|
|
GEOLOGIJA DINARSKOG GORJA > DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Visoka Hercegovina
Država: Bosna i Hercegovina
Država: Bosna i Hercegovina
|
|
|
Iako područje visoke Hercegovine obiluje padalinama, zbog njegova vapnenačkog (krečnjačkog) sastava ovdje se razvio veći broj ponornica nego površinskih tokova. Na području Rudina samo krška polja imaju izvora i tekuće vode, a okolni viši predjeli su goli i bezvodni (ljuti krš), što negativno utječe na vegetaciju. Ponorski tokovi prelijevaju vodu iz viših u niža polja, a zimi i rano proljeće izazivaju poplave u poljima.
|
IZVOR DAŠIĆ, Tina; VASIĆ, Ljiljana: Flood protection and water utilization of karst poljes: example of Gatačko Polje, Eastern Herzegovina. Environmental Earth Sciences. 79. (2020.)
|
Vučipolje, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2023. 
Vučipolje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 |
Na prostoru polja nalazi se par nekropola sa stećcima:
|
Karta Rakitnog
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 523 Livno |
Rakitno polje je krško polje u zapadnoj Hercegovini. Sjeverozapadno je veće Duvanjsko polje, zapadno je Posuško polje s Posušjem, a na istoku planina Čabulja. Pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok. Dugo je 8,5, a široko tri kilometra s površinom 15 km2. Poljem teče pritoka Lištice Ugrovača koja ga povremeno plavi. Nadmorska visina polja je oko 900 m.
Rakitno je jedna od četiri veće krške površi u općini Posušje. U toj prostranoj tanjurastoj i pitomoj zaravni nalaze se tri sela: Poklečani, Sutina, i Vrpolje, koja se obično označavaju zajedničkim nazivom Rakitno. IZVOR Rakitno polje. Wikipedija (hr) |
|
Roško polje je krško polje u zapadnoj Hercegovini, jugozapadno od većeg Duvanjskog polja. Smješteno je između planina Midene (1224 m) i Zavelima (1347 m). Dugo je sedam, a široko prosječno jedan kilometar. Pripada porječju rijeke Cetine. U polju se nalazi istoimeno naselje.
IZVOR Roško polje. Wikipedija (hr) |
Karta Roškog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:25.000
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:25.000
|
Viničko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u podnožju Zavelima, kod Tomislavgrada. Zauzima 2,23 km2, a smjestilo se na 606 metara nadmorske visine. Povremeno je plavljeno. Pripada porječju Cetine. Na rubu polja se nalaze izvori Bilobrkova pećina i Brina. U polju se nalazi naselje Vinica.
Karta Viničkog polja
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 |
|
Dugo polje ili Dugopolje je krško polje u zapadnoj Hercegovini, između planina Vrana i Čvrsnice. Nalazi se u sastavu Parka prirode Blidinje, a administrativno pripada općini Posušje i na sjeveru općini Jablanica. Pruža se u pravcu SI-JZ, okomito na dinarski pravac, u dužini od 14 km s prosječnom širinom od oko 3 km na nadmorskoj visini od oko 1200 m. Na njemu nema stalnih nastambi, tek poneka vikendica i pojata (pastirska privremena nastamba) na istočnoj strani.
Blidinje jezero ili Blidinjsko jezero je najveće planinsko jezero u Bosni i Hercegovini. Zaštićeni je geomorfološki spomenik prirode u sastavu Parka prirode Blidinje. Smješteno je na Dugom polju. Jezero se nalazi na 1183 metara nadmorske visine. Površina mu varira od 2,5 do 6 kilometra četvornih. Najveća dubina jezera je 4,5 metra, a najvećim dijelom je dubine od jednog metra. Nema površinskih tokova koji vode do i od jezera. Voda u jezero dolazi s padalinama i procjeđivanjem vode s okolnih planina Vrana i Čvrsnice, ponajviše s proljetnim otapanjem snijega. Ljeti veliki dio vode nestaje isparavanjem i otjecanjem kroz ponore zbog čega znatno opadne razina jezera. Procijenjeni gubici vode iz jezera su veliki s obzirom na malu zapreminu i iznose 10 mm/dan. Na južnoj strani jezera voda kroz ponor u Ivan Docu otječe prema istoku i ponovno izvire kod brane u Grabovici i Neretve. Ostaci morena upućuju na glacijalni nastanak jezera, no prema dokumentima iz župe Poklečani oborinska voda je odlazila kroz ponore i nije se zadržavala na polju pa je zahvaljujući antropogenoj intervenciji stočara koji su zatvorili ponore oblikovano jezero. U svibnju 1940. voda je pronašla put do ponora, ali je on ponovno zatvoren. U zimskim mjesecima jezero je uglavnom zaleđeno. U jezeru obitava endemska riba oštrulja (Aulopyge huegelii), bjelica, klen i alohtona kalifornijska pastrva. Jezero je u par navrata poribljavano ribom iz Buškog jezera i to oštruljom, klenom te kalifornijskom pastrvom. Povijesni pregled. Na Dugom Polju su se križali stari putovi koji su vodili prema prostorima današnjih gradova: Rama, Uskoplje, Jablanica, Posušje i Tomislavgrad. Zbog strateškog položaja tu su ljudi obitavali od prapovijesti o čemu svjedoči nekoliko naselja i gradina iz brončanog, željeznog i antičkog rimskog doba (Barzonja, Podjelinak i Sesaruša). Dugo Polje je sa širom okolicom u kasnom srednjem vijeku bilo samostalna župa Planina. Prije 1325. godine ne postoje pisani podaci o ovom području, a od tada je u sklopu Bosne kojom su vladali Kotromanići. Od 1357. godine, zajedno sa zapadnim Humom, pripalo je ugarskom kralju Ljudevitu I., kao miraz njegove žene Elizabete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ljudevita, ovo područje je dospjelo u okvir srednjovjekovne bosanske države u kojemu se sigurno zadržalo do 1463. godine i osmanskog osvajanja. Osmanlije su osnovale Bosanski pašaluk u kojemu su nastala nova središta a put koji je vodio kroz Blidinje i Dugopolje je izgubio na važnosti. No, upravo zbog izostanka nove gradnje na ovom području sačuvani su brojni srednjovjekovni spomenici i gotovo nedirnuta priroda. IZVORI I LITERATURA
BEŠLAGIĆ, Šefik: Stećci na Blidinju. Zagreb, 1959. BOGNAR, A., ŠIMUNOVIĆ, V.: Geomorfološke značajke Parka prirode Blidinje. U: Prvi međunarodni znanstveni simpozij: Blidinje 2005: zbornik radova (ur. Čolak, I.), Blidinje, 15. i 16. rujna. Blidinje, 2005., str., 25-40 OREČ, Petar: Prapovijesna naselja i grobne gomile (Posušje, Grude i Lištica). Glasnik Zemaljskog muzeja XXXII/1977., Sarajevo, 1978., str. 181.-291., 1.-10. RADOŠ, Deni: Povijest nastanka Blidinjskog jezera (Bosna i Hercegovina). Geoadria, 22(1), 1-40, 2017. god. (PDF) SKUPINA AUTORA: The natural and architectural ensemble of Blidinje, UNESCO - službena stranica SKUPINA AUTORA: Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje. Zbornik radova, 2005. Blidinje, 2015. SKUPINA AUTORA: Nekropola sa stećcima Dugo polje na Blidinju, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine Blidinje jezero. Wikipedija (hr) Dugo polje. Wikipedija (hr) |
Karta Dugopolja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 524 Konjic |
|
Nekropola stećaka
Dugopolje je najpoznatije po nekropoli stećaka koja se nalazi uz samom podnožju planine Vran i pored Blidinjskog jezera. Nekropola pokriva površinu od 90 x 36 m, južno od makadamskog puta i sastoji se od 150 stećaka od kojih 72 u obliku ploče, 59 sanduka, 14 visokih sanduka, 4 u obliku sarkofaga na postolju i jednog bez postolja. Nekropola se može podijeliti u tri kamene gomile (Zmijska gomila pored glavnog puta, druga u Risovcu i treća kod obližnjeg sela Orašca), a po svom položaju i izgledu najvjerovatnije su predstavljale oznake za starorimski put koji je ovdje prolazio u antici. Od njih, 32 stećka su ukrašeni raznim motivima od kojih je najčešći motiv rozete. Ostali ukrasi čine 19 križeva (od kojih je jedan neobičan u obliku sidra s gornjim dijelom u obliku ljiljana), te 16 polumjeseca (obično u kombinaciji s rozetom), i redovitim bordurama u obliku spirale, uvrnutog konopca, cik-cak linija ili tropleta. Osam kružnih vijenaca se nalazi na četiri stećka, a na jednom se nalaze spiralne linije. Štit i mač se nalaze na tri mjesta, a na jednom se nalazi sam mač. Dva štita su ukrašena heraldičkim motivima rozeta ili ljiljana. Mistična alatka koja se nalazi na jednom stećku još nije razjašnjena. Figurativni prikazi uključuju pet prizora lova, dvije viteške borbe, dva kola (jedno samo od žena, a drugo mješovito), a u jendom prizoru tri lika izlaze iz tornja. Prizori viteških borbi su smješteni u podnožju stećka, a likovi su naoružani maljevima i mačevima. Jelen s uzdignutom glavom i konj se nalaze na dva stećka, a sama ruka na jednom stećku. Najzanimljivija figura je mitološka životinja, najvjerojatnije krilati konj, koji se nalazi uz zmiju. Tri figure s rukama na grudima i pet muških figura s uzdignutim rukama imaju isključivo simbolično značenje. Svi stećci su klesani od vapnenca iz obližnjeg kamenoloma ispod padina Vrana ili iz Zreonice, gdje je također bio jedan kamenolom. Oko sredine nekropole su ostaci kapele u koju su mještani ugradili nekoliko stećaka s nekropole. |
Shema nekropole stećaka
Autor: Prof saxx , Wikipedija |
|
Zijemlje je krško polje sjeveroistočno od Mostara, na području općina Mostar i Istočni Mostar. Polje je morfološki podijeljeno na Gornje Zijemlje ili Hansko polje i Donje Zijemlje, s naseljima na obodu.
Donje Zijemlje i Hansko polje nalaze se između morfostruktura Prenja, Rujišta, Veleža i Crne Gore. Donje Zijemlje administrativno pripada Istočnom Mostaru i obuhvaća površinu od 4,57 km². na nadmorskoj visini od 807 m. Polje je suho, ali ima određeni potencijal za plavljenje u manjem centralnom dijelu. Polje se većim dijelom koristi za ispašu stoke, a manje za proizvodnju povrća. Nema posebnih pritisaka na ekosustave polja. IZVOR Zijemlje (polje). Wikipedija (sh) 
Donje Zijemlje - polje, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2022. |
Ptice u polju. U razdoblju 2006.-2015 izvršena je registracija i snimanje ptica i zabilježene su 63 vrste.
Među zabilježenim vrstama izdvajaju se svračci (Lanius spp.): rusi svračak (Lanius collurio), sivi svračak (Lanius minor) i riđoglavi svračak (Lanius senator) se sigurno gnijezde na ovom području, dok je veliki svračak (Lanius excubitor) prisutan u vrijeme migracija (a vjerovatno i zimovanja). S obzirom na to da na području Zijemlja dominiraju otvorena staništa sa raštrkanim grmljem, može se reći da ovo polje predstavljaju idealna staništa za pomenute vrste. Brojnošću se izdvaja rusi svračak. Od značaja je izdvojiti i prisustvo jarebice kamenjarke (Alectoris graeca), drozda ogrličara (Turdus torquatus) ili planinskog kosa, koji se vjerovatno gnijezdi u okolnim planinskim područjima, žute pčelarice (Meropos apiaster), lastavice (Hirundo rustica) od 200 do 500 jedinki bilježena su u vrijeme početka seobe i bijele čiope (Apus melba). |
|
Gornje Zijemlje ili Hansko polje administrativno pripada Mostaru i obuhvaća površinu od 1,47 km², na nadmorskoj visini od 835 m. Polje je suho, a jedino južni dio može potencijalno plaviti.
Nekada je bilo konačište, odnosno mjesto na kojem su karavandžije, razapinjali šatore da se odmore, pa je nazvano Hansko polje. 
Hansko polje, prostorni pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2022. |
Hansko polje - Panorama
Autor: Terra Photogenica Autor: 28.9.2018- Opis. Malo kraško polje nadmorske visine 835 m, okruženo strmim visokim planinama - Rujište i Obrljin. Ime je dobilo po hanovima koji su se tu nekad nalazili. Uskotračna pruga Sarajevo –Mostar, koja je građena za vrijeme Austrougarske, puštena je u rad 1891 godine. Prije tog vremena isključivi promet između Primorja, Hercegovine i Bosne odvijao se karavanama. Karavanski put iz doline Neretve vodio je preko prijevoja Porim, preko Hanskog polja i dalje preko prijevoja Bahtijevica prema gornjem toku Neretve, prema Konjicu i Sarajevu. Na području Hanskog polja nalazili su se hanovi, neka vrsta drevnih motela gdje su se odmarali konji i ljudi. Izgradnjom modernih prometnica sve se drastično promijenilo i karavane pripadaju dalekoj prošlosti. Ipak živi ideja da se ta tradicija obnovi kao dio turističke ponude. |
|
Gatačko polje je krško polje u sjevernoj Hercegovini. Taj se prostrani geomorfološko-hidrografski kompleks prostire na površini od oko 60 km², dinarski je izduženo (24 km) i iznimno visoko (dno na 840 metara n.v.). U principu se dijeli na dvije površine, Veliko i Malo polje (s najvećim brojem krških obilježja). Veliko se dalje dijeli na Gornje i Donje polje. Smješteno je između planina Bjelašnice i Lebršnika. Klimu ovog područja obilježavaju duge i oštre zime s niskim temperaturama.
Kroz polje teku ponornice Gračanica i Mušnica, koje polje povremeno i plave. Jedino veće naseljeno mjesto je Gacko. Blizu polja su planina i prijevoj Čemerno (s morskim razvođem), izvorište Trebišnjice, Klinje jezero, kao i nacionalni park "Sutjeska". Od davnina stočarstvo je zastupljeno kao primarna gospodarska djelatnost ovog područja. U polju su registrirane: 2 vrste riba, 129 vrsta ptica, 20 vrsta vilinih konjica i 274 biljnih vrsta. Krški fenomeni su: Gareva pećina i meandri temporarnih krških rijeka. Pronađene su velike zalihe ugljena (niskokalorični lignit) i koriste se za Termoelektranu Gacko. Ova eksploatacija je i najveća potencijalna opasnost za ekologiju polja. Philipp Ballif je istraživao Gatačko polje. IZVORI Gatačko polje. Wikipedija (hr)(bs); Gatačko polje. Devonkarst 
Karta Gatačkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 576 Gacko |
Porječje Trebišnjice
Gatačko polje pripada slivu rijeke Trebišnjice koja je vrlo složen sustav nadzemnih i podzemnih voda. Rijeka potječe od dva toka iz Lebršnika i Čemernog: jedan tok pod imenom Mušnica, teče od istočne ka zapadnoj granici Gatačkog polja, prolazi kroz jezero Klinje, te naselja Avtovac, Gacko, Srđevići, Bašići, Drugovići, Kula i Branilovići (pod raznim imenima zbog njene ponorne prirode). Drugi tok, pod imenom Gračanica, teče od Čemernog (Živnja) ka Gatačkom polju, gdje se spaja s Mušnicom blizu Srđevića. Mušnica
Rijeka ponornica Mušnica nastaje od potoka Vrba i Jasenovačkog potoka. Kod Srđevića ulazi u svoju ponorničku zonu. Oko 75% vode iz Mušnice preko Fatničkog polja odlazi u Trebišnjicu, a ostatak u Bregavu. Narod priča: Život naroda u Gatačkom polju, srcu Visoke Hercegovine
Autor: Narod priča Datum objave: 25.5.2023. Opis. Autor i urednik: Biljana Stokić Snimatelj/montažer: Duško Kostić "Narod priča" je novi putopisno-reportažni format novinarke Biljane Stokić. |
Panorama istočnog dijela Gatačkog polja
|
Philipp Ballif 1847.- 1905. Austrijski inžinjer, arheolog i meterolog. Osnovao je meteorološku službu u Bosni i Hercegovini, te je napisao studiju o rimskim cestama kroz Bosnu i Hercegovinu. U svojoj knjizi "Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina. 1. Theil - Meliorationsarbeiten und Cisternen im Karstgebiete", Philipp Ballif daje analizu korištenja Gatačkog polja, iz vremena kada je on radio analizu tog područja. Općenito, izvješćuje da su tla u polju glinena, koja su mjestimično prekrivena humusom. Polovina polja je obradiva, i koristi se u poljoprivredne svrhe. Trećina polja su livade, a 20% je bilo pašnjaka. Pisao je i o Crvenom jezeru kod Imotskog. IZVOR Philipp Ballif.Wikipedija (hr) |
Arhivska karta Gatačkog polja
Autor: Philipp Ballif, 1896.; Kartografska obrada: H. Wagner & E. Debes, Leipzig.; Preuzeto sa stranice: Izvor: Devon Karst Society |
Sjeverozapadni kut Gatačkog polja
|
Površinski kopovi ugljena u Gatačkom polju
|
|
Unutar Malog Gatačkog polja pojedine se cjeline nazivaju: Kulsko ili Kuljsko polje (prema naselju Kula Fazlagića, Kula) i Branilovićko polje (prema naselju Branilovići).
Malo Gatačko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023. |
Karta jugoistočnog dijela Malog Gatačkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 576 Gacko |
|
Cerničko polje (povijesni nazivi: Stepensko-Kuljsko i Crničko polje) je relativno malo krško polje na jugu općine Gacko u Istočnoj Hercegovini, 15 kilometara južno od Gacka. Polje je zatvorenog tipa, obrubljeno jasno izraženim padinama okolnih planina i terasa. Obuhvaća površinu od oko 3 km², dugačko oko 4 km, a široko do 1 km. Najniža točka u polju je ponor Jasovica koji se nalazi na nadmorskoj visini od 810 metara, dok visina polja varira između 810 i 850 m n.v. Cerničko polje se proteže u pravcu zapad-istok. Kao i mnoga krška polja i Cerničko je plavno, ipak samo djelomično, te plavna površina iznosi 1,86 km² - najčešće tijekom zime i ranoga proljeća kada su padaline obilnije (Ballian,2019.).
Geologija. Polјe je formirano uz regionalni reversni rasjed, duž koga su jurski vapnenci nalegli preko eocenskog fliša. Geofitičkim istraživanjima utvrđena je dubina (vodonepropusnog) fliša oko 200 m. U hidrogeološkom smislu, ova flišna barijera ima ulogu viseće hidrogeološke barijere, preko koje se dio voda koje poniru u Malom Gatačkom polјu izliva na površinu i formira Klјučku rijeku. U uvjetima nižih razina u krškom okolišu (ispod razine Cerničkog polјa), gotovo sve vode filtriraju ispod ove barijere prema Fatničkom polјu i izvorima Trebišnjice. Vode. Sliv Cerničkog polјa može se podijeliti na neposredni i posredni. Posredni dio sliva predstavlјa sliv rijeke Mušnice. Ove vode, koje poniru duž južnog oboda Gatačkog polјa dijelom, povremeno i u odgovarajućim hidrauličkim uvjetima izviru u Cerničkom polјu (Vilina pećina) i formiraju Klјučku rijeku. Neposredni (direktni) sliv obuhvaća znatno manju površinu i ograničen je na užu zonu Cerničkog polјa. U hidrološkom smislu najznačajniji je tok Klјučke rijeke koja se povremeno formira na izlazu iz Viline pećine i nakon približno 300 metara ponire u ponoru Klјučke rijeke. Izdašnost Viline pećine se procjenjuje na više od 50 m3/s. Pri većim vodama, uzvodno od ponora se formira uspor, a za kote više od 835,60 mnm dolazi do prelijevanja ka Cerničkom polјu i ponorskoj zoni, u zoni ponora Jasovica i Šukovića ponoru. Drugi povremeni vodotok od značaja je Stepenački potok koji se drenira ka južnom dijelu Cerničkog polјa. U okviru studija iz 1967. godine, procijenjeno je da srednji dnevni dotok Stepenačkim potokom iznosi oko 0,37 m3/s (razdoblje obrade 1924 – 1964. godina). Stanovništvo i naselja. Na rubovima polja nalazi se pet naselja: To su Cernica, Ključ, Stepen, Šukovići i Zagradci. Polje je dobilo naziv po naselju Cernica, koje se nalazi na sjeveroistočnom obodu polja, na 950 m n.v. Drugo selo na sjevernom rubu polja je Ključ na nadmorskoj visini od 833 m n.v. Na krajnjem zapadu je selo Zagradci, a na krajnjem jugoistoku selo Šukovići na nadmorskoj visini od 915 m n.v. Selo Stepen je na krajnjem istočnom obodu polja u blizini magistralne ceste (Trebinje-Gacko) na koti 935 m n.v. Istočni rub krškog polja udaljen je samo 8 km od granice s Crnom Gorom. Sve do ranog 20. stoljeća ovo polje u kršu bilo je znano pod imenom Crničko polje. Austro-ugarski inženjeri koji su istraživali krš zvali su ga Crnicabecken. U svojoj knjizi "Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina. 1. Theil - Meliorationsarbeiten und Cisternen im Karstgebiete" (1896.), Philipp Ballif daje nam analizu agrarnog korištenja "Crničkog Polja" u vrijeme njegovog istraživanja područja. Izvijestio je da općenito Cerničko polje ima glinasto tlo koje je mjestimično dobro prekriveno humusom. 50% polja bilo je obradivo zemljište namijenjeno poljoprivredi; 30% dano je za livade; 20% je bio pašnjak dat za ispašu. 
Karta Cerničkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 576 Gacko 
Cerničko polje i planina Baba (u pozadini)
Cerničko polje, središnji i istočni dio
Stara topografska karta izvornog mjerila 1 : 25 000, list 576-3-3. Gacko (Stepen), 1974. 
Cerničko polje, zapadni dio
Stara topografska karta izvornog mjerila 1 : 25 000, list 575-4-4. Nevesinje (D. Meka Gruda), 1974. |
Pristup. Cestovni pristup ovom kraškom polju i uz njega vrlo je ograničen. Doista, na području samoga polja nema cesta. Uz nekoliko iznimaka, područje je općenito lišeno sve moderne infrastrukture i objekata.
Opis polja. Teren se može prikladno podijeliti u tri različita područja; Istočni dio krškog polja, koji nije predstavljen tradicionalnom ravnom aluvijalnom ravnicom, već nizom niskih brežuljaka i dolina. Ovdje se teren uglavnom spušta od sjeveroistoka prema jugozapadu. Ovo se može smatrati trajno vlažnim krajem polja. Tu teku mali potočići i potoci. U normalnom ljetnom razdoblju ovdje je bujan rast trave, drveća i grmlja. Kao posljedica toga, mjesto obiluje velikim konjskim muhama i drugim insektima koji grizu. Jugoistočni perimetar krasi Jasovica ponor, koji opskrbljuje vodom sada potopljene izvore rijeke Trebišnjice u blizini Bileće, ali da bi se on posjetio preporučljivo je stručni terenski rad obaviti zimi prije nego što stignu kiša i snijeg, a nakon što niske temperature svedu populaciju insekata na minimum. Zapadni kraj krškog polja nalikuje normalnom polju. Središnja vrtača / dolina je prostrana krška ska depresija koja je žarište povremene krške hidrohiperaktivnosti. Iznad središnjeg dijela polja i na njegovoj sjevernoj strani uzdiže se impresivna planina Baba. Na zapadnom kraju srednjopoljske depresije ili središnje Vrtače nalazi se krški kanjon. Na istočnom kraju toga kanjona, nalazi se betonska brana. Na ovome području Ključ ulazi u kratki kanjon, i ulijeva se kroz hidrometrijsku branu do ponora ispod. To je ponor Ključke rijeke. Kada ponor "Ključka Rijeka" poplavi, tada i središnji dio polja postane poplavljen, jer dolazi do povratnog toka ili prelijevanja ove vode duž ili kroz ovaj spojni kanjon u istočniji dio polja. Geološka raznolikost
Geološki je polje nastalo prije 30 – 40 milijuna godina alpskom orogenezom, uz kasnije djelovanje i oblikovanje polja lednicima s Bjelasnice i Babe. Oko samoga polja nalazimo i teže rastvorive vapnence, u većini slučajeva jedre vapnenace, koji pokazuju geološku raznolikost. Na manjim površinama polja nalazi se neogeni sediment koji je nastao prije 12 –30 milijuna godina, a gradi nepropusnu podlogu za vodu što dovodi do plavljenja. Pravac pružanja polja je dinarski, a polje karakterizira podzemna kraška hidrografija jer se nalazi u najznačajnijem bosanskohercegovačkom hidrosustavu s velikom količinom padalina što se tijekom jeseni, zime i proljeća manifestira u poplavljenosti polja. Tu su još i brojne kraške uvale, kraške luke, bezbroj većih i manjih vrtača, škrapa, jama, pećina i ponora, a najpoznatiji su Vilina pećina, ponor Ključne rijeke i pećina Jasovica. Na sjevernim stranama polja nalazimo izvore koji tijekom ljeta presuše ili znatno reduciraju svoj kapacitet. Tu su i brojni ponori gdje voda nestaje u kraškim bezdanima, a sve vode koje teku i poniru pripadaju slivu rijeke Trebišnjice. Rijetke biljne vrste Klima polja je submediteranska planinska, s hladnim i snježnim zimama kada se snijeg zadržava do 100 dana, a količina padalina je preko 1600 mm, većinom u proljeće i ljeto. Ljeta su vruća i suha pa se javlja vodeni deficit, a potraju i do dva mjeseca te za posljedicu imaju brojne požare kada gore livade i pašnjaci i strada oskudna šumska vegetacija koju nalazimo oko polja. Kako se polje nekada intenzivno obrađivalo, najčešće kulture bile su krumpir, zob i kukuruz, te nešto povrća. Danas se samo mali dio polja obrađuje. Kada je u pitanju biljni svijet, u polju nalazimo pojas kultiviranih livadskih površina sa smanjenim diverzitetom, a oko polja su prirodni pašnjaci koji prelaze u oskudne devastirane šume termofilnih listača gdje dominira grab s meduncem i cerom. Također u međama u polju nalazimo jasena, drijena, trnjinu i druge vrste, uz vrlo zanimljivu biljnu strukturu vrsta s brojnim rijetkim vrstama, kao što je vrsta poznata kao orlove kandže. U oskudnim šumama nalazimo brojne irise koji plijene svojom bojom za vrijeme cvjetanja, a tu su i brojne divlje gladiole, kao i mnogobrojno ljekovito bilje koje predstavlja neiskorišteni potencijal za razvoj pčelarstva. Polje je siromašno životinjskim vrstama koje se nalaze u okolnim planinama, ali koje se spuštaju povremeno u polje, kako je polje već djelomično napušteno. Tako danas u polju ponekada možemo sresti srne, a od zvijeri je vuk čest posjetitelj, dok su se čagljevi udomaćili u polju. Polje je poznato i po ptičjem svijetu jer na njemu nalazimo 23 vrste ptica. Kada su u pitanju ptice, treba spomenuti da se iznad polja mogu vidjeti i najveće grabljivice, suri orlovi, koji se gnijezde na nepristupačnim kamenim liticama okolnih planina. Iako oskudno vodom, ali zbog povremenoga toka i plavljenja u polju nalazimo jednu vrstu riba, gatačku gaovicu. Izgradnjom hidrosustava Gornji horizonti bit će poremećen vodeni sustav i u ovom polju što će, vjerojatno, dovesti do nestanka gaovice. Danas je polje skoro u potpunosti napušteno, da bi samo subotom i nedjeljom oživjelo kada se pojave stari stanovnici iz obližnjega Gacka i Bileće. Nešto pak starijega stanovništva bavi se ekstenzivnim uzgojem stoke, većinom poznatih gatačkih buša. Polje je tijekom povijesti bilo naseljeno, od prapovijesti, antike i srednjega vijeka do našega vremena te postoje brojni spomenici materijalne kulture. Tu su brojni tumuli i gradine, srednjovjekovna naselja i gradovi. Također nalazimo i nekropole stećaka rasutih po cijelom obodu polja kao i ostalim kraškim poljima i zaravnima s kamenim epigrafskim zapisima i floralnim motivima. IZVORI
Cerničko polje. The Devon Karst Research Society // The Karstography of the DINARIC KARST IN BOSNIA AND HERZEGOVINA // Part 5.3. Eastern Herzegovina. (HTML) Studija "Hidrološke analize Cerničkog polja" // MH Elektroprivreda RS, ZP Hidroelektrane na Trebišnjici, Energoprojekt – Hidroinženjering ad. Beograd. Zavod za vodoprivredu d.o.o., Bijeljina (HTML) 
Cerničko polje, u pozadini planina Baba
|
Zemljopisni položaj i karta šireg područja Gatačkog Polja, Malog Gatačkog Polja i Cerničkog polja s glavnim umjetnim objektima
|
Shematski profil dijela sliva Trebišnjice s prikazom hidrauličkih veza i čvorova kao temeljnih elemenata dekomponiranog sustava (K predstavlјa oznaku vodonosnika - krške izdani, dok strelice označavaju hidrauličke veze).
Zavod za vodoprivredu d.o.o., Bijeljina vodonosnici, odn. izdani su geološke sredine koje su potpuno ili delimično zasićene slobodnim podzemnim vodama, koje se formiraju infiltracijom površinskih voda ili voda nastalih od atmosferskih taloga. Formiraju se iznad vodonepropusne podloge koja usporava njihovo kretanje i omogućava akumulaciju slobodnih podzemnih voda. Gornja granica izdani, slobodni nivo izdani, je varijabilna (kolebljiva) i zavisi od svojstava stena da akumuliraju, odnosno da odaju podzemne vode. Izdani sa slobodnim nivoom formiraju se na vodonepropusnim stenama u rastresitim, najčešće kvartarnim i neogenim sedimentima, ali i u ispucalim i krasifikovanim geološkim sredinama. Imaju široko rasprostranjenje u prirodi. U zonama aeracije mogu da se jave manje akumulacije podzemnih voda na sočivima ili proslojcima nepropusnih stena, kada se formira lebdeća, ili lažna, izdan. 
Pojednostavljena hidraulička shema vodonosnika (krške izdani / karstne izdani) u zoni Cerničkog polјa
Zavod za vodoprivredu d.o.o., Bijeljina |
Karta Trusinskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 575 Nevesinje |
Trusinsko polje (ponegdje i Trusinjsko polje) je krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u općini Berkovići u istočnoj Hercegovini, sjeverno od većeg Dabarskog polja. Leži na oko 860 metara nadmorske visine. Površina mu je mala i iznosi tek 1,5 km2. Veći dio polja se koristi za poljodjelstvo, a manji za ispašu stoke. Povremeno je plavno, ali samo u zapadnom dijelu na površini od 0,3 km2. Pripada porječju Neretve.
IZVORI EURONATUR, Flooding analysis of Karst Poljes in Bosnia & Herzegovina (PDF); Trusinsko polje. Wikipedija (hr) |
Karta Lukavačkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 575 Nevesinje |
Lukavačko polje nalazi se na prostoru općine Nevesinje i zauzima površinu od 3,39 km2. Nalazi se na prosječnoj nadmorskoj visini od oko 859 m. Polje je plavno (plavno područje zauzima oko 0,57 km2), a njegove vode pripadaju porječju Neretve i Trebišnjice. Veći dio polja se koristi za ispašu stoke, a manji za poljoprivredu.
Krški fenomen na poručju Lukavačkog polja: Ponor
Kulturno naslijeđe: Prapovijesna gradina, nekropola stećaka |
|
Nevesinjsko polje
Pogled iz Nevesinjskog polja na planinu Crvanj, čiji je najviši vrh Zimomor. |
|
Nevesinjsko polje je krško polje u istočnoj Hercegovini, u općini Nevesinje. Ima površinu od 180 km², i proteže se smjerom sjever-jug, uz blagi naklon prema dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok. Proteže se u dužini od 24 kilometra i širini od 8,5 kilometara (dimenzije osnovne depresije). Površina mu je između 170 (Milanović, 2006.) i 200 km2 (Katzer, 1915.), od čega je oko 100 km2 površina najnižih i najistaknutijih dijelova polja. Razvedeno je u nekoliko manjih polja (koji se nalaze u tri manje skupine): Lakatsko i Mačipolje na zapadu, Kljunsko polje i Kruševo polje (Gornje polje) na istoku i Zovidolsko polje na jugu. Zavala polja je terasasta. Okruženo je planinama Velež, Sniježnica, Glog, Nekudina, Mala ruda, Orlovica i Kruške, na nadmorskoj visini 820-1110 metara. Od polja prema sjeveru prostiru se vapnenačke zaravni, a prema jugu konglomeratne zaravni. Dno je izgrađeno od naslaga šljunka, pijeska, gline, kao i od fluvijalnih i fluvioglacijalnih nanosa. Nevesinjskim poljem teče jedna veća rijeka Zalomka, s pritokama Zovidolska rijeka, Bukovik, Vučine i dr. Plavni period traje od 11. do 5 mjeseca. Poljem dominira vegetacija šikara, žbunova i niskog drveća.
Geološke osobine. Dno je prekriveno plavinsko – riječnim i močvarno – jezerskim nanosima. Na proluvijalne naslage nadovezuju se aluvijalne. Proluvijalne naslage javljaju se na izlazima dubodolina u ravan polja. Sam šljunak ovih plavina vodi djelimično podrijetlo od konglomerata gornjeg eocena. Polje je periodički plavljeno. Najveće jezero u polju je Aligovac. Sjeveroistočne padine Veleža prekrivene su morenskim materijalom, koji na području Mači polja prelazi u fluvioglacijalne naslage, a zatim dalje naniže u naslage plitkog jezera i močvare. Oko morenskih bedema i pokrivača javljaju se zone sipara i breča, koji predstavljaju stariju, bolje povezanu siparsku drobinu. Sličan raspored morenskog materijala i siparišnih obronačnih sedimenata nalaze se i u Močilima na padini Crvanj planine, sjeveroistočno od Nevesinjskog polja. Uz Crvanj, polje okružuju Veleške planine, Somine i Morine. Geološko-hidrološka prošlost. U snažnim pokretima prije oko 30 milijuna godina na području Nevesinjskog polja i današnje Trusine nastala je depresija s dnom na oko 50 metara m n.v. Snažni procesi ispunili su je kasnije 800 metara debelim stijenama koje geolozi zovu konglomerati Promina serije. Sastoje se od oblutaka veličine od nekoliko milimetara, do više od metra, različite starosti i sadržaja, čak i od eruptivnih stijena – očvrsnutih sve u jednu stijenu. Potom su na područjima današnjih polja nastala slatkovodna jezera, a zatim se razvila riječna mreža. Zalomka je površinski tekla iz Gatačkog polja u Nevesinjsko, potom preko Dabrice današnjom dolinom Radimlje do današnjeg Stoca, a dalje koritom Bregave. Prije oko tri milijuna godina počinje okršavanje i preoblikovanje riječne mreže: Gatačko polje se odvodnjava ponorima i podzemno u Fatničko i na izvor Trebišnjice, a Zalomka završava u ponoru Biograd i u Bunici. Iako danas Zalomkom prosječno teče oko 10 m3/s vode, ponor tako silnog kapaciteta je aktivan veći dio godine, pa se nad njim zna naći i po 38 metara vode. Ratko Kovačević, mjerač vodostaja, zabilježio je 5.12.2010. visinu od 37.90 cm, kad mu se voda popela na kućni prag. Kako je naznačio, "od Matijeva dana da Nikolja dana voda niz Lug tekla". Hidrografija. Po polju teče Zalomka, koju su u gornjem toku od Rašćelice do Fojnice zvali Đeropa, od Fojnice do ušča Zovidolke Zalomka, a nizvodnije do Biograda Kolješka rijeka. Teče u prosjeku nešto više od 200 dana. Njezine pritoke su Zovidolska rijeka, Bukovik, Vučine i druge. Najveći je ponor Biograd i ujedno najniže mjesto polja (799 m n.v.). S kapacitetom gutanja od 110 m3/s jedan je od najvećih u dinarskom kršu. Izravno je povezan s izvorom Bunica (37 m n.v.), pa se ta silna razlika u visini ogleda u brzini tečenja podzemne vode. Njezina tzv. fiktivna brzina iznosi do 33,67 cm/s, što je čini najbržim podzemnim tokom u dinarskom kršu. Odnos između najviše i najniže razine vode u podzemlju polja iznosi do 312 m, što je najveća amplituda u svijetu (Milanović 2006). Stanovništvo. Jedino veće naseljeno mjesto je Nevesinje. Osim njega po oboda su nalaze još tridesetak manjih sela i naselja. Gospodarstvo. Stanovništvo se bavi poljoprivredom, povrtlarstvom, voćarstvom, kao i stočarstvom. IZVORI LUČIĆ, Ivo: Nevesinjsko polje. Moj dom/Wikipedija; Nevesinjsko polje. Wikipedija (hr) 
Meandri rijeke Zalomke kod Budisavlja, na jugu Nevesinjskog polja
|
Karta Nevesinjskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:200.000; sekcija 4318 Mostar Prvi koji je temeljitije istražio i opisao Nevesinjsko polje (1915. god.) bio je Friedrich Katzer, utemeljitelj geologije u BiH.
|
Lakatsko polje
|
Desno se vidi krstača s prikazom ljudske glave kod sela Hrušta u okolici Nevesinja
Krstača iz Hrušta, a i još neke, ima kružni vijenac i polumjesec na svojim horizontalnim krakovima, i to vijenac na lijevom, a polumjesec na desnom kraku, gledajući od krstače, što je Z. Kajmakovića podsjetilo na ikonografsku shemu kompozicije Kristova raspeća i na mogućnost izvjesnog ugledanja majstora stećaka na freske pravoslavnih crkava sa takvim prikazima. Kajmaković je, ipak, većinu krstača s prikazima glava ljudi protumačio kao "rudimente portreta umrlih". Pišući u svoje vrijeme o prikazima ljudskih glava na krstačama u okolici Nevesinja, Šefik Beslagić je izrazio pretpostavku da bi to mogli biti pokušaji shematskog prikazivanja portreta pokopanih osoba. Ovu pojavu su spominjali još neki istraživači , ali više kao oblike stećaka na kojima su antropomorfne predstave tumačene kao odraz bogumilskog - heretičkog učenja (Solovjev), ili kao pojave kršćanskog ortodoksnog karaktera (D. Vidović). Između svih poznatih krstača najsnažnije, a istovremeno i najljepše, djeluje upravo ova iz Hrušta. |
Mačipolje
|
Kljunsko polje
Pogled na Kljunsko polje od uspona na Crvanj
|
Džamija u selu Presjeka
Pogled iz Kljunskog polja prema planini Velež
|
Kruševo polje (Gornje polje)
|
|
|
Borovčići
Mezarje u Borovčićima
|
Zovidolsko polje
Karta Zovidolskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 575 Nevesinje |
|
Slato polje je krško polje zatvorenog tipa, koje se nalazi u Hercegovini, na jugoistočnom obodu Nevesinjskog polja. Pravac pružanja je dinarski, sjeverozapad-jugoistok. Najniži dio polja ima nadmorsku visinu 1020 m, a najviši dio polja je brdo Volujak s visinom od 1078 m. Polje je dugo šest kilometara, a širina mu je promjenljiva i varira od jednog kilometra do nekoliko stotina metara. Dno mu nije potpuno ravno, već se ponegdje izdižu vapnenački brežuljci. Krški izvori se javljaju na sjevernom i istočnom obodu polja te se slijevaju ka ponorima u južnom dijelu. Vode iz Slatog polja javljaju se u izvorima Zavidolske rijeke i u izvorima u Lukavačkom polju.
Polje je formirano i orijentirano duž regionalne reversne strukture u sedimentima eocenskog fliša i dijelom u konglomeratima formacije Promina. To je isti onaj reversni rasjed koji je formirao Cerničko polje. Južni rub polja formiran je u krednim vapnencima i u njemu su formirani ponori koji dreniraju polje. U razdobljima velikih oborina ovo polje povremeno poplavi. Najniži dio polja nalazi se u blizini ponora Mlinica (1020 m n.v.) na južnom rubu polja. Staro ime polja je Zlatopolje. U Slatom Polju postoji 7 seoskih naselja. To su: Cernica, Osojani, G. Pandurica, Savići, Slato, Valovi i Zajasen. Na SZ dijelu sela Savići nalazi se nekropola stećaka. Hidrologija i hidrogeologija krša. Osim vode dobivene izravno iz atmosferskih oborina, sva ulazna voda potječe iz raznih izvora na području Gornjeg polja. Slato polje pripada slivu rijeke Zalomke. Poplavna voda Slatog polja ponire u dva ponora od kojih je najznačajniji ponor Mlinica. Nizvodno, sva voda koja izlazi iz Slatog polja na kraju dolazi u dolinu rijeke Zovidolke, koja je i sama pritoka rijeke Zalomke (Nevesinjsko polje).
Karta Slatog polja
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila: 1:25.000; list Nevesinje, sekcija 575-4-1 Nevesinje (Slato), 1974. Ponori. U Slatom polju poznata su dva ponora.
Ponor Mlinica. Otvor ponora nalazi se na koti 1020 m n.v. Ovaj ponor ima nizak kapacitet punjenja (apsorpcije). Dokazano je da ovaj ponor izravno hrani vrelo Brusac i vrelo Jama u Nevesinjskom polju. Površinska geomorfologija ponora je jednostavna i obuhvaća vrlo kratku "slijepu dolinu" okruženu vrlo visokim okomitim vapnenačkim liticama, u čijem se podnožju s istočne strane nalazi niski široki ulaz u ponorsku špilju. Ulaz se nalazi na strukturiranim geološkim pukotinama. Nema mnogo hidrometrijske infrastrukture u prilazu ponora ponoru Mlinica. Značajan rad svojevremeno je uložio i HET d.o.o. (Sistem hidroelektrana na Trebišnjici, Trebinje) na saniranju ponornice. Infrastruktura se sastoji od brane znatne veličine (profila) i stupića za mjerenje razine vode. Glavna ustava je širokog "V" oblika betonske i kamene konstrukcije, s pravokutnim metalnim umetkom na vanjskom (uzvodnom) rubu ustave. Na vanjskoj (uzvodnoj strani) ove brane, pored malog kamenog mosta koji vodi lokalnom stazom preko isprekidanog dovodnog korita, nalazi se jedan stup za mjerenje razine vode. Ponor Stublina potok. Nalazi se na krajnjoj jugoistočnoj granici polja, u blizini sela Šukovići. Podzemne vodne veze. 1961. godine su utvrđivane podzemne veze između ponora Mlinice i Nevesinjskog polja, korištenjem natrijevog fluoresceina kao trasera. Brzina ulaza vode iznosi 0,02 m³ / sek:
I. utvrđena veza s rijekom Zovidolkom, je vrelo Jama kod mlina, na 845 m. n.v. Brzina vode (poniranje do dizanja) iznodi 0,95 cm / sek. Udaljenost (poniranja do izlaska) iznosi 4,85 km. II. utvrđena veza s vrelom Brusac, rijeka Zovidolka, na 841 m n.v. Brzina vode (poniranje do dizanja) izbnosi 0,91 cm / sek. Udaljenost (poniranja do izlaska) iznosi 6,20 km. Arhivski zapisi HET-a pokazuju da se procjenjuje da se 80% ove vode pojavljuje u vrelu Jama i nizvodno u ostalim privremenim tokovima krških izvora tipa "vrelo" duž korita rijeke Zovidolke na udaljenosti od 3,5 km. Primjeri ovih drugih vrela su: vrelo Pećina, vrelo Vrioci, vrelo Brusac i vrelo Miosava. Oko 0,5 km nizvodno od vrela Jama, dio površinske vode rijeke Zovidolke ponire u estavelu Ćetanuša, a zatim teče u pravcu vrela Bune (Blagaj). |
Opći pogled na Slato Polje ispod sela Savići kod Ponora Mlinice, gledajući prema sjeveroistočnom kraju.
Autor: B. Lewarne, 10. rujna 2006., Izvor: Devonkarst Povijesne zabilješke. Philipp Ballif, austrougarski inženjer krša, dao je (1896.) kratku ocjenu krške hidrologije Slatog polja u vrijeme opsežnih melioracijskih radova na kršu na tom području: .....Opskrba vodom: ..Kroz oborine i nekoliko izvora; ......Drenaža: ..Kroz ponore. ......Stupanj i trajanje plavljenja: Vrlo mala poplava u malom dijelu polja u kratkom trajanju
IZVORI Vojo Vuković: Geografska monografija opštine Nevesinje (pripremno izdanje za 2014. godinu); Slato polje. Wikipedija (hr); Slato polje. Devonkarts (SLATO POLJE). (Web Archive, pristupljeno 3.5.2023.)
4K MAVIC2PRO SLATO, NEVESINJE
Autor: Lasta Media Datum objave: 4.6.2020. Opis. Konstantinovdan 2020., Slato, Nevesinje, RS, BIH St. Constantine day 2020., Slato, Nevesinje, RS, BIH |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
DAŠIĆ, Tina; VASIĆ, Ljiljana: Flood protection and water utilization of karst poljes: example of Gatačko Polje, Eastern Herzegovina. Environmental Earth Sciences. 79. (2020.)
- Sažetak. Eastern Herzegovina is highly karstified area, with porosity of karstified rock mass between 0.8 and 2%. It is an area with high precipitation (average annual values in wet year are around 2450 mm), but its distribution is uneven, with 70% of annual precipitation occurring during the wet season (late fall to early spring). The outflow coefficients are very high, between 0.7 and 0.8. The ratio between flow in the low water period (Q95%) and in the period of high water flow (Q1%) is 1:4000(5000). Due to such hydrological conditions, with limited dewatering capacity of karst channels and ponors, floods of karst poljes occur frequently. This article presents, in very general terms, the properties of the natural water regime of the Gatačko Polje, highest polje in Eastern Herzegovina, including some hydrological and hydrogeological specificity. Special attention is referred to floods and possible ways to mitigate such events, as there are coal mine and coal power plant “Gacko” situated in the polje. Several possible measures are presented in the paper, such as passive protection measures, active flood protection by proper reservoirs management, as well as spatial planning measures. Also, the possibility of transferring part of the water from the Gatačko Polje watershed to the multipurpose hydrosystem Trebišnjica for usage in hydropower production, irrigation, water supply and other secondary benefits is considered.
Članci, objave i blogovi
-
