|
|
|
Gradačko polje
|
Zapadno od Neretve
Državna granica prolazi sredinom polja. Kako je Aržansko-viničko polje bilo ispresijecano brojnim poljskim i šumskim putevima, uspostavljanjem državne granice nakon raspada Jugoslavije, pojavio se problem za lokalno stanovništvo. vrlo često Aržančani imaju imovinu (livade, šume i njive) u Vinici i obrnuto, što znači da svakodnevno trebaju prelaziti granicu, sijati i ubirati ljetinu, sjeći drva za zimu i obavljati druge poslove vezane za zemlju.
Nekada je polje često bilo plavljeno - onda kada bi se sastale visoke vode Brine i Pećine. Polje bi se napunilo do ispod crkve, nakon čega bi vodu postepeno progutali brojni virovi (ponori). U Aržanu se nalazi Hasanagina kula koja je nekada bila kapela, a u njoj su napravljene etnografska zbirka i slikarska galerija.
Nekada je polje često bilo plavljeno - onda kada bi se sastale visoke vode Brine i Pećine. Polje bi se napunilo do ispod crkve, nakon čega bi vodu postepeno progutali brojni virovi (ponori). U Aržanu se nalazi Hasanagina kula koja je nekada bila kapela, a u njoj su napravljene etnografska zbirka i slikarska galerija.
|
Grudsko polje je krško polje u jugozapadnom dijelu BiH, a dio je Imotsko-bekijskog polja. Nalazi se na nadmorskoj visini od 280 – 620 metara i otvoreno je prema dolini Neretve. U sjeveroistočnom dijelu polja nalaze se brojna krška vrela, od kojih je najznačajnije Grudsko vrilo, a na jugozapadu su ponori – Šainovac, Mikulića ponor i drugi. Klima je izmijenjeno sredozemna. Poljem teče nekoliko tokova od kojih su najznačajniji Vrlika, Tihaljina i Trebižat. Najveća naselja smještena su na rubnim dijelovima polja – Borajna, Blaževići, Ružići, Donji Mamići, Drinovci i sam grad Grude, po kome je polje i dobilo ime.
IZVOR Grudsko polje. Wikipedija (hr) |
Grudsko polje
Autor: Anto (talk) 12:52, 19 July 2009 (UTC) - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=7337391 |
|
Ljubuško polje je krško polje u zapadnoj Hercegovini, okruženo niskim vapnenačkim brdima (Buturovica, Jurjevica) i brežuljcima. Pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku u dužini od 10 km; široko je 2,5 do 3 km i ukupne je površine od oko 25 km². Dno mu se blago spušta prema jugoistoku, gdje je dolinom rijeke Trebižat otvoreno prema dolini Neretve. Na istočnoj strani polja, između brda Buturovice (396 m) i Jurjevice (251 m) uzak je i dubok usjek (Mostarska vrata), kojime prolazi cesta Ljubuški-Mostar, dok je na zapadnoj strani uskim prolazom spojeno s poljem Rastok. Na krajnjem sjeverozapadu uzdiže se brdo Klobuk (478 m). Zapadnim rubom Ljubuškog polja teče rijeka Mlada, a istočnim krajem potok Proboj koji ljeti presuši. Po sredini polja teče rječica Vrioštica, pritoka rijeke Mlade. Na istočnom rubu polja ima dosta krških vrela; na sjeverozapadnom rubu je Grabovo vrelo. Zbog male apsolutne visine i blizine mora u Ljubuškom polju je znatan utjecaj sredozemne klime (ljetne suše s visokim temperaturama i velika količina padalina u kasnu jesen i u proljeće). Na aluvijalnom tlu vrlo dobro uspijevaju vinova loza, smokve, duhan i povrće, a u novije doba i pamuk. Sva su naselja na rubu polja; a najvažnija su Ljubuški i Vitina. Južnim rubom polja vodi cesta Mostar-Ljubuški-Vrgorac, a istočnim cesta Ljubuški-Imotski.
IZVOR > wikipedija; Ljubuško polje |
Ljubuško polje
Autor fotografije: Anto (talk), Wikipedija |
|
O nazivu
Stanovnici Roškog Polja na referendumu 2010. godine su odlučili da se njihovo mjesto ubuduće zove Roško Polje i da se ukine dotadašnji naziv Raško Polje. Lokalni ljudi kažu kako su svoje mjesto uvijek zvali Roško Polje, a njegove stanovnike Rožanima. I povijesni dokumenti spominju srednjovjekovni grad Rog na ovom prostoru, po čemu je i mjesto dobilo ime Roško Polje. Nije poznato tko je i kada ime Roško Polje službeno promijenio u Raško Polje, kako se neko vrijeme nazivalo u službenim dokumentima u vrijeme stare Jugoslavije (u ovome kraju inače Srbe nazivaju i Rasima). Roško Polje iz zraka
Autor: Jozo Andric Datum objave: 20.12.2018. Opis. Roško Polje iz zraka autor nepoznat, ustupio Z. Mamić, distruibucija by J. Andrić |
|
Nailazi se i na naziv Studeničko polje. Plodno Studenačko polje bogato je izvorima pitke vode (po kojma su i Studenci dobili ime). Izduženo je u smjeru istok-zapad. Preostali dio je krš s mjestimičnim oranicama, pašnjacima i šumom. Na tom djelu valja spomenuti velike plodne udoline:
Gutića i Kovačevića drage, te udolinu koja se proteže od Perinuša do Cere. Tu je još i velika plodna prodolina Satulija. Najveći dio tla građen je od kredina rudisnog vapnenca koji se javlja u debelim naslagama, a manji je dio od dolomita. Pristranci polja građeni su od alveolinsko-numulitnih vapnenaca poslije kojih slijede eocenske tvorbe: vapnenačke breče, laporasti vapnenci i eocenski lapori. Klima je submediteranska do umjereno-kontinentalna. Temperatura se zna ponekad spustiti do -20°C, a u ljetno vrijeme može se popeti i preko 35°C. Srednja sječanjska temperatura je nešto niža od nule, a srpanjska između 22°C i 26°C. Od oborina je najčešća kiša koja uglavnom pada jeseni, zimi i u rano proljeće. Snijeg rijetko pada i kratko se zadrži. Zanimljivo je pripomenuti da je sve do 1960-ih godina snijeg u zimskom periodu bio čest i dugotrajan. Od vjetrova najpozantiji i najčešći su suha i hladna bura te vlažno jugo. IZVOR Geografski položaj. Studenci.hr 
Karta Studenačkog polja
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000 
Studenačko polje
Autor MaGa - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=91445947 |
Studenčica (lokalni naziv i Matica), lijeva pritoka rijeke Trebižat koja protječe kroz Studenačko polje u mjestu Studenci kod Ljubuškoga. Duljina toka iznosi joj 6 km. Nastaje od više krških vrela (najveća su Vrilo, Vakuf i Kajtazovina), a prima i vodu od potoka Lukoč koji odvodi vode iz Čitlučkoga polja. U Trebižat utječe tri kilometra nizvodno od slapa Kravica.
Ušće Studenčice u Trebižat
Autor MaGa - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=91198984 |
Istočno od Neretve
|
Malo krško polje u sjevernom podnožju planine Žabe. To je plitka kvartarna naplavina crvenice oko fosilnih ponora. Ti su ponori danas, barem u svome površinskom dijelu, umireni i potpuno zatrpani crvenicom. Debljina crljenice varira ovisno o paleoreljefu vapnenačke podine. Na polju se nalazi selo Cerovo.
IZVOR Prirodne znamenitosti neumskog zaleđa |
Karta polja Cerovo
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 624 Ston |
|
Gradačko polje nalazi se u zaleđu Neuma, pod južnim padinama planine Žabe. Širi prostor složene je geološke strukture, zbog čega se u njemu nalaze različiti prirodni fenomeni. Dio polja je vododrživ, s pojavom visećega hidrogeološkog kolektora, a dio je vodopropustan, s razvojem ponora. Na dodiru tih dviju hidrogeoloških serija pojavljuju se izvori i ponori na malom međusobnom razmaku, do 20 metara. Izvor je na kontaktu vodonepropustnih (klastične naslage eocena) i vodopropustnih slojeva, a ponor na vodopropustnim. Tako izvorska voda teče samo kojih dvadesetak metara te ponire u ponornoj zoni. To su lokaliteti Javič i Dobroštik.
Na jugoistočnom obodu polja nalazi se ponor Gradnica. Iz ponora se u Gradačko polje povremeno prelijevaju velike količine vode u polje (izvor), kad je razina podzemne vode u okolnim stijenama iznad otvora ponora, a potom tu istu vodu vraća u podzemlje (ponor), kad se razina vode u okolnim stijenama snizi. Iznad ponora Gradnice dvije su uglačane vapnenačko-dolomitične ploče. To su također tektonske strukture, nalik onima na Žabi. Ta sličnost ih je i uvela u svijet legendi. Legenda kaže kako su vile nosile one poznate ploče sa Žabe nekamo u Dalmaciju, te su se umorile i spustile ploče baš iznad Gradnice. I danas se tu nalaze. Znamenitost Graca je i veća lokva zvana Rosava s pučevima (zdencima) sa živom vodom. U mjestu Dobrovu također se nalazi lokva, zvana Kečina lokva. Ako iz sela Žukovica skrenemo lijevo kojih dva kilometra, dijelom makadamskim putem, dijelom uskom pješačkom stazom, dolazimo do Šaraića peći, jedinstvene prirodne speleološke pojave. Put koji vodi do nje presijeca duge, uske tektonske zone, koje se penju prema vrhu Žabe. Na jednoj od njih je razvijena i znamenita Šaraića peć. Prvotno je bila ponor, ali je ostala bez vode, barem u svome početnom dijelu. Veličanstven je to prirodni fenomen. Taj dojam uvećava i pojava prirodnoga kamenog svoda (mosta) na ulazu u pećinu. Predaja govori kako se svod pećine urušio za velikoga dubrovačkog potresa 1667. godine, te je most tako i nastao. IZVOR Prirodne znamenitosti neumskog zaleđa 
Gradačko polje, u pozadini planina Žaba
|
Karta Gradačkog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 624 Ston |
|
Stolačko polje
- Vidovo polje - Humačko polje Stolačko polje je riječno-krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u Niskoj Hercegovini, sjeverozapadno od Popova polja. Sastoji je od manjeg Vidovog polja s rijekom Radimljom na sjeveru i većeg Humačkog s Bregavom na jugu. Površina Stolačkog polja je 3,4 km2; leži na nadmorskoj visini između 45 i 65 metara. U istočnom dijelu polja nalazi se vapnenačko brdo Križevac s Vidoškim gradom podno kojeg se razvilo glavno naselje Stolac. U Vidovom polju nalazi se poznata nekropola stećaka Radimlja. |
Stolačko polja
Autor Ma▀▄Ga - Vlastito djelo postavljača, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=97121431 |
|
Malo krško polje jugoistočno od Stoca u Hercegovini; obuhvaća oko 12 km2. Pruža se od sjeverozapada prema jugoistoku, između planine Viduše s jedne i Gradine s druge strane. Dugo je 8,3 km, a široko do 2,2 km. Njegova površina iznosi 8,08 km2. Nagnuto je prema sjeverozapadu; jugoistočni dio leži na 462-470 m, a krajnji sjeverozapadni dio na 408 m nadmorske visine. Duž polja pruža se duboka jaruga kojom samo za vrijeme kiša protječe voda i ponire u sjeverozapadnom dijelu. To je potok Bukovštak, koji teče samo dijelom godine i koji potom ponire u sjeverozapadnom kraju polja.
Polje se sastoji od kvartarnih slojeva, pokrivenih tankim slojem crvene ilovače. Većina Ljubinjskog polja je neproduktivna; ostalo su livade, pašnjaci i njive, na kojima dobro rodi duhan i voće (najčešće jabuke i trešnje). Gospodarski i administrativno-politički centar čitavog područja je gradić Ljubinje, koji se nalazi u sjeverozapadnom dijelu istoimenog polja. Više sela je smješteno po obodu Ljubinjskog polja. Nešto veća između njih su: Vođeni, Krajpolje i Dubočica. Naselja su na rubu polja oko kojeg se dižu vrhovi: Gradina, Crkvina, Krstac, Đurđeva glava, Danguba, Radovinja, Drenova glava, Strežnica i Mrči kuk. Zapadnim rubom polja prolazi cesta Stolac - Trebinje. O prošlosti ovoga kraja zna se vrlo malo. Arhivski i drugi poznati podaci su vrlo oskudni. Ostataka materijalne kulture nema mnogo, a i oni još nisu ispitani. U brdovitim predjelima na više mjesta vide se okrugle kamene gromile, koje se, iako nisu istražene, analogno takvim gromilama u nekim drugim djelovima Bosne i Hercegovine, smatraju ilirskim grobnicama. One podsjećaju na ilirska stočarska plemena koja su u ovom kraju živjela nekoliko vijekova prije i poslije nove ere. U prilog toj tezi svjedoči i nekoliko istaknutih brda i uzvisina, koje su u ondašnjim uslovima bile podesne za ilirska naselja, a ti lokaliteti se i danas ovdje nazivaju gradinama. IZVOR Ljubinjsko polje. Wikipedija (hr) |
Karta Ljubinjskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 625 Trebinje |
|
Nalazi se u istočnoj Hercegovini, kod Ljubinja. Manje je krško polje, dinarskog smjera pružanja, između Popova i Dabarskog polja. Dugačko je oko 2 km, piroko 800-1.000 metara. Površina Uboskog polja je 5,3 km2, a dno mu se nalazi na oko 440 metara nadmorske visine.
Glavno naselje je Ubosko smješteno uz istočni rub polja. U Uboskom polju se osim dvije veće nekropole stećaka, Ubosko 1 (57 stećaka) i Ubosko 2 (32 stećka) koje su proglašene nacionalnim spomenicima BiH ističe i nekropola Crkvina s 48 stećaka. Nešto zapadnije od nekropole Crkvina nalazi se lokalitet Grebuša gdje se vjerojatno nalaze ostaci srednjovjekovne crkve u čijoj se blizini nalazi pet sandučastih stećaka, jedna ploča i dva uništena stećka. Osim toga postoji više manjih nekropola koje vjerojatno pripadaju nekim obiteljima (5-10 stećaka) ili rodovima (do 30 stećaka). IZVOR Ubosko polje. Wikipedija (hr) |
|
Ljubomirsko polje (Ljubomir) je manje krško polje sjeverno od Trebinja u Hercegovini. Pruža se dinarskim pracem na visini od 512 do 555 m od sjeverozapada prema jugoistoku između brda Prisoja (964 m) i Osoja (915 m), gotovo paralelno s Popovim poljem. Od Popova polja odvojeno je planinom Bjelasnicom s vrhom Motka (1396 metara nadmorske visine). Dugo je 10 kilometara, a široko između 500 i 1000 metara. Poljem protiče rijeka (ponornica)n Brova koja izvire kod Ukšića, a ponire kod Ždrijelovića.
Kroz polje je vodio rimski put za Epidaur (današnji Cavtat), a kod Ukšića je bila cestovna stanica Ad Zizio. Pod imenom Libomir spominje ga kao župu u 12. st. pop Dukljanin. Između Ljubomira i Ljubinja išla je granica koja je razdvajala staru oblast Trebinja ili Travunije (kojoj je pripadalo i Zahumlje). Kroz Ljubomirsko polje je vodio trgovački put do Dubrovnika preko Trebinja, Bileće, Gacka, Foče i Goražda na sjever i istok. IZVOR Ljubomirsko polje, Wikipedija (hr) 
Ljubomirsko polje, pogled s obronaka Leotara
|
Karta Ljubomirskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 625 Trebinje |
|
jasen polje from visoki on Vimeo. |
Orahovačko polje nalazi se na nadmorskoj visini od 644 m. To je suhi tip polja (ne plavi), u porječju Trebišnjice. Administrativno pripada općini Trebinje. Površina polja iznosi 1,084 km2. Veći dio polja se koristi za ispašu stoke, a manji za poljoprivredu.
|
Orahovac polje from visoki on Vimeo. |
Bilećko jezero s ceste Bileća-Trebinje; u pozadini masiv Orjena
|
Trebišnjica
Gornji tok. Kako protječe kroz krš, bosansko-hercegovačka rijeka Trebišnjica predstavlja vrlo složen sustav nadzemnih i podzemnih voda. Rijeka potječe od dva toka iz Lebršnika i Čemernog: jedan tok pod imenom Mušnica, teče od istočne ka zapadnoj granici Gatačkog polja, prolazi kroz jezero Klinje, te naselja Avtovac, Gacko, Srđevići, Bašići, Drugovići, Kula i Branilovići (pod raznim imenima zbog njene ponorne prirode). Drugi tok, pod imenom Gračanica, teče od planine Čemerno ka Gatačkom polju, gdje se spaja s Mušnicom blizu Srđevića. Rijeka se kratko pojavljuje u Fatničkom polju, pod imenom Fatnička rijeka. Srednji tok. Trebišnjica se ponovno pojavljuje kod Bileće. Izvor rijeke je sustav jakih krških izvora, podijeljenih u dvije glavne zone, koje su geografski i hidrološki međusobno odvojene jedna od druge. Vode iz obje zone izvora, na svom podzemnom putu, skupljaju vodu iz brojnih izvora. Na južnom kraju Bileće, na nadmorskoj visini 325 m. je izvorska zona Trebišnjica od tri izvora: "Dejanova Pećina", "Vrelo Oko",i "Nikšićko Vrelo". Druga zona je izvor grupa "Čepo", na nadmorskoj visini 324 m, od koje nastaje rijeka Čepelica i koja se nakon 2 km spaja sa vodenim tokom iz grupe Trebišnjica. Rijeka teče prema jugu kroz Miruško polje, da bi kod naselja Gornje Grančarevo bila pregrađena branom Grnčarevo, a njene vode su stvorile Bilećko jezero. Cijeli sustav krških izvora rijeke Trebišnjice, obje zone, brojna sela s plodnom zemljom, kulturno-povijesna dobra našli su se pod vodom. Skoro cijela istočna obala jezera je granica s Crnom Gorom. |
|
Dabarsko polje je krško polje u općini Berkovići i općini Bileća. Najveće naselje u polju su Berkovići. Poljem prolazi i cesta Stolac-Fatnica-Plana.
Pruža se pravcem sjeverozapad–jugoistok, a okružuju ga planine Trusina, Hrgud, Kubaš i Crno Osoje. Nalazi se na nadmorskoj visini između 470 i 560 metara. Zahvaća površinu od oko 28,9km² s dužinom od 21 km i širinom od 2,2 km. Dno polja prekriveno je kvartarnim naslagama. Poljem protječu dvije rječice - Opačica i Vrijeka, koje pripadaju porječju Neretve. Rijeka Vrijeka teče kroz Dabarsko polje svega oko dva i po kilometra, prije nego što se izgubi u ponoru Ponikva. Nekada su njeno izvorište krasile vodenice. Riblja vrsta gaovica iz Vrijeke, prema predaji mještana, zbog svojstva afrodizijaka, završavala je na jelovnicima bogatih i stigla čak do sultanovog dvora u Istanbulu. Na području polja je 5 vrsta riba, 100 vrsta ptica, 27 vrsta vilinih konjića i 114 vrsta raznog bilja. Plavno područje obuhvaća oko 12 km², tj. skoro polovinu ukupne površine, a poplave traju od studenog/novembra do svibnja/maja, u prosjeku 110 dana i polje se pretvara u ogromno jezero. Izvorske zone, koje se javljaju povremeno, Vrijeka, Lješnica, Sušica, Opačica i Pribit, su na sjevernom rubu polja. U južnom dijelu Dabarskog polja nalaze se brojni ponori i nekoliko pećina: Visibaba, Obodina, Ljelješnica, Danajlova, Ponikva. Utvrđeno je da se sve vode, ponovo javljaju na povremenim ili stalnim izvorima rijeke Bregave. U polju ima blizu četiri tisuće hektara najplodnije zemlje. IZVOR Dabarsko polje. Wikipedija (bs)(hr) 
Pogled na Dabarsko polje s ceste Nevesinje-Divin
Ponor Ponikva
|
Gornji horizonti
Projektom Gornji horizonti, proizašlim iz usvojenog temeljnog projekta iz 1976, predviđa se korištenje voda u okviru Hidrosustava Trebišnjica na temelju višenamjenskog iskorištavanja voda krških polja istočne Hercegovine, kao osnovnom resursu na ovom području. Koncepcija je da se što veće količine vode zadrže i izravnaju u akumulacijama i najkraćim putem provedu do stupnjevito raspoređenih energetskih postrojenja i drugih korisnika vode. Sustav bi imao 7 planiranih hidroelektrana i 6 akumulacijskih bazena. Hidrosustav obuhvaća u konačnoj fazi korištenje voda na liniji Gatačko polje-rijeka Zalomka-Nevesinjsko polje-Dabarsko polje-Fatničko polje-akumulacija Bileća. Tunel Dabar-Fatnica, u dužini 3222 metara, već je izgrađen. Za izgradnju HE Dabar, 160 MVA, izdata je lokacijska dozvola. Kanal kroz Dabarsko polje, dužine 6750 m, služio bi za odvođenje voda iz HE Dabar do tunela Dabar-Fatnica. Ovaj kanal ujedno bi služio za prihvaćanje vlastitih voda, koje izviru u određenim razdobljima godine po rubu polja. Na taj način se vrši odvodnjavanje polja. Poprečni presjek kanala je trapezoidni s nagibom kosina 1:3. Da bi se spriječili gubici vode, kanal će na cijeloj dužini biti obložen oblogom od prskanog betona debljine 6 cm. Za potrebe dnevnog izravnanja vode, radi usklađivanja rada HE Dabar s propusnom moći tunela Dabar-Fatnica, kao i za osiguranje kontinuiranog ispuštanja potrebih manjih količina vode u toku dana (za potrebe navodnjavanja) i druge vodoprivredne zahtjeve, predviđeno je proširenje kanala radi stvaranja kompenzacijskog bazena. Ukupna dužina proširenog kanala je 770 m, a obujam 105000 m3. Današnja stručna javnost upozorava na činjenicu da je uređenje i izgradnja brojnih zahvata u porječju rijeka Neretve i Trebišnjice planirano u ranijem razdoblju na temelju tadašnjih saznanja o režimu otjecanja iz sliva. U međuvremenu je dosta zahvata realizirano i dogodile su se ozbiljne promjene režima voda uz nepovoljne uticaje na pojedine sektore (Slivovi Bune i Bregave). Uočene pogreške i nepovoljne uticaje pri daljnjoj izgradnji nužno je ukloniti ili u nekoj mjeri barem ublažiti. 
Dabarsko polje; cesta Stolac - Berkovići - Plano
|
|
Plansko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini, na području općine Bileća. Uz polje prolazi magistralna cesta Bileća-Gacko, a tu se od potonje, odvaja cesta za Berkoviće i Stolac. U neposrednoj je blizini Fatničkog i Dabarskog polja. Pripada grupi malih polja s ukupnom površinom 0,70 km². Izduženo je do 2 km i na najširem dijelu doseže do 0,8 km.
Zatvoreno je sa svih strana niskim dijelovima krške površi Rudina. Nalazi se na nadmorskoj visini od 609 metara, smješteno na prijelazu između Niske Hercegovine (Rudina) i Visoke Hercegovine (Površi), na samom dodiru mediteranske i kontinentalne klime. Pripada slivu rijeke Trebišnjice, bez vodenih tokova, pa je suho tokom cijele godine. Iako se u načelu smatra suhim poljem, bilo je i situcija kada je oko bilo poplavljeno, kao npr. 1897. godine. Jedini povremeni izvor nalazi se u gornjem dijelu polja. Naselja. Na obodu polja nalaze se naselja Plana (s dijelovima toga naselja: Međine, Kula, Selišta, Šakotići i Hanzovina), po kojemu je polje dobilo ime i Krivača (sa zaselkom Kapetanovina). Stanovništvo. Kroz povijest, od vremena Ilira i Rimljana, Plansko polje je uvijek bilo naseljeno. Početkom 21. stoljeća ostalo je relativno malo stanovništva. Tradicionalno se - a i ono danas preostalo stanovništvo - bavi stočarstvom. Kulturno-povijesna baština. Nedaleko od polja nalazi se Avdića džamija koja je nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Reljef. Plansko polje je krška vrtača, ili izdužena depresija sa zaravnjenim dnom i relativno plitkim zemljištem naslaganim na pločasto slojevitom hercegovačkom laporastom vapnencu (upravo se laporasti vapnenac iz okolice Bihaća, upotrebljava za gradnju kuća i kao ukrasni kamen).
Geološko-tektonski razvoj. Plansko polje kao poseban bazen formirano je u hercegovačkom flišu, nakon što su se prvo krajem pliocena dogodili značajni tektonski pokreti koji su doveli do promjena riječne mreže, u kojima je oteklo jezero iz Gatačkog polja. Tada je uništena Pratrebišnjica, a sve površinske rijeke su postale ponornice. Poslije okrašivanja Pretrebišnjice slijedila je slijedeća faza u kojoj je izgrađena površ visoka 700-800 metara, oko koje je došlo do selektivne erozije i denudacije (ogoljivanje stijena zbog razlika temperatura i atmosferilija ili širenja korijenja biljaka) i stvaranja ponora u kojima je prekinuta veza između Fatničkog i Planskog polja i stvoreno izlolirano Plansko polje. U hercegovačkom flišu okruženom sa svih strana krednim vapnencom, vremenom je stvorena posebna hidrografska mreža. Daljom denudicijom i erozijom snižavalo se dno flišanog basena odnošenjem materijala kroz ponore, dok su okolne krečnjačke serije ostale na relativno istoj visini. Tako je stvoren poseban bazen — Plansko polje, koje nakon što je ušlo u fazu samostalnog bazena postaje jedno od najmanjih krških polja po površini i najpliće po dubini, u ovom dijelu Hercegovine, s malom površinom flišnih sedimenata i odsustvom stalne hidrografske mreže. Da su u Planskom polju ostali stalni vodotokovi ono bi vremenom postalo znatno dublje od susjednog Fatničkog i Dabarskog polja. 
Bistijerna iznad Planskog polja
|
Klima. Klima u Planskom polju je na prelasku s mediteranske na umjereno-kontinentalnu.
Temperatura. Ljeta su topla, mjestimice i vrlo topla, s temperaturom u rasponu od 20°C do 30°C. Zime su blage (0-5°C). Srednja godišnja temperatura se kreće od 11°C do 14°C. Najniža temperatura je u siječnj/januaru sa srednjom temperaturom 4,5°C, a najtopliji je srpanj/jul sa srednjom temperaturom 22,5°C. Jesen je toplija od proljeća što je posledica maritimnog uticaja. Za ovaj prostor karakteristična je pojava mraza, prvenstveno u zimskom razdoblju, rijeđe u ranu jesen i rano proljeće. Padaline. Godišnja količina padalina je neravnomjerna i prosječno se kreće oko 1.700 mm godišnje. Mjeseci s najviše padavina su studeni/novembar, i u zimskim mjesecima od prosinca/decembra do veljače/februara. Padalina ima najviše izvan vegetacijskog razdoblja. Pojava snijega je rijetka, tako da on ima mali udjel u ukupnim padalinama. Oblačnost i vlažnost zraka. Plansko polje kao i cijelo bilećko i trebinjsko područje nalazi se među najvedrijim mjestima u Bosni i Hercegovini. Najveća oblačnost je u prosincu/decembru i studenom/novembru, a najmanja u kolovozu/avgustu. Mala oblačnost utječe na vrlo dugo trajanje sunčanog sjaja, što iznosi preko 2.200 sati u toku godine. Vjetrovi. Najčešći vjetrovi su jugo i sjeverac. Sjeverac donosi hladne zračne mase s planina, a jugo toplije i kišno vrijeme. 
Naselje Plana iznad Planskog polja
IZVOR Plansko polje. Wikipedija (sr)(bs)
LITERATURA PECELJ, Milovan R.: Fizičkogeografski problemi polja u kršu hercegovačkih Rudina. Doktorska dizertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Institut za geografiju. Novi Sad, 1989. (PDF) CVIJIĆ, Jovan: Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine. Glas SKA LIX. Beograd, 1900. PETROVIĆ, Jovan B.: O postanku Dabarskog, Fatničkog i Planskog polja. GSGD Tomovi 40-41 SIKOŠEK, B.: Tektonika oblasti Bileća-Trebinje. Zbornik radova Geološkog instituta "Jovan Žujović", 7 (1954) 1-14. |
|
Popovo polje je krško polje na jugu Bosne i Hercegovine, u jadranskoj ili niskoj Hercegovini.
U polju su se razvili svi površinski i podzemni oblici. U širem smislu, geološki, popovska udolina obuhvaća uravnjeni prostor među brdima od Trebinja na jugoistoku do Hutova na sjeverozapadu. U užem smislu Popovo polje je donji, sjeverozapadni dio doline Trebišnjice koji prekrivaju plodni nanosi zemlje. Stanovnici ga jednostavno zovu – Popovo. To je i izvorni naziv ovoga područja (u 12. stoljeću imenom "Papua" nazivana je jedna župa u Humskoj zemlji) koji se upotrebljavao do kraja 19. stoljeća. Međutim, Popovo – uz depresiju – zahvaća i pobrđe koje se nalazi između polja i granice s Dalmacijom, tj. Republikom Hrvatskom. Do sredine 20. stoljeća u narodu se Popovo polje češće nazivalo Popovskom valom. U sjeverozapadnom dijelu polja nalazi se poznata pećina Vjetrenica. Podjela. Popovo polje, u širem smislu obuhvaća područje okruženo planinama — Vjetrenik, Gradina, Čavaška gradina, Mala gradina, Vranjak i Bjelasnica sa sjevera i sjeveroistoka od Trebinja, a Veliki Lisac, Rujnica i Oblo brdo s juga i jugozapada do Hutova. Unutar Popova polja izdvajaju se tri prirodne cjeline:
Reljef. Slijepa dolina rijeke Trebišnjice okružena je brdskim vijencima sa sjeveroistoka i jugozapada. Posljednji, bliži moru, blaži su i zaobljeniji te dostižu gotovo 1000 metara visine. Oni prema unutrašnjosti viši su i strmiji, te dosežu gotovo 1400 metara. S jugozapadne strane do mora se prostiru brda čija je prosječna visina tri do četiri stotine metara, a vrhovi prelaze sedam stotina metara. Polje s okolnim prostorom povezuju tri suhodoline: Zavala – Slano, Hutovo – Neretva i Kotezi – Ljubinje, dok je prema jugoistoku polje bez brdskih pregrada.
Geološka građa. Najveći dio područja izgrađuju karbonatne naslage stijena koje su se nataložile u kredi. To su vapnenci, dolomiti i dolomitični vapnenci. Postotak kalcijeva karbonata u vapnencu u nekim se slojevima kreće do 99,98 posto, što znači da su stijene u dalekoj budućnosti osuđene na potpuno otapanje. U Popovu polju prisutna je veća površina kvartarnih nanosa.
U tektonskom smislu, prevladava cjelina koju Tumač geološke karte naziva Navlaka visokog krša (Raić i Papež 1982). Sjeverne i južne granice Navlake su uglavnom paralelne. Nalaze se po desetak kilometara sjevernije i južnije od Popova polja. Navlaka je premrežena uzdužnim, kosim i poprečnim rasjedima. Posebno se izdvajaju tri: uzdužni rasjed Žaba (od Žabe do Trstenog na jugu), poprečni rasjed Trnčina (od Crnoglava preko Trnčine do Slanog na jugu) te drugi poprečni rasjed Zavala (od Ravnoga preko Zavale do Slanog). Ovi su rasjedi izmijenili raspored naslaga stijena i otvorili kanale za podzemnu odvodnju Popova polja. Popovo polje ispunjavaju taložine gline, šljunka i zemlje. Ispod njih se nalazi paleokrš: ispresijecan rasjedima, s brojnim škrapama, vrtačama i ponorima. Počevši od Poljica, debljina kvartarnog nanosa iznosi dva do tri metra, između Zavale i Ravnog dubina naslaga je oko deset metara, a na završetku polja oko dvadesetpet metara. Rjeđe, doseže i trideset metara. Međutim, dubina se ne povećava ravnomjerno. Najdublji slojevi su razne fine gline. Iznad njih su nataložene pjeskovite i šljunkovite gline, a na vrhu pijeskovi i šljunak. Debljina pojedinih slojeva je različita. Između šljunaka i glina granica je oštrija, ali nema pravila. U gornjem i središnjem dijelu polja prevladavaju šljunkoviti nanosi, a u donjem glina i pijesak. Najviše šljunka ima na području Zavala – Ravno. Nastanak polja. Priroda nastanka polja djelomično je poznata, ali mnoge okolnosti još nisu rasvijetljene. Smatra se da su važnu početnu ulogu odigrala razlomna pomicanja u zemljinoj kori, osobito neotektonske aktivnosti. Potom je važnu ulogu odigralo okršavanje, tj. otapanje karbonatnih stijena te tzv. fluvijalno-glacijalni procesi, tj. razna drobljenja, spiranja i nanošenja površinskog materijala. Oni oblikuju polje i njegovo podzemlje.Popovska udolina oblikovana je iz nekoliko različitih cjelina: Mokro i Popovo polje su u početku bile kotline koje su nastajale i širile se primarnim okršavanjem. Potom su ispunjene taloženjem različitih materijala. Šumska zaravan je nastala erozijom vapnenačke površine.
U pleistocenu, geološkom razdoblju koje je trajalo oko dva milijuna godina i završilo prije desetak tisuća godina, smijenilo se nekoliko ledenih i međuledenih razdoblja. Oštre klimatske promjene drobile su stijene, koje su vode spirale i nosile u kotline. Stručnjaci se pozivaju na dokaze satelitskih snimaka, na kojima su zapažene tri doline kojima je s Orjena doticala velika količina vode. Već dobrim dijelom okršena površina ubrzano je preoblikovana: širena je kotlina i stvarana prostrana krška zaravan Trebinjske šume. Brojni humovi rubom Popova polja predstavljaju komplekse otpornijih stijena koje voda nije uspjela rastvoriti. Snižavanjem i uravnjivanjem današnjeg područja Trebinjske šume, te ispunjavanjem depresije Popova polja omogućen je jedinstven tok Trebišnjice do Hutova (Zubčević 1975). No, hidrografija područja s vremenom se opet bitno promijenila. Ranije su vode otjecale površinski valama prema Slanom i preko Hutova donjoj Neretvi, a potom se formirala duga slijepa dolina Popova polja s jedinstvenim vodnim režimom. Dotjecale su znatno veće količine vode, ispunjavale dolinu te oblikovale sustave brojnih ponora u najnižem dijelu polja. |
Popovo polje opisuje u svojim putopisima i Evlija Čelebi koji je zapisao: 
Popovo polje
By Igor Trklja - Vlastito djelo, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=18457443 |
|
Hidrografija polja. Rijeka Trebišnjica, nekada najveća rijeka ponornica u Europi, danas je betonirana čime je izgubila prirodnu vezu sa poljem, a njen hidropetencijal se uglavnom koristi u energetske svrhe. U Popovu je izvorno bio aktivan dvostruki vodni režim, koji je hidrotehničkim radovima iz 1970-ih većinom potrt. Oskudica vode osobito je dojmljiva ljeti, za velikih suša. Međutim, i tada se veće količine vode nalaze u podzemnim šupljinama na različitim visinama. U kišnom dijelu godine u Popovo polje pristizale su ogromne količine vode. Slijevale su se niz okolne padine, izbijale po obodu polja, većinom sa sjeverne strane, no najviše ih je dolazilo Trebišnjicom. Između dotoka u Popovo polje i protoka kroz njegove ponore nije se mogla uspostaviti ravnoteža, pa se u Donjem polju stvaralo jezero različite veličine i trajanja. Narod ga je zvao blato. Dubina mu je dosezala 30 metara. Izračunato je da je 1883. u velikoj poplavi na polju bilo 350 milijuna kubičnih metara vode. Voda bi se u prosjeku zadržala po 250 dana, a 1915. čak 303 dana. Razumljivo, to bi sasvim promijenilo način života. Dok je polje bilo suho, ljudi su se bavili poljoprivredom; kad bi potonulo, Popovci su preko noći postajali ribari ili lađari. Ribolov i prijevoz između velikih ponora i pod jakim burama donosio bi dosta opasnosti i stradanja, ali i sasvim zadovoljavajuće količine endemične ribe – popovske gaovice. Osim što je hranjiva, stari putopisci ne propuštaju napomenuti da ima i afrodizijačke osobine.
S vremenom, voda se povlačila s površine, a ostajala su biološki vrijedna vlažna staništa i močvarni dijelovi obrasli prostranim i teško prohodnim tršćacima, šašicima ili cretovima. Ova pojava zanimljiva je zbog dvojnog načina života riba. Tokom sušnog perioda ribe su odlazile u podzemlje, ali malo se zna o njihovu životu u to doba godine. Vrste koje naseljavaju takva staništa imaju mogućnost prilagođavanja koja im omogućuju dulje preživljavanje u podzemlju, pa tako mogu izdržati dulje vrijeme gladovanja i podnositi nisku koncentraciju kiseonika. Vrlo se malo zna o njihovoj biologiji tokom boravka u podzemlju. Stanovništvo se tada bavilo poljoprivredom: vinogradarstvo (grožđe, reznice vinove loze), voćarstvo (breskva, jabuka, višnja, lubenica), ratarstvo (kukuruz, pšenica, duhan, krompir) i stočarstvo. Austrougarski inžinjer Filip Balif, proučavajući Popovo polje, prvi je izveo melioracijske radove i instalirao dijelove pumpne stanice. Sustav je trebao osigurati da dijelovi polja (Koteško i Strujićko polje) budu zaštićeni od poplava, ali nikad nije zaživio. Dijelovi sustava, koji nisu uništeni radovima na uređenju Trebišnjice i danas se nalaze u selu Strujići, na sjevernoj strani polja. Iskorištavanje. Popovo polje se danas koristi u poljoprivredi za uzgoj krumpira, lubenice, duhana, vinogradarstvo, voćarstvo i za ispašu stoke. Polje je ugroženo projektom Gornji Horizonti (izgradnja 7 HE u porječju Neretve).
IZVORI Popovo polje. Wikipedija (hr)(bs); Dajana Vukojević: Geomorphological specific features of Trebinje as tourist attraction. Zbornik radova Geografskog instituta Jovan Cvijić, 61(3), 95.-107. str. (PDF)
Popovo polje; zapadni dio polja, kod sela Zavala
|
Vjetrenica
Na obodu se nalazi i pećina Vjetrenica sa brojnim životinjskim vrstama, od kojih su neke endemske. U Vjetrenici živi bogati špiljski svijet, u kojem je zabilježeno gotovo 200 različitih životinjskih vrsta, od kojih je 37 prvi put pronađeno i opisano na ovom mjestu. Vjetrenica je i prirodni i arheološki lokalitet. Među mnogim arheološkim pronalascima nalaze se i ostaci pećinskih medvjeda i leoparda, pećinski crteži čija starost se procjenjuje na 10.000 godina. Špilja je poznata u svjetskim razmjirama sa svojim geološkim, biološkim i ekološkim osobinama čija je budućnost neizvjesna. Zbog toga je Vlada Bosne i Hercegovine nominirala Vjeternicu, zajedno sa Zavalom, na UNESCOvu Tentativnu listu prirodne baštine, sa namjerom da zaštiti pećinu i njen biodiverzitet i eventualno je upiše na UNESCO listu svjetske baštine. Za realizaciju inicijative bit će potrebno riještiti više pitanja kao što su prevrednovanje statusa Vjetrenice, obnoviti ratne ruševine u Zavali, ukloniti ili onemogućiti prijetnje zagađenju, i formirati tijelo koje bi se brinulo o Vjetrenici. Također, Vjetrenica je upisana na Smaragdnu mrežu (Emerelad network), nakon što je BiH pristupila Bernskoj konvenciji. IZVOR WIKIPEDIJA (Pristupljeno 28.1.2024.) Željeznica
Austro-ugarska vlast izgradila je prugu Čapljina-Zelenika, poznatu i kao Dalmatinska pruga, koja je najvećim dijelom prolazila kroz Popovo polje. Puštena je u u promet 17.7.1901. god. Imala je prvenstveno vojni značaj, ali je značajno utjecala i na gospodarski razvoj Popovog polja. Od Huma, jedan krak je vodio preko Trebinja prema Podgorici i Crnoj Gori. Drugo raskrižje bilo je u Uskoplju prema luci Gruž kod Dubrovnika, koja je radila skoro isključivo za potrebe bosanskohercegovačke ekonomije. Ukidanjem uskotračne pruge 1.6.1976. godine, Jadranska magistrala dodatno je dobila na značaju. Bio je to jedan od niza razloga ekonomskog slabljenja Popovog polja. U zadnjim ratovima (1991.-1995.) polje bilo je prva linija razgraničenja, predjel žestokih vojnih sukoba- 
Nasip nekadašnje željezničke pruge kroz Popovo polje
By Martin Brož - Martin Brož's camera, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=20102744 |
Popovo polje sadrži mnoga morfološka područja, krške morfološke i krške hidrološke podjedinice. Glavna morfološka podcjelina Popovog polja je Trebinjsko polje na istoku koje ima i svoju morfološku podcjelinu Mokro polje i manja polja: (Petrovo polje, Čičevo polje, Luka) južno od Trebinja.
Trebinjsko polje je vrlo osebujan dio Popovo poljske kotline što genetski i morfološki čini vrlo složenu formaciju. To je zapravo prostrano proširenje u dolini Trebišnjice koje se proteže poprečno na rijeku i zajedno s Mokrim poljem zauzima površinu od oko 18 km².
Popovo polje i Trebinjsko polje povezani su relativno kratkim uskim dijelom kotline, a odvojeni su krakom zaravni Luga relativne visine od nekoliko metara. Visoravan Luga nastavlja se u Šumu - Trebinjska šuma, također tipično holokarstno područje, a ova prelazi u Trebinjsko polje. U polju su razvijeni svi površinski i podzemni oblici.
Trebinjsko polje je nepravilnog oblika i ravnomjerno se sužava prema jugu. Duža os pruža se u smjeru sjever-jug. Prema ovoj osovini Trebinjsko polje je dugo oko 6,5 km. Kraća osovina usmjerena u pravcu istok-zapad znatno je manja i kreće se u rasponu od 1 km (na području sela Zgonjevo) do 3,8 km (na području Trebinje-Mostaći). Cijelo područje polja je znatno uspravljeno, a nadmorska visina dna je između 268 i 275 m. Na obodu polja nalazi se grad Trebinje na 275 metara nadmorske visine.
Trebinjsko polje je vrlo osebujan dio Popovo poljske kotline što genetski i morfološki čini vrlo složenu formaciju. To je zapravo prostrano proširenje u dolini Trebišnjice koje se proteže poprečno na rijeku i zajedno s Mokrim poljem zauzima površinu od oko 18 km².
Popovo polje i Trebinjsko polje povezani su relativno kratkim uskim dijelom kotline, a odvojeni su krakom zaravni Luga relativne visine od nekoliko metara. Visoravan Luga nastavlja se u Šumu - Trebinjska šuma, također tipično holokarstno područje, a ova prelazi u Trebinjsko polje. U polju su razvijeni svi površinski i podzemni oblici.
Trebinjsko polje je nepravilnog oblika i ravnomjerno se sužava prema jugu. Duža os pruža se u smjeru sjever-jug. Prema ovoj osovini Trebinjsko polje je dugo oko 6,5 km. Kraća osovina usmjerena u pravcu istok-zapad znatno je manja i kreće se u rasponu od 1 km (na području sela Zgonjevo) do 3,8 km (na području Trebinje-Mostaći). Cijelo područje polja je znatno uspravljeno, a nadmorska visina dna je između 268 i 275 m. Na obodu polja nalazi se grad Trebinje na 275 metara nadmorske visine.
|
Zubačko polje (Zupci) je naziv krškog polja, odnosno prirodne visoravni koja se nalazi na teritoriju grada Trebinja u Istočnoj Hercegovini. Smješteno je između planina Orjena, Sniježnice i Leotara.
U stručnoj literaturu Zubačko polje prvi puta spominje Jovan Cvijić, koji čitav kraj naziva Zupcima prema nazivu istoimenog srpskog plemena iz Istočne Hercegovine. Jedan od najpoznatijih Zupčana je Luka Vukalović. U narodu ovoga kraja postoji izreka "što je Lovćen za Cetinje to su Zubci za Trebinje". Petar I Petrović je 1811. godine zapisao: Prošlog ljeta dođe Sulejman paša Skopljak u Trebinje i objesi 17 Zubčanah, zašto su k rosijskoj vojski i k nami bili pristupili... U vrijeme Kraljevine Jugoslavije na Zubačkom polju je postojalo uzletište aviona. Uzletište je korišteno za potrebe Vojske Kraljevine Jugoslavije, odnosno za potrebe vojne avijacije koja je pojačana 1937. Sa zubačkog uzletišta je 1941. godine poletio avion koji je nosio dio prtljage kralja Petra II Karađorđevića za Veliku Britaniju. Uzletište je korišteno i tijekom Drugog svjetskog rata, kao i nekoliko godina nakon rata. Vlada Republike Srpske je u svibnju/maju 2007. usvojila studiju izvodljivosti za izgradnju međunarodnog aerodroma na Zubcima kod Trebinja. Prema tom planu je predviđeno da izgradnja aerodroma traje četiri godine. Razlog za izbor Zubačkog polja za lokaciju aerodroma su prirodni uvjeti, odnosno prirodno ravan dio Zubačkog polja na kome je predviđena aerodromska pista od 3.000 metara dužine. IZVOR Zubačko polje. Wikipedija (sr) 
Pogled s Orjena prema Zubačkom polju
Ljubaznošću autora: Ivan Ivanković - Fjaka |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
LUČIĆ, Ivo: Shafts of life and shafts of death in Dinaric karst, Popovo polje case (Bosnia & Hercegovina). Acta Carsologica, 36 (2), 2007., 321-330. (PDF)
- Sažetak. In literature, Popovo polje is considered as a distinctive phenomenon of Dinaric karst. It is situated in the south part of Dinaric karst, at the end of Trebišnjica watershed. Recorded within it are numerous other typical phenomena. Shafts, ponors and estavelle (all three are traditionally called jamas) played an important role in traditional life of people from Popovo polje. In the article, “jamas” are assessed based on whether they were a source of life and on the side of life or against it, i.e. were lethal for the lives of people of Popovo polje region. Included in the first category are shafts which were oasis of drinking water in summer time, shafts which were made suitable for fishing the endemic fish Popovo Minnows (Delminichthys ghetaldii) and shafts on top of which over 40 flour mills were built. On the other side, shafts of death are natural shafts which were used as mass graves in the World War II. Most literature deals precisely with these. Shafts were subject of comprehensive research of Popovo polje for the needs of Trebišnjica Hydro-system Project, and extremely important and interesting bio-speleological endeavors, but those aspects remained outside the perception of general public of Popovo polje.
Članci, objave i blogovi
-
