---

GEOLOGIJA DINARSKOG GORJA > DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Stari Vlah i Raška (Sandžak) i ostala "nekrška polja"
Države: Srbija, Crna Gora

PREGLED POLJA IZVORI I LITERATURA

Pregled polja

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Peštersko polje

POLJA U DINARSKOM KRŠU

PODRUČJE: STARI VLAH I RAŠKA (SANDŽAK)

---

PEŠTERSKO POLJE
SRBIJA

Peštersko polje je krško polje u jugozapadnom dijelu Srbije. Smješteno je na  Pešterskoj visoravni, na nadmorskoj visini od oko 1160 m. Zauzima površinu od 50 km², sa širinom od 5 km i dužinom od 10 km. Kao takvo, najveće je krško polje u Srbiji i najviše na cijelom Balkanskom poluotoku.

Polje se smjestilo između planine Giljeve na sjeverozapadu, Žilindara i Kruščice na jugozapadu i jugu i Jaruta na istoku i jugoistoku. Na sjeveru je razvođem Sekništa (1232 m) odvojeno od porječja rijeke Uvac. Otvorenije je u smjeru zapada prema dolini Bistrice od koje ga odvaja jako sniženo razvođe, te predstavlja zatvorenu morfološku cjelinu elipsastog oblika. Ova prostrana zaravan ima obilježja subplaninske klime, s nedostatkom vode na većem dijelu teritorija i velikim površinama pašnjaka i livada pogodnim za stočarstvo. Uprkos tome, poljoprivreda Peštera ima obilježja zaostale planinske poljoprivrede. U pogledu etničkih karakteristika izdvajaju se dva područja, jedno naseljeno muslimanskim stanovništvom, a drugi stanovnicima pravoslavne vjere, gdje etničke razlike podrazumijevaju razlike u kulturi, običajima i religiji.

Karta Pešterskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

---

Peštersko polje

Geološka obilježja. Peštersko polje nastalo je radijalnim tektonskim pokretima u graničnoj zoni giljevsko-pešterske klipe (Napom.: Erodirani dio navlake se naziva tektonski prozor, dok se preostali, izolirani dio navlake naziva tektonska klipa) i ozrenskog serpentina. Na kontaktu je trijaskih vapnenaca i rožnato-dijabaske formacije. Dno polja je uravnjeno i izgrađeno od kvartarnih naslaga. Središnja jezerska ravan polja nagnuta je od sjeveroistoka prema jugozapadu, odnosno u pravcu toka Boroštice. Na dužini od 6 km nagib iznosi 9 m. U sjeveroistočnom dijelu središnja ravan leži na 1164 m nadmorske visine, a u jugozapadnom na 1155 m. Uravnjenost dna polja i neporemećenost jezerskih sedimenata ukazuju da nakon glavne faze spuštanja i formiranja polja, središnja ravan nije bila zahvaćena mlađim tektonskim pokretima.
U predjezerskoj fazi, radijalnim tektonskim pokretima odnosno spuštanjem dijelova starih riječnih dolina, u južnom i zapadnom obodu polja formirane su potoline. Otvorene su u pravcu riječnih tokova i široko povezane s poljem. Nakon tektonskih pokreta spuštanja, krajem eocena i početkom oligocena, Peštersko polje ušlo je u lakustrijsku fazu. U toku lakustrijske faze potoline su predstavljale zaljeve Pešterskog jezera. Dna potolina su široka i uravnjena. U podini aluvijalnih akumulacija leže debeli slojevi jezerskih i terigenih sedimenata.
​Nakon jezerske faze, u Peštersko polje usijecaju se malobrojni riječni tokovi i formiraju ponornice u središnjoj jezerskoj ravnini i obodu polja. Nakon erodiranja kvartarnih jezerskih i terigenih akumulacija i ogolićavanja vapnenačke podine u zapadnim dijelovima polja započeo je krški proces, u kojem su okršeni površinski tokovi Boroštice, Uglovske i Dolićke reke i drugih manjih tokova i tako formirani krški oblici reljefa. Prema Jovanu Cvijiću, Peštersko polje predstavlja tip petrificirane površi. Ističe da je ono od izvorišta Raške odvojeno procesom okršavanja, a od porječja Uvca radijalnim tektonskim pokretima tijekom pirinejske faze alpskog nabiranja (alp. orogeneze). Ovakvo pojašnjenje uzeto je zbog postojanja krških pojava u sjevernom obodu polja, ali i izrazitih rasjeda u istočnom, južnom i sjevernom dijelu.

Geomorfološka obilježja. Djelovanjem različitih geomorfoloških agenasa u uvjetima heterogene geološke podloge kao i različitih klimatskih prilika u geološkoj prošlosti formirani su različiti oblici reljefa. S geokronološkog aspekta najstariji je fluviodenudacijski proces. On se počeo odvijati nakon formiranja šarijaške strukture u donjoj kredi. Odvijao se uglavnom u vapnencima navučenim preko dijabaz-rožnjaka. Tijekom ove faze erozivnim procesima postepeno su stvarani uvjeti za početak djelovanja krškog procesa koji se javio prije lakustrijske faze. To je stara krška faza tijekom koje su formirane najstarije vrtače i uvale i započelo prvo okršavanje tokova.
Poslije neogenih tektonskih pokreta spuštanja došlo je do stvaranja jezera ispunjavanjem kotlina i    bazena vodom. Tijekom jezerske faze nastali su oblici reljefa djelovanjem abrazijskog procesa. Istovremeno s abrazijskimm procesom na kopnu su djelovali krški i fluviodenudacijski procesi. Povlačenje jezera tijekom srednjeg miocena imalo je za posljedicu formiranje riječnih sustava na središnjoj jezerskoj ravnini. Time je počela mlađa fluviodenudacijska faza, koja i danas traje s istovremenim djelovanjem krškog procesa. Iz prethodno navedenog uočava se da u reljefu Pešterskog polja dominiraju oblici fluvijalne i krške erozije.
Od oblika fluvijalne erozije na teritoriju Pešterskog polja izdvajaju se dolinski sustavi. Oni čine fosilne okršene doline na zapadnom obodu i recentne doline s tokovima na istočnom i jugoistočnom obodu polja. Doline su usječene u dijabaz-rožnjacima i serpentinima, a riječna korita u kvartarnim sedimentima. U dolinskom sustavu Pešterskog polja najizrazitija je dolina Đerekarske reke-izvorišnog djela Boroštice. Manje su izražene doline Đurđevice i Braćačke reke. 
Krški reljef je razvijen u vapnencima srednje i gornje trijaske starosti. Vrtače su dominantan oblik reljefa. Pored vrtača javljaju se suhe doline, uvale, ponori i jame. U jugozapadnom dijelu polja nalazi se otočno vapnenačko uzvišenje Suka (1173 m) koje se u odnosu na dno polja izdiže za 18 m. Od jugoistoka prema sjeverozapadu, Suka se prostire na dužini od 200 metara, a široka je 100 m.
Generalno, u Pešterskom polju idući od istoka prema zapadu izmjenjuju se podinski i oblici fluviodenudacijske erozije u krškim oblicima reljefa. U samom polju zastupljeni su akumulacijski procesi zasipanja, tu su jezero koje se razlijeva i treset koji se eksploatira.

Klimatska obilježja. Peštersko polje nalazi se u pojasu umjereno kontinentalne klime, koja pod utjecajem nadmorske visine, ima karakteristike subplaninske klime. Ovo je područje zanimljivo za klimatološka istraživanja i jedno od četiri područja u Srbiji u kojima se apsolutne minimalne temperature zraka spuštaju ispod -30˚C. U ovom dijelu Srbije su u prosjeku najhladnije zime. Apsolutno minimalna temperatura zraka uopće u bivšoj Jugoslaviji bila je zabilježena upravo u Sjenici, u obližnjem Sjeničkom polju, dana 26.1.1954. godine i iznosila je -38,4˚C. U Karajukića bunarima u Pešterskom polju 1985. je dosegnut novi rekord s -39°C. Dana 26.1.2006. dosegnut je posljednji minimum -39°C (Napomena: radi se o službenim mjerenjima temperatura, što ne isključuje da je na ponekim područjima Peštera, ili pak izvan njega, bilo i hladnije) 
Zadaća terenskih istraživanja koja se ovdje obavljaju sastoje se u obilaženju meteorološke stanice u Sjenici, klimatološke u Karajukića bunarima (naselje se nalazi u središtu Pešterskog polja) i prikupljanju vrijednosti meteoroloških parametara. Pored spomenutih obilazaka napravljena je i analiza okolnog prostora. Rezultati govore da bi apsolutno minimalne temperature zraka trebalo prije očekivati u Pešterskom polju nego u Sjeničkoj kotlini, kao što je to ovdje slučaj. Prvo, Peštersko polje je opkoljeno sa svih strana i nalazi se na nadmorskoj visini od 1160 m, što je za oko 100 metara više od one na kojoj se nalazi Sjenica. Na temelju analize prikupljenih podataka i kazivanja ljudi koji svakodnevno očitavaju vriijednosti parametara, dobija se podatak da su temperature zraka u Pešterskom polju niže za oko 1˚C. To što se apsolutno mimimalna temperatura odnosi na Sjenicu, a ne na Karajukića bunare, objašnjava se činjenicom da se u spomenutom selu Pešterskog polja redovita mjerenja obavljaju tek od 1970. godine. Meteorološki podaci prikazani u ovoj analizi odnose se na Sjenicu, osim u slučaju padalina gdje se nalaze podaci izmjereni u klimatološkoj stanici Karajukića bunari i obuhvaćaju razdobje od 1961. do 1990. godine. Kada se radi o padalinskim stanicama, na terenu je ustanovljeno da mnoge ne rade ili su radile sa znatnim vremenskim prekidima, te su se podaci sa istih teško mogli analizirati.

Hidrološke karakteristike. Kroz polje protječe rijeka ponornica Boroštica, duž koje se formiraju mineralno-barska zemljišta, gdje se javlja treset. Boroštica (15 km) nastaje iz Đerekarskog vrela u južnom dijelu Pešterskog polja. Do sela Naboja, Đerekarska reka teče klisurastom dolinom, a nizvodno se širi oko 1 km. Kod sela  Boroštica ulazi u Peštersko polje i dobija ime. Ponire ispod huma Gorica (1173 m) i nakon 18 m podzemnog otjecanja ponovo izbija na površinu. U Pešterskom polju, Boroštica meandrira, riječno korito široko je 2 m i duboko 1 m. Glavni ponor je kod Suka (1173 m) u središnjem dijelu Pešterskog polja.

Naslovna fotografija
Rukavci rijeke Boroštice nedaleko Karajukića Bunara, u Pešterskom polju

Pedološke karakteristike. Močvarno, mineralno barsko zemljište pokriva najveći dio Pešterskog polja. Morfološke karakteristike ovog tipa zemljišta ovise o dubini podzemne vode i režimu njenog kolebanja tijekom godine. Težak mehanički sastav (npr. čestice krupnije od 0,2 mm sudjeluju u sastavu ovog zemljišta i do 28%, dok su koloidne gline zastupljene u rasponu od 26 do 71%) i skoro stalna zasićenost vodom, zemljištu daju slabu strukturu i ljepljivost. Količina humusa u ovom zemljištu je znatna (i do 8%) zbog procesa raspadanja hidrofita. Međutim, plodnost i gospodarska vrijednost ovog tipa zemljišta su mali i postali bi ekonomski opravdani tek nakon eventualnog odvodnjavanja. Znatnu površinu u Pešterskom polju pokriva i treset (lokalitet istočno od Karajukića bunara na površini od 450 ha). Debljina tresetnih naslaga je oko 2 m, i karakterizira ih izrazita kiselost i sudjelovanje organskih materijala u ukupnom sastavu od 80%.
​
Priroda. Peštersko polje je proglašeno Područjem od međunarodnog značaja za očuvanje biljnog svijeta (IPA – Important Plant Area), Područjem od međunarodnog značaja za očuvanje ptica (IBA – Important Bird Area), Odabranim područjem dnevnih leptira Srbije (PBA – Prime Butterfly Areas in Serbia) i Područjem vlažnih staništa od međunarodnog značaja (Ramsar Convention – The Convention on Wetlands of International Importance).

Pešterska visoravan (poznata i samo kao Pešter) je krška visoravan (nadmorska visina od 1150-1250 m) u  jugozapadnoj Srbiji, jugoistočno od Sjenice, a  sjeverozapadno  od Tutina. Pešterska visoravan je izvorište treseta koji svojim bio-potencijalom spada u najkvalitetniji treset, kako u Europi, tako i u svijetu. Bogata je planinskim pašnjacima (turc., suvatima) za ispašu ovaca (kraj je poznat po proizvodima koji dolaze od peštersko-sjeničkih ovaca ili peštersko-tutinskih ovaca, poput pešterskog sira). Pešterska visoravan sadrži i Peštersko polje (nadmorska visina od 1150-1160 m), površine od 63 km2. Pešterska visoravan sadrži mnoge  ponornice, od kojih je najveća Borovštica. Stanovništvo čine Bošnjaci i Srbi, a ima i nešto Albanaca na krajnjem istoku ovoga područja.

Krajolik Pešterske visoravni

Podrijetlo imena. Naziv regije i polja dolazi od općeslavenske riječi za špilju (crkvenoslavenski: пещера, romanizirano: peštera).
U govoru starosjedilaca sačuvan je izvorni ženski rod riječi unatoč gubitku nastavka -a: nominativ ("ova") Pešter, genitiv i lokativ ("ovoj") Pešteri, ali je, usprskos lokalnoj tradiciji, u standardnom srpskom jeziku rod postavljen kao muški (nominativ Pešter, genitiv Peštera, lokativ Pešteru).
​
IZVOR  Sinan Gudžević: Pešter i Velež. Novosti, 18.8.2020.

Motiv iz Pešterskog polja

IZVORI I LITERATURA
​RAKIĆ, Radoslava: Geografske osobenosti i funkcije Peštera. Beograd, 1989. 
VUČKOVIĆ, Vladan: Peštersko polje. Članak (Gde žive ptice u Srbiji?). Detlić. Broj 6. Decembar, 2011. str. 10-11. (PDF)
VUKOVIĆ, A.: Hidrogeološka ispitivanja Pešteri. Zavod za geološka i geofizička istraživanja. Beograd, 1968.
WIKIPEDIJA; Peštersko polje
ZAVOD za zaštitu prirode Srbije, Peštersko polje
ZEREMSKI, M.: Hidrografske osobine Sjeničke kotline. Zbornik radova Knjiga 20, Geografski institut "Jovan Cvijić". Beograd, 1965.

​Specijalni rezervat prirode "Peštersko polje"

​Specijalni rezervat prirode "Peštersko polje" zaštićen je 2015. godine na površini od 3.118 ha kao područje prve kategorije. Pešter je najposebnija i najviša planinska krška visoravan Balkanskog poluotoka, poznata zbog surovih zima kao "balkanski Sibir". "Peštersko polje" (1160 m n.v.) kao dio ove visoravni, okruženo je planinama Giljeva, Žilindar, Jarut i Ninaja. Obilježava ga čitav niz geomorfoloških vrijednosti: speleološki objekti, vapnenački humovi, ponori, mrazne travne humke (tufuri), tresavske površi, soliflukcione terasete, migrirajući busenovi, nivacione i krško-nivacione depresije. Tresave Manića polje i Džomba nalaze se u inventaru objekata geonaslijeđa Srbije. Vode Peštera otječu u Uvac brojnim rijekama kao što su Vapa, Raška, Likovska reka, Trijebinska reka, Kamešnica, Grabovica, Rasanska reka, Vidrenjak, Kanjevska reka. Najpoznatija i najveća rijeka ponornica je Boroštica. Na ovom području najbolje je razvijena vegetacija livada, pašnjaka, kamenjara i tresava koje, po međunarodnim kriterijima predstavljaju staništa prioritetna za zaštitu. Do sada je registrirano oko 370 biljnih vrsta i 99 vrsta ptica, od kojih su 82 vrste strogo zaštićene.

KOŠTAM POLJE
SRBIJA

Koštam polje (na pojedinim kartama upisano je Koštan) je krško polje, odnosno, proširena dolina iznad vrela rijeke Raške, na rubnom dijelu Sjeničko-pešterske visoravni, u jugozapadnoj Srbiji, u blizini granice s Crnom Gorom. Obuhvaća površinu od oko 7 km², dugačko je 7, a široko oko jedan kilometar. Nalazi se na nadmorskoj visini od 840-1000 metara. Dno polja je prekriveno rječnim nanosom i nepovoljno je za bavljenje poljoprivredom. Koštan polje nije pravo krško polje, već krška depresija. Tako Jovan Cvijić smatra da je ono ustvari okršeni (srp., skrašćeni) dio doline rijeke Raške. Po dnu Koštan polja se nalaze ponori Točilovke, Likovske i  Delimećske reke, čiji se tokovi na površini opet javljaju u vrelu Raške. Ime je polje dobilo po nekada brojnim, stablima divljeg kestena, kojih danas više nema. 
Koštam polje je do vremena nakon Drugog svjetskog rata velikim dijelom bilo pod močvarama u kojima su se gnijezdile brojne barske ptice. To je područje bila usputna stanica za ptice selice na njihovom putu ka jugu pred zimu ili povratka s juga na proljeće. Međutim, nakon rata močvarno zemljište je isušeno s obrazloženjem da se žele dobiti nove obradive površine za uzgoj žitarica - no na kraju obradive površine time nisu bile dobivene, a močvare, kao prostor prirodne raznolikosti, su izgubljene.

​IZVORI  Koštam polje. Wikipedija (sr); PHOTOSYNTHESIS: Koštam polje. Aviokarte.rs, 23.3.2008.

Karta Koštan polja
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

Sjeničko polje

SJENIČKO POLJE
SRBIJA

Sjeničko polje je krško polje koje se nalazi na Sjeničko-pešterskoj visoravni u Raškoj oblasti u Srbiji To je najniži dio Sjeničke kotline, spušten između planina Giljeve (1617 m), Javora (1520 m) i Golije (1833 m).  Pravokutnog je oblika, dugačko oko 12 km, široko do 10 km, prosječeno plitkim dolinama Uvca, Tuovca,  Jablanice i ​Vape. Najniži dio je pod  livadama i njivama ovsa (zobi), ječma, raži, bez šuma i voćnjaka. Obiležava ga hladna, planinska klima. Glavno tradicijsko zanimanje stanovništva je stočarstvo (ovce i goveda), proizvodnja masnog sira (sjenički sir) i vuna od sjeničke ili šerterske pramenke.
​
IZVOR  Sjeničko polje. Wikipedija (sr)

Karta Sjeničkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo 1:200.000; sekcija Peć

Grad Sjenica u Sjeničkom polju

Sjeničko polje

Rijeka Vapa kod sela Višnjice, istočno od Sjenice

Trijebinjsko polje

TRIJEBINJSKO POLJE
SRBIJA

Trijebinjsko polje, pogled s obronaka Giljeve

Kroz Trijebinjsko polje teče Trijebinjska reka koja prima nekoliko manjih pritoka, uključujući Ozrenski potok, koji ima izvorišta u podnožju planine Ozren. 
Na području Pešterske visoravni registrirane su i pojave glina. Nalaze se u okviru miocenskih bazena Sjeničkog i Trijebinskog polja. Karakteristične su pojave bentonitske gline.
Na rubovima polja, na padinama okolnih planina rastu šume jasike, breze i smreke.
​U Trijebinju se nalazi vodenica Milorada Jovanovića, vodenica tipa potočara zidana talpama i pokrivena šindrom.
Ime je polje i naselje prema predaji doblio jer su ga njegovi prvi žitelji trijebili (čistili, op.) od kamenja.
Prema drugoj legendi selo trijebe bolesti, paljevine, ratovi, međusobna trijebljenja i surova planinska klima. Naseljavali su ga i Grci, a danas Srbi i Bošnjaci. Grci su orali zemlju u mjesecu maju. Ostave ralo preko noći u njivi i sjutradan uvrzu volove da oru. Hoćeš, ralo smrzlo. Kad to vidoše Grci, doniješe odluku da se iz sela istrijebe. Po trijebljenju i istrebljenju, selo dobi ime Trijebine.

IZVOR Salih E. Karišik: Bošnjačka predanja. Bošnjačka riječ. Broj 24-25, Septembar 2011. - Mart 2012. str. 32-33.
LITERATURA
Görög Á: Mezozoos foraminifera vizsgálatok a Dinaridákból (Trijebinske polje, Szerbia), 18. Őslénytani Vándorgyűlés, Abstract-kötet, 16–18., 2016 (prijev. Proučavanje mezozojskih foraminifera iz Dinarida (Trijebinska polja, Srbija)

Ostala ("nekrška") polja 

LIJEVČE POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Lijevče polje je područje u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. To je ravnica (makroplavina) u donjem toku rijeke Vrbas, između rijeke Save na sjeveru, planina Prosare na zapadu, Motajice na istoku i Kozare na jugozapadu. Zemlja je plodna, a klima umjereno-kontinentalna. Poljoprivreda je ovdje najzastupljenija gospodarska grana. Ovo područje pripada općinama Bosanska Gradiška, Laktaši i Srbac.
Lijevče polje je prometno dobro povezano sa drugim regijama. Smješteno je pored rijeke Save na granici s Hrvatskom, ovdje se nalazi Zračna luka Banja Luka, a izgrađena je i autocesta Banja Luka — Bosanska Gradiška, koja najvećim dijelom prolazi kroz ovo polje.
​
​IZVOR  Lijevče polje. Wikipedija (bs)

Bitka na Lijevča polju

PRIJEDORSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Prijedorsko polje je zemljopisno područje na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine u kojem je smješten grad Prijedor.
Na sjeveru ga ograničava masiv Kozare, na jugu se širi preko lijeve obale rijeke Sane do pred Sanski Most, dok ga na zapadu ograničava selo Blagaj. Istočna granica mu je negdje pred Omarskom. Nadmorska visina je između 135 i 170 m.
​
IZVOR  Prijedorsko polje. Wikipedija (bs)

VEČIĆKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Večićko polje je plodna zaravan na riječnim nanosima rijeka Vrbanje i Cvrcke, u Bosni i Hercegovini, u općini Kotor-Varoš.
Večićko polje je omeđeno Vrbanjom, Cvrckom i obližnjim brdsko-planinskim uzvišenjima. Najveća dužina mu je oko 3 km, a širina oko 2 km. Na obodima polja su naseljena mjesta Večići, Hanifići, Draguljići i Marjanovići. Nalaze se ispod uzvisina Brižine (373 m n.v., u vijencu Klinića brda, 650 m) i Bajrića brda (460 m) na padini Doca. Uzvodno od ušća Cvrcke, u Vrbanju se ulijeva i Jelički potok, uz čije ušće se Večićko polje završava u zaravni Vrhpoljâ. Nadmorska visina središta polja je 312 m.
Posebna turistička atrakcija regije bili su redovni zabavni, privredni i religijski Aliđunski (Ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju, svakog 2.8. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i dovište u znak sjećanja na davnu bitku i njene šehide. Od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2003. godine podnesen je zahtjev da se nekropoli stećaka Trzan i turbetima u Večićima dodijeli status nacionalnog spomenika kulture u BiH. U poratnom razdoblju pozornost posjetitelja u ljetnom razdoblju privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.
​
IZVOR  Večićko polje. Wikipedija (bs)

SARAJEVSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

​Sarajevsko polje se nalazi u unutargorskoj depresiji, okruženoj planinama Bjelašnicom i Igmanom na jugozapadu, Trebevićem na jugoistoku i srednjim planinama i međudolinskim rtovima na sjeveru i sjeverozapadu.
Prosječna nadmorska visina polja je oko 500 m n.v. Najmanja nadmorska visina je na prostoru sarajevskog naselja Reljevo, dok se prema jugoistoku nadmorska visina povećava.
Najzapadnija točka polja je kod naselja Blažuj. Krajnja istočna je na 18°27' istočne geografske dužine (Bentbaša), a najsjevernija točka je u naselju Reljevo na 43°53' sjeverne geografske širine. Najjužnija točka se nalazi južno od naselja Vojkovića na 43°47' sjeverne geografske širine.
Prema geološkim i geomorfološkim karakteristikama, ovaj prostor obilježavaju dvije cjeline i to planinski obod i zaravnjena depresija sa Sarajevskim poljem.
Sa svih strana Sarajevsko polje je oivičeno brdima, nekim vrlo strmim, bez naselja, i drugih blagih strana, na kojima je veći broj sela. Ova brda su većinom ogranci obližnjih planina Bjelašnice i Jahorine - od mjesta gdje rijeka Željeznica silazi u Sarajevsko polje pa do doline rijeke Zujevine.
S južne i zapadne strane, Sarajevsko polje graniči s planinom Igman, ogrankom Bjelašnice koja se odmah za leđima Igmana uzdiže do visine od 2067 m. Greben Igmana se pruža od doline rijeke Željeznice do vrela  Bosne u pravcu od jugoistoka ka sjeverozapadu, a od vrela Bosne ide ravno na sjever do doline rijeke  Zujevine, odakle opet ide na sjeverozapad.
Igman se nad poljem uzdiže vrlo naglo, te je vrlo strm, zbog čega na njemu uglavnom nema naselja, što je jedini slučaj kod brda koje oivičavaju polje. Sav je obrastao šumom, pri dnu bjelogoricom, još malenom. Što se više penje uz planinu sve više prevladava crnogorica.
Sarajevsko polje administrativno je podijeljeno između bosanskohercegovačkih entiteta Federacija BiH (Grad Sarajevo i Kanton Sarajevo), i Republika Srpska (Istočno Sarajevo).
​
IZVOR  Sarajevsko polje. Wikipedija (bs)

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Literatura

GÖRÖG, Á: Mezozoos foraminifera vizsgálatok a Dinaridákból (Trijebinske polje, Szerbia). 18. Őslénytani Vándorgyűlés, Abstract-kötet, 16–18., 2016 (prijev. Proučavanje mezozojskih foraminifera iz Dinarida (Trijebinska polja, Srbija)
RAKIĆ, Radoslava: Geografske osobenosti i funkcije Peštera. Beograd, 1989. 
VUČKOVIĆ, Vladan: Peštersko polje. Članak (Gde žive ptice u Srbiji?). Detlić. Broj 6. Decembar, 2011. str. 10-11. (PDF)
VUKOVIĆ, A.: Hidrogeološka ispitivanja Pešteri. Zavod za geološka i geofizička istraživanja. Beograd, 1968.
ZAVOD za zaštitu prirode Srbije, Peštersko polje
ZEREMSKI, M.: Hidrografske osobine Sjeničke kotline. Zbornik radova Knjiga 20, Geografski institut "Jovan Cvijić". Beograd, 1965.

Članci, objave i blogovi

-