DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Primorska i središnja Crna Gora
Države: Crna Gora, Albanija
Države: Crna Gora, Albanija
Njeguško polje
Njeguško polje je krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po plemenu Njeguši, koje je ga i danas nastanjuje. Nalazi se ispod masiva Lovćena, istočno od Kotora i sjeverozapadno od Cetinja. |
Dragaljsko polje, Dvrsno ili Dragalj polje je malo krško polje u jugozapadnom dijelu Crne Gore. Nalazi se u općini Kotor, sjeverozapadno od planine Orjen, na nadmorskoj visini od 640 m. Ime je dobilo po naselju Dragalj. U vrijeme posljednje glacijacije, polje je bilo prekriveno ledenjakom s Orjena, a nakon njegovog povlačenja zasuto je fluvioglacijalnim materijalom. Na dnu je zemljište slabe moćnosti i prilično neplodno, pa je nepovoljno za obradu i poljoprivredu.
IZVOR Dragaljsko polje. Wikipedija |
Legenda o Dragaljskom polju - Dvrsnu |
Grahovsko polje je malo krško polje u jugozapadnom dijelu Crne Gore, nedaleko od granice s Bosnom i Hercegovinom. Obuhvaća površinu od 6,4 km², dugačko je 7 i široko 1,5 kilometar. Nadmorska visina polja je 695-780 metara. Otvoreno je prema Risanskom zaljevu, od kojega je udaljeno 6,5 km. Sjeveroistočno od polja je prostrana krška zaravan Katunskog krša i Banjana, a prema zapadu se uzdiže Orjen (1894 m) i njegovi ogranci.
Polje je formirano u vapnencima kredne starosti, na granici s dolomitima, a dno mu je pokriveno fluvioglacijalnim nanosima Orjenske glacijacije, prosječne debljine 10 metara. Grahovsko polje spada u grupu periodički plavljenih krških polja, i koristi se za ratarstvo i stočarstvo. Poljem teče Grahovska rijeka, na kojoj je podignuto umjetno jezero radi navodnjavanja Na njemu je srednja siječanjska/januarska temperatura 2°C, a srpanjska/julska 23°C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 2895 mm. Njive pokrivaju 50% površine polja, a ostalo su livade. Na sjevernom rubu polja nalaze se izvori Grabovice, Grahovske rijeke i Čeline. U polju se nalazi i arheološko nalazište - nekropola Petkovići i naselje Grahovo. IZVOR Grahovsko polje. Wikipedija |
Njeguško polje je krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po plemenu Njeguši, koje je ga i danas nastanjuje. Nalazi se ispod masiva Lovćena, 4,5 km istočno od Kotora, odnosno 10 km sjeverozapadno od Cetinja. Kao i sva krška polja i Njeguško polje je "plodna oaza" u odnosu na kamenitu okolicu. Zbog velike količine padalina toijeom godine ovo polje je poznato i po velikim poplavama. Prosječna količina padavina na godišnjem nivou iznosi 2.683 mm vodenog taloga, dok maksimum nerijetko prelazi 4.000 mm.
Polje je sa svih strana obrubljeno planinama. Na sjeveru je Tatinac 1349 m, na sjeveroistoku Bukovica 1254 m, na istoku Golo Brdo 1274 m, a na jugu i jugozapadu se diže Lovćen (Velji Vrh 1310 m, Goliš 1.480 m, Jezerski vrh 1660 m, Štirovnik 1753 m). Njeguško polje je približno eliptičnog oblika, pruža se od zapada-jugozapada prema istoku-sjeveroistoku. Dugačko je 25 km, a široko 0,5 do 0,8 km. Leži na nadmorskoj visini 880–940 m i zauzima površinu od 3.27 km². Po obodu polja ima nekoliko izvora. Oni i atmosferske padaline opskbljuju ga vodom, a odvodnjavanje se vrši kroz jedan veliki ponor. Dno polja je ravno, pokriveno vrlo plodnom crljenicom i cijelo je obrađeno. Privredno središte je selo Njeguši. Zbog velike plodnosti gusto je naseljeno. Najveće naselje su Erakovići, zatim Dugi Do, a na stranama su dva naselja: Raićevići i Vrba. Sredinom polja prolazi cesta Kotor-Cetinje. Polje je nastalo u početku tektonskim, kasnije glacijalnim djelovanjem dva ledenjaka s Lovćena. Neke studije govore da je udolina nastala od prastare rijeke koja se nastavljala na Bokokotorski zaljev, a kasnije tektonskim micanjem terena. IZVOR Njeguško polje. Wikipedija (sr) |
Cetinjsko polje je jedno od tri najveća krška polja u Crnoj Gori, a ime je dobilo po rječici Cetini, koja je nekada tekla poljem, ali je presušila i nestala. Korito nekadašnje rijeke se još uvijek nazire pri dnu. Polje se nalazi istočno od masiva Lovćena i danas je sastavni dio općine Cetinje. Nadmorska visina polja je od 660 do 760 m. Zahvaća površinu od oko 5 km² i proteže se pravcem sjeverozapad-jugoistok na dužini od 6 kilometara, a široko je oko 0,8 kilometra. Kao i sva krška polja i Cetinjsko polje je "plodna oaza" u odnosu na kamenitu okolicu. Zbog velike količine padalina tijekom godine ovo polje je poznato i po velikim poplavama. Tijekom 15. stoleća u ovo je polje prenijeto sjedište države Crnojevića, te je izgrađeni dvor i prvi manastir, koji je s vremenom izrastao u Cetinjski manastir. U 19. stoljeću se oko njega počeo razvijati gradić Cetinje.
|
Lješkopolje ili Lješko polje je polje u kršu, u Crnoj Gori, između rijeka Morače, Sitnice i Zete. Obuhvaća površinu od 25 km², dugo je 9 i široko 2-5 kilometara. Ravno je i nagnuto ka jugu, izgrađeno od aluvijalnih nanosa. Klima polja je izmijenjena mediteranska klima, s izrazitom vrućim ljetima. Stanovništvo se pretežito bavi zemljoradnjom (duhan) i stočarstvom, dok je na rijekama razvijen i ribolov. Veća naselja su Momišići, Vranići, Lužani, Lekići, Grbavci i dr.
Na Lješkompolju Crnogorci su porazili Turke u bitci koja se odigrala početkom 6. mjeseca 1603. godine. Skadarski sandžakbeg Ali-beg Memibegović je s oko 3000 vojnika ušao u Crnu Goru da naplati harač. Na ulazu u Lješkopolje, Crnogorci nepoznate brojnosti su dočekali tursku vojsku i porazili je u kraćoj bitci. Poginulo je oko 100 turskih vojnika, dok su crnogorski gubici nepoznati. S ovom pobjedom očuvana je autonomija Crne Gore. IZVOR Lješkopolje. Wikipedija (sr) |
Širok pogled s vrha
Pogled s vrha Budoša na Budoške bare i Slansko jezero. U daljini s vidi jezero Krupac. Oba jezera su dio sustava koji osigurava vodu za HE Perućica. Iza njih Zla gora i dalje planina Njegoš. Desno na horizontu je prostrana planina Golija. |
Položaj i dimenzije. Nikšićko polje je najveće krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po gradu Nikšiću, glavnom naselju polja. Polje se nalazi u zapadnom dijelu zemlje i danas je sastavni dio općine Nikšić. Nagnuto je u pravcu sjeverozapad-jugoistok, a u tome je pravcu i izduženo; u tom pravcu dužina mu je oko 18,5 km, dok mu širina varira i u prosjeku iznosi od 3 do 4 km. Ovisno o načinu mjerenja, površina mu je oko 66,5 km² (48 km², prema Proleksis).
Nadmorska visina. Nadmorska visina polja je između 600 i 660 m n.v., prosječne visine oko 630-640 m. Na krajnjem sjeveru (Vidrovanu) kote polja dosežu visinu od 660 m n.v., a na krajnjem jugoistoku (Slivski ponor) oko 600 m n.v. Reljefna obilježja. Nikšićko polje je zatvoreno - tereni sa svih strana imaju veću nadmorsku visinu od visine polja; u prvom su redu oko polja mahom vapnenačke planine visoke oko 1200 m. Iz samog polja strše vapnenačko-dolomitne glavice od kojih je najviša Trebješka glavica (762 m n.v.). Pojava glavica u polju i "ulazak" u polje okolnog vapnenačko-dolomitnog gorja u obliku više poluotoka, čine polje znatno razvedenim što daje dojam kako se radi o sustavu više polja. Tako za pojedine djelove polja postoje posebni nazivi. Na krajnjem sjeveru je Gornje polje, koje se preko Mokre njive veže s Kočanskim i Krupačkim poljem i još dalje središnjim dijelom polja u kojem je središte Nikšića. Na zapadu su Lugovi, Vrtač i Slano, a na jugoistoku Pac polje i Slivlje. Geološka građa. Sliv Nikšićkog polja uglavnom izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među kojima prevladavaju vapnenci. Ti sedimenti su tektonski izlomljeni, jako okršeni i vrlo vodopropustni. Osnovno polje pretežito grade mezozojski vapnenci i dolomiti, a prisutne su i dvije uske zone izgrađene od gornjokredno – paleogenog fliša: glinaca, laporaca i pješčenjaka. Osnovno gorje polja zaplavljuju limnoglacijalni (a po sjevernom i sjeveroistočnom obodu flivioglacijalni) sedimenti: šljunkovi, pijeskovi i gline. Debljina ovih sedimenata varira, a u prosjeku je oko 15 m. Bušenjem su otkrivene vrtače u kojima su kvartarni sedimenti i veće debljine. Tektonika. U osnovi postanka Nikšićkog polja leži tektonika, a njegov današnji izgled su modelirale površinske sile: krška, riječna i jezerska erozija. Polje je nastalo po pravcu – dolini nekadašnje rijeke Zete zahvaljujući sustavu rasjeda, reversnih rasjeda i kraljušti. U vezi geneze Nikšićkog polja, među rasjedima treba posebno istaći Budoški rasjed, koji ide ide južnim obodom polja. Duž tog rasjeda sjeverni dijelovi terena su se spuštali. Ti tereni danas predstavljaju osnovno gorje polja. U polju su bušenjem utvrđeni, na osnovnom gorju, samo kvartarni (limnoglacijalni) sedimenti. Na osnovu toga, vrijeme nastanka ovog rasjeda a time i Nikšićkog polja, može odgovarati najranije kraju pliocena, odnosno početku kvartara. Hidrografija. Polje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu sliva Skadarskog jezera. Dnom polja nekada su tekle rijeka Mošanica te ponornice Gornja Zeta i Gračanica. Na istočnoj strani je lijeva pritoka rijeke Zete rijeka Gračanica koja je uklesala župsku kotlinu od zabrana Kralja Nikole do akumulacije Liverovićko jezero. Zbog velike količine padalina tijekom godine, polje je bilo poznato i po velikim periodičnim poplavama, posebno na njegovim zapadnim i južnim dijelovima, zbog čega je izvedena regulacija vodotokova izgradnjom hidrocentrala na rijeci Zeti (Gornja Zeta), koja prolazi kroz polje i ponire na njegovom južnom dijelu. U tim dijelovima polja izvedene su umjetne akumulacije: Krupačko jezero, Slano jezero i Vrtačko jezero. Gospodarski značaj. Kao sva krška polja, i Nikšićko polje je "plodna oaza" u odnosu na krševitu planinsku okolicu. Klima je razmjerno blaga. Vrlo je plodno i gusto naseljeno. Nikšić je kulturno i gospodarsko središte. Kulturno-povijesna baština. U polju se nalaze kameni mostovi iz različitih razdoblja (Carev most, most preko Moštanice, stari željeznički most). IZVORI Nikšićko polje. Wikipedija (sr); Nikšićko polje, Proleksis enciklopedija; Nikšićko polje. Endemnik, 4.1.2022.; RADOJIČIĆ, Branko: Nikšićko polje : geomorfološka promatranja. Geografski glasnik ; br. 14-15, god. 1952-53. str. 72-86; RADOJIČIĆ, Branko: Opština Nikšić. Nikšić, 2010. Nikšićko polje
Opći pogled na polje prošarano humovima. Nikšićko polje, Crna Gora. Prvenstveno tektonskog podrijetla, a sada modificirano djelovanjem vodenih tokova. Usamljena brda su humovi. Isprekidana linija lijevo predstavlja tok izlaza doline iz bazena. Obratite pažnju na potok koji nestaje u ponoru krajnje desno. Izvor: The Cycle of Erosion in a Karst Region (After Cvijic), by Sanders, E. M., Publication date 1921-10-01; Publisher Geographical Review |
Gornja Zeta, SERIJAL RTCG PUTAVI VODE U KRŠU CRNA GORA, NIKŠIĆ UPPER Zeta, MONTENEGRO, NIKŠIĆ
Postavio: Veljko Vujanovic DAtum objave: 1.8.2023. Opis. TOK RIJEKE ZETE OD IZVORA DO PONORA KROZ NIKŠIĆKO POLJE THE COURSE OF THE RIVER ZETA FROM THE SOURCE TO THE SINK THROUGH THE NIKŠIĆ FIELD Istočni dio polja
Na prelazu između Slanskog polja i ostalog dijela Nikšićkog polja (Vrtac, Lugovi, Kličevo, Suvo polje, Pac polje i Slivlje) ravan polja se postepeno uzdiže prema sjeveroistočnim djelovima, ka ušću Gračanice u polje, otkuda su nanesene sve naslage fluvioglacijalnog nanosa. U tom dijelu Nikšićkog polja nadmorska visina ravni polja raste od 600 m u Slivlju do 640 m na ulazu Gračanice u polje. Debljina fluvioglacijalnog nanosa u ovom dijelu polja je od 14 do 15m IZVORI RADOJIČIĆ, Branko: Nikšićko polje : geomorfološka promatranja. Geografski glasnik ; br. 14-15, god. 1952-53. str. 72-86; RADOJIČIĆ, Branko: Opština Nikšić. Nikšić, 2010. |
Budoško blato
Detalj iz Nikšićkog polja sa s meandrirajućim slijepim rukavcem starog toka rijeke Zete i Slanskim kanalom. |
Ćemovsko polje
Pogled s padine Dajbabske gore u smjeru istoka otvara se na prostrano Ćemovsko polje s velikim rasadnicima voća i vinogradima, iza kojega su Hotska brda s Dečićem - iza kojih se još dalje u smjeru istoka prostiru albanske Prokletije. Desno se vidi minaret u Tuzima, ispred kojih je brijeg Šipčanička gora. Na kranjoj lijevoj strani Hotskih brda vidi se izlaz rijeke Cijevne iz kanjona u ravnicu - tu je naselje Dinoša. |
Ćemovsko polje je krško polje, dio Zetske ravnice u Crnoj Gori. Nalazi se jugoistočno od Podgorice između rijeka Morače, Cijevne i Ribnice. Obuhvaća površinu od 55,5 km², dugačko je 11 i široko od 7 kilometara. Zemlja je zasuta fluvioglacijalnim šljunkom i pijeskom. U polju se nalaze humovi: Ljubović (101 m), Dajbabska gora kod Zelenike (172 m) i Srpska gora (97 m).
Klima je izmjenjeno mediteranska, s vrućim ljetima i hladnim zimama. Veći dio polja se koristi kao pašnjak. Izgradnjom irigacijske mreže postaje značajno vinogradarsko i voćarsko područje (breskve). Dio Ćemovskog polja, koji je bliži Podgorici sve se više urbanizira Ćemovsko polje je ime dobilo po albanskoj riječi za rijeku Cijevnu — Cem. IZVOR > Wikipedija, Ćemovsko polje |
Brda i humci u nizini
Pogled s Dajbabske gore kod Podgorice na brdo Hum i humce koji se nalaze jugozapadno od Hotskih brda, u južnom dijelu Ćemovskog polja; Lijevo je najviši Hum (Tuški) (276 m), u sredini humac Burgovi (77 m), a desno od njega je dvodjelna Vranjska gora (lijevi vrh Lekovića gora, 85 m i desni kota 93 m, sa starom gradinom). Kota 93 prikriva još jedan humac pozadi - Seljovu goru (45 m). |
POVRŠI I BRDA CRNE GORE
Lukovsko polje je malo krško polje u Crnoj Gori, sjeverno od Nikšića, a južno od planine Vojnik. Ime je dobilo po mjestu Lukovo. Obuhvaća površinu od oko 5,3 km², dugačko je 2,5, a široko oko 2 kilometra. Smješteno je na nadmorskoj visini od 1500 metara, plitko je i ravnog dna po kome teče ponornica. Stanovništvo se uglavnom bavi stočarstvom.
IZVOR Lukovsko polje. Wikipedija (sr) |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
-
Članci, objave i blogovi
-