko izvješće o čudesnim vodama Ugarske". Djelo je posvećeno baronu Sigismundu Herbersteinu, čiji grb krasi naslovnicu tiskane knjige:

Sjećam se, kako si nekada pripovjedao o nekom jezeru u Kranjskoj, koje se zove po obližnjem seocetu Cerknici. To se jezero svake godine, pred kraj jeseni iznenada napuni vodama, koje stižu iz dubina i sa sobom donesu mnoštvo ribe: kako se bliži proljeće, vode opet pronađu put u dubine i jezero se posuši, i promjena je stalna, tako da lako na kraju, gdje si prije ribario, sada siješ i žanješ, istovremeno do mile volje loviš i, kada se gdina ponovno obrne, ribariš.
Jezero okružuju planine, s kojih dotječu svaki po svojem koritu neki bežnačajni potoci, i to tri s istoka, četiri s juga; i što dalj teku, imaju sve manje ode, jer ju upije zemlja, sve dok iu sebe naposlijetku ne usisaju takvi stjenoviti ponori, koji izgledaju kao da su ih isklesale ljudske ruke.
Kada ovdje vode tako narastu, da ih ponori više ne mogu progutati, voda biva izbačena tako naglo, da bi im teško pobjegao i konjanik u trku.
To bi nas manje iznenadilo, kada bi znali, da su u ovome kraju rijeke, koje poniru u zemlju i, nako što tamo prođu velike udaljenosti, opet izbiju na površinu, a poneke se, nakon što jednom nestanu, više uopće ne pojave …
Ono što još više iznenađuje, da se vode tako brdo kako su narasle, povuku ne samo kroz ponore, nego ih doslovce posrče zemlja, kao da su otekle kroz rešeto. Kada to zamjete domaćini, odmah koliko je god brže moguće, začeve veće odtoke i masovno dojure na ribolov od čega nemaju Kristi samo oni već dojure i mnogi drugi. Ovdje vrlo lako ulove veliku količinu ribe, jer se voda pod ribom sama ocijedi u zemlju…

Izvor: Primož Simoniti, The 1551 Herberstein–Wernher Description of Lake Cerknica Herberstein, Acta Carsologica,  Vol 39, No 1, 2010.

Tajanstveni i osjetljivi sustav podzemnih dotoka i odljeva povezuje krška polja u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (strelice označavaju tokove podzemnih voda). Ovisno o tome koliko padalina padne, ti se prirodni bazeni pune i prazne. Krška polja igraju važnu ulogu u zaštiti od poplava. Livanjsko polje smatra se najvećim krškim poljem na svijetu.
Izvor karte: Katharina Grund, Karstpoljen in Bosnien-Herzegowina, Euronatur, 2021. Broj 1

Polja u kršu

Polja u kršu, velike zavale u krškome području Dinarida ispunjene nepropusnim materijalom (tlo). Dno im je najčešće ravno. Nastala su zatrpavanjem krških ponora u pleistocenu. Ona nisu tipična za krš, jer su otoci nepropusna materijala u propusnim vapnenačkim stijenama. U njima voda teče površinski, a na dodiru s vapnencima ponire. Značajne su poljoprivredne površine (poljodjelstvo, stočarstvo).
Prema: polja u kršu. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 14. 12. 2020.

O pojmu holokrša odn. holokrasa 

Istraživanja krških prostora započela su upravo na dinarskom i mediteranskom prostoru. Temelje moderne ideje o krškog geomorfologiji postavio je Jovan Cvijić. U svojem znanstvenom radu Das Karstphanomen: Versuch einer morphologischen Monographie (Beč, 1893.) postavio je modernu ideju o krškoj morfologiji. Cvijić je također autor jedne od prvih klasifikacija krša (1926.). Tako je na temelju raznolikosti razvitka krškog procesa i njegovih oblika, napravio regionalnu tipologiju krša. Ona je temeljena na jakosti razvoja procesa, odnosno oblika i ima prvenstveno opisni karakter. Cvijić je krš podijelio na: holokrš (holokras, potpuni kras), merokrš (merokras, nepotpuni kras) i prijelazne tipove (kras tip kosova, kras tip Jure).

Holokras, holokrš (potpuni kras, potpuni krš)  područje je na kojemu se mogu naći svi površinski i podzemni krški oblici, uključjujći i krška polja. On se razvija na prostorima gdje su zastupljene debele mase čistih vapnenaca, s vrlo malim postotkom neotopivih (nerastvorljivih) komponenti. Te karbonatne stijene u pravilu pretrpjele velike naknadne deformacije zbog tektonskih pokreta (intenzivno boranje i rasjedanje te navlačenje) pa se mogla znatno povećati debljina naslaga podložnih okršavanju. Dinarski je krš orogenetski tip krša, u svijetu poznat kao klasični tip krša.

Tipičan razvoj holokrasa vezuje se za područje dinaridske geosinklinale, koja se prati na dužini od približno 700 km, od Slovenije do Skadarskog jezera. Osim Dinarida, holokrš se javlja na Peloponezu u Grčkoj, u području Likije u Maloj Aziji, u južnoj  Kini i  Vijetnamu, na Kubi, Javi, Jamajci i dr.
IZVOR Holokras. Wikipedija (sh)

Krška polja ili polja u kršu?

​Nastanak krških polja vezan je za značajne endogene pokrete, vrlo često u zonama gdje su vapnenci dovedeni u kontakt sa stijenama koje su veoma otporne na eroziju. Zbog toga Josip Roglić predlaže da naziv za ove pojave bude polja u kršu, što odobrava i P. Milanović, smatrajući da bi taj naziv bio prikladniji sa stanovišta evolucije polja jer ne potencira genetsku vezu polja s procesom okršavanja. Ali postanak većine krških polja tektonikom je samo predisponiran, a niz egzogenih faktora i procesa zaslužni su za njihovu konačnu formu i oblik. 
​Njihov oblik je najčešće izdužen, elipsast, a razmjere različite. Dulja os krških polja u dinarskom kršu prati pravac pružanja svih većih morfoloških i strukturnih formi u Dinaridima: sjeverozapad – jugoistok. Na dnu se obično nalaze mladi (kvartarni) jezerski ili aluvijalni sedimenti različite debljine. Vapnenačke naslage ispod njih često nisu zaravnjene. U nekim poljima neerodirani ostatci vapnenačkih stijena (humovi) vire iz mladih naslaga. 

​Kraška polja održivi razvoj
Datum objave: 4.2.2021. Autor: LIVNO plus
Opis: Video je snimljen u okviru projekta ,,Kraška polja 3- Podrška zaštiti i održivom regionalnom razvoju Livanjskog i Duvanjskog polja", realizovanog od marta 2019. do decembra 2020. i finanasijski podržanog od fondacija EuroNatur i MAVA. U okviru projekta dodeljeno je 19 malih grantova za razvoj turizma i stočarstva u Livanjskom i Duvanjskom polju.​

Kraška polja, dijelovi 1.-3. 
Autor: ptice.ba

Kraška polja
Proizvodnja: FTV

Naj ... 

Najniže je dno ujezerenog Vranskog polja na otoku Cresu, čak -40 m, a u jednom udubljenju i 61,5 m ispod morske razine.

Najviše je Lukovačko polje kod Nikšića koje se nalazi na 1500 m n.v.

Najviše veliko polje je Kupreško polje u BiH čije dno je na 1117-1160 m n.v.

Najveće tipično krško polje Dinarida je Livanjsko polje u BiH s površinom od oko 410 km2.

Od kompleksnih krških polja najveće je Ličko polje s površinom od 460 km2.

Najduža ponornica je Trebišnjica u Popovom polju čiji glavni nadzemni tok je bio dug oko 90 km, a u Hrvatskoj je to rijeka Lika u Ličkom polju, duga 64,5 km.
​
Najkraći vodotok je vjerojatno u ponikvi kod Kuselja (NP Plitvička jezera) u kojoj je izvor i ponornica duga oko 20 metara, koja završava malim ponorskim jezerom.
​
Najveća periodička jezera bila su Buško blato na Livanjskom polju, Mostarsko blato i Jezero kod Vrgorca; danas je to Cerkniško jezero u Sloveniji. U Hrvatskoj to je jezero Begovac (Blata) u Lici između Saborskog i Plaškog. 

Kraška polja Bosne i Hercegovine (BS/EN)
Postavio: Ptice Forum; Datum objave: 21.8.2015.

POJMOVNIK

​polje
1. U međunarodnoj geografskoj terminologiji, naziv za prostranu i plitku udubinu u kršu (u nas polje u kršu). Postanak polja u kršu vezan je za pojavu nepropusnih stijena u području rasjednutih propusnih stijena (vapnenac, dolomit i dr.).

dol (dô)
1. Narodni naziv za ponikvu.
2. Otvorena udolina (pretežno suha dolina), osobito u krškim krajevima, po kojoj su često zaseoci i naselja dobili nazive (npr. selo Dol nedaleko od Staroga Grada na Hvaru, južno od Postira na Braču i drugdje).
IZVOR Dol. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 7. 2023. 

​dolac
1. Mala dolina; naziv mnogih sela u Hrvatskoj. U krškim krajevima dolac označuje dio obradive zemlje, opkoljen kamenjarom ili ograđen suhozidom.
2. Narodni naziv za ponikvu.
IZVOR Dolac. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 7. 2023. 

PREGLED DINARSKIH POLJA U KRŠU

POPIS POLJA

Područje sjevernog Jadrana

Boljunsko polje (Hrvatska)
Čepićko polje (Hrvatska)
Jezero Njivice, otok Krk (Hrvatska)
Ponikve, otok Krk (Hrvatska)
Dobrinjsko polje, otok Krk (Hrvatska)
Vrbničko ili Vrebensko polje, otok Krk (Hrvatska)
Vransko jezero, otok Cres (Hrvatska)
Kolansko polje, otok Pag (Hrvatska)
Paško polje, otok Pag (Hrvatska)
Dinjiško polje, otok Pag (Hrvatska)
Malo blato, otok Pag (Hrvatska)
Velo blato, otok Pag (Hrvatska)
Vlašićko polje, otok Pag (Hrvatska)
Novaljsko polje, otok Pag (Hrvatska)
Smokvićko polje, otok Pag (Hrvatska)
Povljansko polje, otok Pag (Hrvatska)​

Područje Dalmacije

Bokanjačko blato (Hrvatska)
Nadinsko blato (Hrvatska)
Benkovačke bare (Hrvatska)
Lišansko-Ostrovičko polje (Hrvatska)
​Polje Rašinovac (Hrvatska)
Polje Babin dub (Hrvatska)
Benkovačko polje (Hrvatska)
Žegarsko polje (Hrvatska)
Vransko jezero (Hrvatska)
Danilsko polje (Hrvatska)
Vrpoljačko polje (Hrvatska)
Kninsko polje (Hrvatska)
Kosovo polje (Hrvatska)
Petrovo polje (Hrvatska)
Paško polje (Hrvatska)
​Vrličko polje (Hrvatska)
Cetinsko polje (Hrvatska)
​Hrvatačko polje (Hrvatska)
Perućko jezero (Hrvatska)
Sinjsko polje (Hrvatska)
Krušvarsko polje (Hrvatska)
Dugopolje (Hrvatska)
Vojnićko polje (Vojnić Sinjski) (Hrvatska)
Bisko polje (Hrvatska)
Tijaričko polje (Hrvatska)
Ugljansko polje (Ugljane kod Trilja) (Hrvatska)
Čaporičko polje (Hrvatska)
Velićko polje (Hrvatska)
Vrpoljsko polje (Vrpolje kod Trilja) (Hrvatska)
Budimirsko polje (Hrvatska)
Voštansko polje (Hrvatska)
Imotsko polje (Imotsko-Bekijsko polje) (Hrvatska, Bosna i Hercegovina)
Dicmo polje (Hrvatska)
​Pivčevo polje (Hrvatska)
Polje Bunina (Hrvatska)
Vrgorsko polje ili Jezero, odn. Vrgoračko polje (Hrvatska)
Rastočko polje (Hrvatska, Bosna i Hercegovina)
Starogradsko polje, otok Hvar (Hrvatska)
Dračevo polje, otok Vis (Hrvatska)
Plisko polje, otok Vis (Hrvatska)
Blatsko polje, otok Korčula (Hrvatska)
Blata, otok Mljet (Hrvatska)
Malo i Velikojezero, otok Mljet (Hrvatska)
Konavosko polje (Hrvatska)

Područje primorske i središnje Crne Gore

Dragaljsko polje (Crna Gora)
Grahovsko polje (Crna Gora)
Njeguško polje (Crna Gora)
Cetinjsko polje (Crna Gora)
Skadarsko jezero (Crna Gora, Albanija)
Lješko polje ili Lješkopolje (Crna Gora)
Nikšićko polje (Crna Gora)
Ćemovsko polje (Crna Gora)

Područje Niske Hercegovine

Zapadno od Neretve
Viničko-Aržansko polje (Bosna i Hercegovina, Hrvatska)
Grudsko polje (Bosna i Hercegovina)
Kočerinsko polje (Bosna i Hercegovina)
Ljubuško polje (Bosna i Hercegovina)
Raško polje (Roško polje) (Bosna i Hercegovina)
Mokro polje (Široki Brijeg) (Bosna i Hercegovina)
Posuško polje (Bosna i Hercegovina)
Virsko polje (Bosna i Hercegovina)
Bekijsko polje - >Imotsko-Bekijsko polje
Rašanjsko polje (Rasno) (Bosna i Hercegovina)
Ravno polje (Bosna i Hercegovina)
Šipovača polje (Kločučko-Šipovačko-Vejačko p.) (Bosna i Hercegovina)
Studenačko polje (Studeničko) (Bosna i Hercegovina)
Trsko polje (Bosna i Hercegovina)
Mostarsko blato (Bosna i Hercegovina)

Istočno od Neretve
Cerovo  (Bosna i Hercegovina)
Gradačko polje (Bosna i Hercegovina)
Hutovo blato (Svitavsko-deransla depresija) (Bosna i Hercegovina)
Crničko polje (Bosna i Hercegovina)
Stolačko polje (Bosna i Hercegovina)
Ljubinsko polje (Bosna i Hercegovina)
Ubosko polje (Bosna i Hercegovina)
Ljubomirsko polje (Bosna i Hercegovina)
Jsenpolje (Bosna i Hercegovina)
Orahovac polje (Bosna i Hercegovina)
Bilećko jezero (potopljeno Miruško polje) (Bosna i Hercegovina)
Dabarsko polje (Bosna i Hercegovina)
Fatničko polje (Bosna i Hercegovina)
Plansko polje (Bosna i Hercegovina)
Lukavačko polje (Bosna i Hercegovina)
Popovo polje (Bosna i Hercegovina)
- Trebinjsko polje (Bosna i Hercegovina)
- Mokro polje (Trebine) (Bosna i Hercegovina)
Turmenačko poje (Zupci) (Bosna i Hercegovina)
Zubačko polje (Grabovo polje) (Bosna i Hercegovina)

Krške visoravni Slovenije i Hrvatske

Rakitniško polje (Slovenija)
Podpeško polje (Slovenija)
Ponikve pri Preserjah (Slovenija)
Zadlog (Slovenija)
Črnovrško polje (Slovenija)
Hotenjsko polje (Slovenija)
Logaško polje (Logatec) (Slovenija)
Strmica (Slovenija)
Planinsko polje (Slovenija)
Rakovško-unško polje (Slovenija)
Peteljinsko polje (u Pivškoj kotlini) (Slovenija)
Palško polje (Slovenija)
Koritniško polje (Slovenija)
Cerkniško polje (Slovenija)
Bloško polje (Slovenija)
Bločiško polje (Slovenija)
Loško polje (Lož) (Slovenija)
Retje (Slovenija)
Travnik (Slovenija)
Babno polje (Slovenija)
Ribniško polje (Slovenija)
Kočevsko polje (Slovenija)
Goteniško polje (Slovenija)
Gomance (Hrvatska, Slovenija)
Klansko polje (Klanjsko polje) (Hrvatska)
Grobničko polje (Hrvatska)
Ličko polje (Lič, Gorski kotar) (Hrvatska)
Kupjačko polje (Hrvatska)
Mrkopaljsko polje (Hrvatska)
Jasenačko polje (Hrvatska)
Drežničko (Veliko) polje (Hrvatska)
Krakarsko polje (Hrvatska)
Drežnički lug (Lug) (Hrvatska)
Črnac polje (Hrvatska)
Oštarijsko polje (Hrvatska)
Zagorsko polje (Hrvatska)
Ogulinsko polje (Hrvatska)
Gostovo polje (Gostovsko polje) (Hrvatska)

Područje Like

Jezeransko polje (Hrvatska)
Stajničko polje (Hrvatska)
Plaško polje (Hrvatska)
Begovačko polje (Hrvatska)
Ličko-jaseničko polje s Potpoljem (Hrvatska)
Vodotečko polje s Križpoljem (Hrvatska)
Saborsko polje (Hrvatska)
Dabarsko polje (Hrvatska)
Gusić polje (Hrvatska)
Kompolje (Hrvatska)
Gacko polje (Hrvatska)
Krasansko polje (Krasno polje)
Lipovo polje (Hrvatska)
Kosničko polje (Hrvatska)
Brinjsko polje (Hrvatska)
Kosinjsko polje (Hrvatska)
Mazinsko polje (Hrvatska)
Gubavčevo polje (Hrvatska)
Vrhovinsko polje (Hrvatska)
Turjansko polje (Hrvatska)
Brezovačko polje (Hrvatska)
Homoljačko polje (Hrvatska)
Koreničko polje (Hrvatska)
Bijelopolje (Bijelo polje) (Hrvatska)
Krbavičko polje (Hrvatska)
Krbavsko polje (Hrvatska)
Podlapačko poje (Hrvatska)
Lapačko polje (Hrvatska)
Stajničko polje (Hrvatska)
Ličko polje (Hrvatska)
Rudopolje (Hrvatska)
Bruvno-polje (Bruvanjsko polje) (Hrvatska)
Gračačko polje (Hrvatska)
Velikopopinsko polje (Hrvatska)
Malopopinsko polje (Hrvatska)
Srb-suvajsko poje (Srbsko/Srpsko-suvajsko polje) (Hrvatska)

Područje zapadne Bosne i Dinara

Bihaćko polje (Bosna i Hercegovina)
Lušci polje (Bosna i Hercegovina)
Bravsko polje (Bosna i Hercegovina)
Bjelajsko polje (Bosna i Hercegovina)
Petrovačko polje (Bosna i Hercegovina)
Rudno polje (Bosna i Hercegovina)
Medeno polje (Bosna i Hercegovina)
Drvarsko polje (Bosna i Hercegovina)
Marinovačko polje (Bosna i Hercegovina)
Ravna Mliništa (Bosna i Hercegovina)
Mokronoško polje (Bosna i Hercegovina)
Podrašničko polje (Bosna i Hercegovina)
Grahovsko polje (Bosna i Hercegovina)
Borovo polje (Šator) (Bosna i Hercegovina)
Glamočko polje (Bosna i Hercegovina)
Kruško polje (Kruškopolje) (Bosna i Hercegovina)
Pašića polje (Bosna i Hercegovina)
Livanjsko polje i Buško blato (Bosna i Hercegovina)
Dobranjsko polje (Bosna i Hercegovina)
Kupreško polje (Bosna i Hercegovina)
Ravanjsko polje (Bosna i Hercegovina)
Vukovsko polje (Bosna i Hercegovina)
Šujičko polje (Šuičko) (Bosna i Hercegovina)
Duvanjsko polje (Bosna i Hercegovina)

Područje visoke Hercegovine

Rakitno polje (Bosna i Hercegovina)
Roško polje (Bosna i Hercegovina)
Viničko poje (Bosna i Hercegovina)
Dugo polje (Bosna i Hercegovina)
Hansko polje (Gornje Zijemlje) (Bosna i Hercegovina)
Polje Zijemlje (Donje Zijemlje) (Bosna i Hercegovina)
Gatačko polje (Bosna i Hercegovina, Crna Gora)
Cerničko polje (Bosna i Hercegovina)
Kuljsko polje (Bosna i Hercegovina)
Trusinsko polje (Bosna i Hercegovina)
Lukavačko polje (Bosna i Hercegovina)
Nevesinjsko polje (Bosna i Hercegovina)
- Zovidolsko polje (Bosna i Hercegovina)
Slato polje (Bosna i Hercegovina)

Područje Površi i Brda Crne Gore i Prokeltija

Lukovsko polje (Crna Gora)

Područje Dolenjske i središnje Hrvatske

Radensko polje (Grosuplje) (Slovenija)
Žalnsko polje (Slovenija)
Dobsko polje (Slovenija)
Lučki dol (Slovenija)
Dobrepolje (Slovenija)
Vrbovško polje (Slovenija)
Globodol (Slovenija)
Mirnopeško polje (Slovenija)
Koprivniško polje (Slovenija)
Ponikve na Rogu (Slovenija)
Sošićko polje (Hrvatska)
Mrzlo polje (žumberačko) (Hrvatska)

Područje srednje i istočne Bosne

Lušci polje (Bosna i Hercegovina)
Luburić polje (Bosna i Hercegovina)
Gvozno polje (planina Treskavica) (Bosna i Hercegovina)
Kruško polje (Bosna i Hercegovina)
Ključko polje (Bosna i Hercegovina)
Vučipolje (Bosna i Hercegovina)

Područje Starog Vlaha i Raške (Sandžaka)

Peštersko polje (Srbija)
Koštan polje (Srbija)
Sjeničko polje (Srbija)

Ostala "nekrška polja"

Lijevče polje (Bosna i Hercegovina)
Prijedorsko polje (Bosna i Hercegovina)
Večićko polje (Bosna i Hercegovina)
Sarajevsko polje (Bosna i Hercegovina)

CVETKO LAINOVIĆ, Polje
Tehnika: ulje na platnu; Dimenzije: 65x98 cm; GODINA: 1991.

Njeguško polje
Polje je dobilo ime po plemenu Njeguši koje ga i danas naseljava. Područje prima velike količine padalina - prosječna godišnja količina iznosi 2.683 mm, dok maksimum nerijetko prelazi 4.000 mm. Polje je sa svih strana obrubljeno planinama. Na sjeveru je Tatinac, na sjeveroistoku Bukovica, na istoku Golo Brdo, a na jugu i jugozapadu se diže Lovćen (Velji vrh, Goliš, Jezerski vrh i Štirovnik). Polje je približno eliptičnog oblika, dugačko 25 km, a široko 0,5 do 0,8 km. Leži na nadmorskoj visini 880–940 m.

IZVORI I LITERATURA

---

ANĐELIĆ, M.; Geomorfologija,Vojnogeografski institut, Beograd, 1990.
BONACCI, Ognjen: Poljes, Ponors and Their Catchments. Treatise on Geomorphology (PDF)

• Sažetak. Poljes can be defined as depressions in limestone karst. They commonly occur as large-scale landforms in tectonically active karst areas. Their origin is generally polygenetic. A distinctive subtype of polje, the 'turlough', occurs in many formerly glaciated or glacial-margin terrains. Poljes exhibit complex hydrological and hydrogeological features and characteristics, such as permanent and temporary springs and rivers, losing and sinking rivers, and swallow holes and estavelles. From the hydrologic-hydrogeologic perspective, a polje is to be considered as part of a wider system. It cannot be treated as an independent system, but only as a subsystem in the process of surface and groundwater flow through the karst massif. Poljes are regularly flooded in the cold and wet periods of the year. Ponors or swallow holes represent fissures in the karst massif through which the water sinks underground. The determination of the catchment area for a karst polje is an unreliable procedure due to unknown morphology of underground karst features. Anthropogenic influences on the hydrological-hydrogeological regime of the poljes can be considered under the following four categories: (1) water storage; (2) increase in the capacity of outlet structures; (3) surface hydrotechnical aspects; and (4) other works.

GAMS, Ivan: The polje: the problem of definition. Zeitschrift für Geomorphologie, 22 /1978, 2, 170-181.
LAZAREVIĆ, Radenko; Geomorfologija, (2. izd.) Beograd, 2000. (1975. prvo izd.)
MARKOVIĆ, M., PEŠIĆ, L; Opšta geologija - Egzodinamika, Rudarsko-geološki fakultet, Beograd, 2001.
PETROVIĆ, Dragutin; Geomorfologija, Beograd, 1967.
POLJAK, J.; Je li krška uvala prijelazan oblik između ponikve i krškog polja? Hrvatski geografski glasnik, Vol.13. No.1. Lipanj 1951. (PDF)
RAJAČIĆ, Ana: Geomorfologija plavinskih lepeza u krškim poljima Dinarida. Diplomski rad. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2022. (PDF)

• Sažetak. Zavale krških polja jedno su od najznačajnijih reljefnih oblika Dinarida. Kao reljefne depresije predstavljaju zone akumulacije različitih sedimenta. Među ostalim, u njihovim se rubovima često javljaju plavinske lepeze koje u određenoj mjeri prekrivaju dno samih polja. Cilj ovog rada je izvršiti geomorfološku analizu plavinskih lepeza u odabranim poljima Dinarskog krša. Analiza je provedena na temelju digitalnog modela reljefa 5 x 5 m, topografskih karata 1:25000 i osnovnih geoloških karata 1:100000. U prvoj fazi izvršeno je vizualno prepoznavanje te kartiranje i digitalizacija plavina. Nakon toga izvršena je njihova morfometrijska obrada te morfogenetska analiza njihovog drenažnog područja. Rezultat istraživanja su podaci o položaju, prostornom rasporedu, osnovnim morfometrijskim parametrima te uvjetima nastanka plavinskih lepeza u odabranim krškim poljima.

ROGLIĆ, Josip: Karst Valleys in the Dinaric Karst. Erdkunde (1964) 18 (2):113-16. (PDF)
RUBINIĆ, Josip; RADIŠIĆ, Maja: Jezera i akumulacije u krškom dijelu Hrvatske – primjeri i problem. U: Upravljanje jezerima i akumulacijama u Hrvatskoj - procesi, zaštita i valorizacija i Okrugli stol o aktualnoj problematici Vranskog jezera kod Biograda na Moru. Zagreb: Hrvatsko društvo za zaštitu voda, 2017. str. 247-251

• Sažetak. 1. UVOD Najveća prirodna jezera i akumulacije na području Hrvatske nalaze se upravo na njenom krškom dijelu gdje je pak površinska hidrografska mreža puno slabije razvijena nego u ostalim dijelovima Hrvatske. To još u većoj mjeri naglašava važnost takvih zajezerenih vodnih pojava, kao i potrebu da se prate procesi i promjene vezani uz njihov hidrološki ciklus te predviđaju moguće daljnje promjene i moguća negativna stanja. Naime, krške se sustave za sada promatra i determinira uglavnom kao statičke sustave sa značajkama koje su imali u prošlom i sadašnjem vremenskom razdoblju. No, za razumijevanje njihova djelovanja, za njihovu zaštitu kao i za predviđanje njihova ponašanja u izmijenjenim rubnim uvjetima, vodne je resurse na konceptualnoj razini sagledavanja nužno analizirati kao dinamičke sustave – u kontinuitetu razvoja klimatskih i hidroloških procesa i promjena koje oni nose. Jezera i akumulacije su sustavi koji imaju svoj vijek, uz koje je vezan i proces njihova starenja, a što može imati iznimno velike posljedice na njihov ekosustav. Takve zajezerene površine tijekom vremena mijenjaju značajke svojih dotoka (klimatske promjene/varijacije), gubitaka (na isparavanje i poniranje iz zaplavnog prostora), mijenjaju svoju geometriju, zasipavaju se nanosom, a na njima se vrlo naglašeno manifestiraju i utjecaji antropogenih zahvata i pritisaka, kao i klimatskih promjena/varijacija. Na temelju provedenih istraživanja u okviru niza projekata, u radu je sadržan usporedni prikaz osnovnih značajki nekoliko velikih jezera s krškog dijela Hrvatske (Plitvičkih jezera, Visovačkog jezera na Krki, jezera Vrana na Cresu, Vranskog jezera kod Biograda na Moru i Baćinskih jezera) te dvaju akumulacija (akumulacije Boljunčica te Ponikve na otoku Krku), kao i procesa koji ih prate. 2. REZULTATI I RASPRAVA Plitvička jezera su jedan poseban hidrološki i akvatički ekosustav za koje je još Pevalek (1938) rekao kako su ona “zbog djelovanja sedrotvoraca izraziti biodinamički sistem i samo u progresivnom stanju toga biodinamičkog sistema leži budućnost Plitvičkih jezera kakvu svi želimo”. Iako ta jezera karakteriziraju izraziti trendovi opadanja protoka, razine vode u jezerima imaju trend porasta zbog rasta sedrenih barijera od 0, 56 cm/god. Neposredno nizvodno od jezera, nakon spoja s pritokom Plitvica, svoj tok započinje Korana koja tu počinje stvarati nove barijere i buduća jezera, no to je područje karakterizirano i vrlo značajnim gubicima vode na infiltraciju u samom koritu i okolnom prostoru (Rubinić i Zwicker, 2011). Slično kao kod Plitvičkih jezera, procesi stvaranja sedrenih barijera uvjetovali su i formiranje jezera na rijeci Krki, među kojima je najveće Visovačko jezero, koje karakterizira znatno sporiji rast barijera koji ovisno o promatranom razdoblju varira između 0, 15 i 0, 25 cm/god, s prosjekom od 0, 16 cm za cjelokupno analizirano razdoblje (Rubinić i drugi, 2013). Klimatske promjene mogu kod oba jezera utjecati na promjenu te dinamike rasta, kako uslijed smanjenja količina protoka, tako i uslijed povećanja temperatura vode (Građevinski fakultet u Rijeci, 2016). Svojom površinom od preko 30 km2 najveće jezero u Hrvatskoj, Vransko jezero kod Biograda n/M pokazuje već sada vrlo veliku osjetljivost na prisutne klimatske promjene/varijacije, a koja je u velikoj mjeri uvjetovana i antropogenim zahvatima kroz povijest (probijanje kanala Prosike od jezera prema moru još u 18. stoljeću), kao i korištenjem voda u slivu za potrebe vodoopskrbe i navodnjavanja. Jezero vrlo brzo reagira na promjene hidroloških prilika i prisutne negativne trendove te su sve učestalije pojave zaslanjivanja njegovih voda (Rubinić i Katalinić, 2014). Radi se o kriptodepresiji koja oscilira u relativno uskom rasponu vodostaja relativno bliskim razini mora, s kojim intenzivno komunicira putem svog krškog vodonosnika i spomenutog prokopa kanala. Kriptodepresija jezero Vrana na otoku Cresu je sa svojim volumenom od oko 220 mil. m3 najveće jezero u Hrvatskoj, koje pak ima potpuno drugačije reakcije na promjene hidroloških prilika. Radi se o veoma tromom hidrološkom sustavu na čiju dinamiku kolebanja razine vode, kao i prisutne trendove, utječu kako hidrološke prilike, tako i korištenje voda iz jezera za potrebe vodoopskrbe Cresa i Lošinja. U slučaju nastavka i intenziviranja trendova nepovoljnih hidroloških prilika i povećanja korištenja voda za potrebe vodoopskrbe, postoji rizik zaslanjivanja njegovih voda (Rubinić i drugi, 2011). Jezero oscilira u vrlo širokom visinskom rasponu, sa značajnim razinama i natpritiskom slatke vode koja pri postojećim hidrološkim uvjetima ne omogućava priliv zaslanjenih voda iz njegova krškog vodonosnika. Baćinska jezera su osebujan jezerski sustav od šest međusobno povezanih jezera/kriptodepresija - Oćuša (Voćuša), Trniševo (Crniševo), Podgora, Sladinac, Vitanj i Plitko jezero te jednoga odvojenog – Vrbnik (Vranjak) u neposrednom zaleđu Ploča prema kojima se spojnim tunelom u more provodi višak voda iz jezera. Radi se o jezerskom sustavu kojem razine vode osciliraju u relativno uskom rasponu neposredno iznad razine mora. Baćinska jezera spojena su tunelom i s Vrgoračkim poljem, koje je do prokopa tunela za odvodnju suvišnih voda bilo zajezereno. Akumulacije u kršu su također osjetljivi vodni resursi ranjivi na moguće promjene kako klimatskih prilika, tako i antropogenih utjecaja. No, i njih prate promjene tijekom vremena koje se zapažaju na nekim postojećim akumulacijama (primjer Boljučica u Istri), a o kojima se mora voditi račun pri planiranju ili rekonstrukciji novih (akumulacije Ponikve na Krku). Akumulacija Boljunčica formirana je još 70-tih godina prošlog stoljeća s namjenom obrane od poplava te osiguranja vode za potrebe navodnjavanja Čepićkog i Potpićanskog polja. Početni volumen iznosio je 7 mil. m3, ali je on do sada smanjen za više od 1 mil m3 zbog nataloženog nanosa. No, unatoč nataloženom nanosu koji je prekrio dio aktivnih ponora, tijekom tog razdoblja gubici iz akumulacije su se povećali, tako da tijekom posljednjih desetak godina ima puno veći broj sušnih dana u odnosu na početno stanje. Akumulacija aktivno komunicira s podzemljem i time joj se povećava kapacitet poniranja (Rubinić i drugi, 1999). Akumulacija Ponikve formirana je na prostoru nekadašnje povremeno plavljene depresije u središnjem dijelu otoka Krka, i to s početnom idejom da se njenim formiranjem odvoji ponorska zona i uspori istjecanje podzemnih voda, odnosno tijekom ljetnih sušnih razdoblja osiguraju veće zalihe podzemnih voda u krškom vodonosniku kaptaža Mala i Vela Fontana smještenih uz rub akumulacije. Učinak povećanja izdašnosti spomenutih izvora je ostvaren, a zbog precrpljivanja izvora čak i daleko premašen. No, to je ostvareno uz popratni negativni efekt da su se povećanjem gradijenata toka vode između jezera i kaptaže Vela Fontana povećale i brzine strujanja podzemnih voda i njena kinetička energija toka te je došlo do ispiranja sedimenta u krškom vodonosniku na području između jezera i kaptaže. Time se otvorila direktna komunikacija jezera i akumulacije te se na kaptaži tijekom sušnih razdoblja u najvećoj mjeri zahvaća voda iz akumulacije koja zbog njezine plitkoće i procesa u njoj, ima puno lošiju kakvoću (Rubinić i drugi, 2007). S obzirom na planirano podizanje brane i povećanje volumena i razine vode u akumulaciji, za očekivati je da će se povećati gradijenti toka voda u podzemlju, a što će prema zapaženom modelu ispiranja okršenih podzemnih kanala u samoj akumulaciji Ponikve, kao i prethodno spomenutom primjeru akumulacije Boljunčica, imati za posljedicu povećanje gubitaka vode iz akumulacije i pri nižim razinama vode, odnosno u stanjima dugotrajnijih sušnijih razdoblja. 3. ZAKLJUČAK Prirodna jezera i akumulacije krškog dijela Hrvatske odlikuje vrlo velika vremenska promjenjivost ne samo njihova vodnog režima, nego i značajki njihova zaplavnog prostora. Prisutni klimatski utjecaji i antropogeni pritisci potenciraju negativne promjene njihovih značajki, ali i potrebu prilagodbe klimatskim promjenama, pri čemu je nezaobilazna uloga akumulacija.

SKUPINA AUTORA; Glossary of Cave and Karst Terms" (letter "P"), Speliogenesis.info, 2009, web-stranica
SKUPINA AUTORA; Flooding analysis of Karst Poljes in Bosnia & Herzegovina, Euronatur (PDF)
STEPIŠNIK, Uroš: Kraška polja v Sloveniji. Dela - Oddelek za geografijo Filozofske fakultete v Ljubljani, številka 53, 2020. str. 23-43. (PDF)

• Sažetak. Kraška polja so kotanje v krasu, ki so zelo pogoste zlasti na Dinarskem krasu. Kljub številnim skupnim značilnostim se pojavljajo v zelo različnih kraških okoljih in de-lujejo na različne načine. V raziskavi je predstavljena nova tipizacija kraških polj, ki poenostavlja dosedanje tipizacije. Polja opredeljuje glede na geomorfološko okolje, v katerem se pojavljajo, kot ojezerjena, prelivna, pritočna in predledeniška. V raziskavi smo na osnovi nove tipizacije opredelili vseh 35 kraških polj v Sloveniji.

STRANICA: THE DEVON KARST RESEARCH SOCIETY Plymouth - Budapest - Trebinje

STRANICA: KRAŠKA POLJA BOSNE I HERCEGOVINE

Dinaric Karst Poljes - Floods for Life
Proceedings of the 1st Workshop on Karst Poljes as Wetlands of National and International Importance; Livno, 30 September - 1 October 2014.; Uredili: Peter Sackl, Romy Durst, Dražen Kotrošan, Borut Stumberger

Među bosanskim planinama
Među planinskim bilima zapadne Bosne nalazi se nekoliko prostranih polja u kršu. Na fotografiji: pogled s najvišeg vrha Raduše na Vukovsko i Kupreško polje (u pozadini), iznad kojega se uzdižu vrhovi Malovan i Cincar (krajnji vrh lijevo).

Proljetna oluja nad Gatačkim poljem
Bosna i Hecegovina