---

DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Primorska i središnja Crna Gora
Države: Crna Gora, Albanija

PREGLED POLJA IZVORI I LITERATURA

Pregled polja

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Njeguško polje
Njeguško polje je krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po plemenu Njeguši, koje je ga i danas nastanjuje. Nalazi se ispod masiva Lovćena, istočno od Kotora i  sjeverozapadno od Cetinja. 

POLJA U DINARSKOM KRŠU

PODRUČJE: PRIMORSKA I SREDIŠNJA CRNA GORA

---

DRAGALJSKO POLJE
​CRNA GORA

Dragaljsko polje, Dvrsno ili Dragalj polje je malo krško polje  u  jugozapadnom dijelu Crne Gore. Nalazi se u općini Kotor, sjeverozapadno od planine Orjen, na nadmorskoj visini od 640 m. Ime je dobilo po naselju Dragalj. U vrijeme posljednje  glacijacije, polje je bilo prekriveno ledenjakom s Orjena, a nakon njegovog povlačenja zasuto je fluvioglacijalnim materijalom. Na dnu je zemljište slabe moćnosti i prilično neplodno, pa je nepovoljno za obradu i  poljoprivredu.
​
IZVOR  Dragaljsko polje. Wikipedija

Dragaljsko polje / Dvrsno
Detalj stare topografske karte

Dragaljsko polje u Krivošijama

​Legenda o Dragaljskom polju - Dvrsnu
Prenijeto iz: Vasko Kostić, Svetosavska ozarenost nevjeste Jadrana (Kult Svetog Save u Boki)
​
Sveti Sava i Krivošijanin (M. 3. Boka broj 454. od 10. februara 1991.)
​
Sveti Sava je kao arhiepiskop srpski češće dolazio i odmarao se u manastiru Svetog Arhanđela Mihaila na Prevlaci. Odatle je putovao, ili morem u Svetu Goru ili kopnom u hercegovački manastir Mileševo.
- Tako jednog proljeća, poslije prijatnog odmora na divnom poluostrvu Prevlake, uputi se sa svojom pratnjom preko Kotora i Risna za Hercegovinu. Penjući se uz risanske strane dođoše umorni na Dragalj, gdje ih jedan glasoviti domaćin zaustavi na počinak. Domaćin i sva kućna čeljad srdačno primiše i dočekaše goste i počastiše ih sa svim onim što se najljepše i najbolje našlo u kući.
Kada su se ispričali i naslušali divnih riječi i pouka, počeše se spremati za počinak. Sveti Sava naredi momcima da nahrane konje i unesu bisage i sedla u kuću. Kad ovo momci središe i odoše na počinak, domaćin opazi ujednom bisagu velikoga i dobro uhranjenog kokota, kakvoga do tada ne bijaše nigdje vidio. Poče se odmah premišljati, kako da ga otme od putnika, a da oni odmah ujutro ne primijete.
Kada su putnici umorni zaspali, domaćin, u neko doba noći, prikrade se ovim putničkim bisacima, polagano uze kokota, a na njegovo mjesto metne komušina i perja od kokošaka, koje je našao oko kuće.
Kad odmoreni putnici sjutradan poustajaše, Sveti Sava naredi momcima da osedlaju konje i natovare sav prtljag, pa da se krene dalje putovati. Oprostiše se od domaćina i zahvališe na gostoprimstvu i nastaviše svome cilju. Kad su došli na sam kraj Dragaljskog polja, opaziše da im u onim bisagama nema kokota, kao i to da se kokot jutros nije pjesmom oglašavao. Sveti Sava se naljuti na onog domaćina, kod kojega su konačili, pa prekrstivši štapom reče: Da Bog da, da na ovom polju ne bilo ništa više osim trnja i kamenja.
I tako ovo, dotad lijepo i rodno polje, postade kamenito i neplodno, i prozvaše ga Drvsko polje, jer po njemu izlazi iz zemlje neka vrsta kamena, koju ljudi zovu zvrsta ili dvrsta.*

*Napomena. Vaska. Kostća.: Zanimljivo je da sličnih priča o kokotu ima na raznim stranama Boke i Crne Gore. St. M. Dimitrijević, u knjizi Sveti Sava u narodnom verovanju i predanju (Beograd, 1926.) zabilježio je i ovo:
Priča o postanku Crnog Jezera na Durmitoru po blagoslovu Svetog Save na onom mjestu, na kome je bio manastir, u koji su ga kaluđeri negostoljubivo primili, a kad je pošao, iz zlobe mu podmetnuli pjevca, pa ga obijedili da ga je ukrao, može se uzeti kao predanje o intrigama raspasanog monaštva protiv svetitelja, koji ga je u red dovodio.
U fusnoti je objašnjenje da je priču o ovome prvi zabilježio 1857. g. A. A. Gilferdingu Sobr. Sočinenii.
Priča Poj kokota u pustom selu, našla se i u ovoj knjizi iako je već ranije objavljena, kao i slična kraća verzija Mladena Crnogorčevića.

GRAHOVSKO POLJE
CRNA GORA

Grahovsko polje je malo krško polje u jugozapadnom dijelu Crne Gore, nedaleko od granice s Bosnom i Hercegovinom. Obuhvaća površinu od 6,4 km², dugačko je 7 i široko 1,5 kilometar. Nadmorska visina polja je 695-780 metara. Otvoreno je prema Risanskom zaljevu, od kojega je udaljeno 6,5 km. Sjeveroistočno od polja je prostrana krška zaravan Katunskog krša i Banjana, a prema zapadu se uzdiže Orjen (1894 m) i njegovi ogranci.
Polje je formirano u vapnencima kredne starosti, na granici s dolomitima, a dno mu je pokriveno fluvioglacijalnim nanosima Orjenske glacijacije, prosječne debljine 10 metara. Grahovsko polje spada u grupu periodički plavljenih krških polja, i koristi se za ratarstvo i stočarstvo. Poljem teče Grahovska rijeka, na kojoj je podignuto umjetno jezero radi navodnjavanja Na njemu je srednja siječanjska/januarska temperatura 2°C, a srpanjska/julska 23°C. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 2895 mm. Njive pokrivaju 50% površine polja, a ostalo su livade. Na sjevernom rubu polja nalaze se izvori Grabovice, Grahovske rijeke i  Čeline. U polju se nalazi i arheološko nalazište - nekropola Petkovići i naselje Grahovo.

IZVOR  Grahovsko polje. Wikipedija

Grahovsko polje

NJEGUŠKO POLJE
CRNA GORA

Njeguško polje je krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po plemenu Njeguši, koje je ga i danas nastanjuje. Nalazi se ispod masiva Lovćena, 4,5 km istočno od Kotora, odnosno 10 km sjeverozapadno od Cetinja. Kao i sva krška polja i Njeguško polje je "plodna oaza" u odnosu na kamenitu okolicu. Zbog velike količine padalina toijeom godine ovo polje je poznato i po velikim poplavama. Prosječna količina padavina na godišnjem nivou iznosi 2.683 mm vodenog taloga, dok maksimum nerijetko prelazi 4.000 mm.
Polje je sa svih strana obrubljeno planinama. Na sjeveru je  Tatinac  1349 m, na sjeveroistoku Bukovica 1254 m, na istoku Golo Brdo  1274 m, a na jugu i jugozapadu se diže Lovćen (Velji Vrh 1310 m,  Goliš 1.480 m, Jezerski vrh 1660 m, Štirovnik 1753 m). Njeguško polje je približno eliptičnog oblika, pruža se od zapada-jugozapada  prema istoku-sjeveroistoku. Dugačko je 25 km, a široko 0,5 do 0,8 km. Leži na nadmorskoj visini 880–940 m i zauzima površinu od 3.27 km².
Po obodu polja ima nekoliko izvora. Oni i atmosferske padaline opskbljuju ga vodom, a odvodnjavanje se vrši kroz jedan veliki ponor. Dno polja je ravno, pokriveno vrlo plodnom crljenicom i cijelo je obrađeno. Privredno središte je selo Njeguši. Zbog velike plodnosti gusto je naseljeno. Najveće naselje su Erakovići, zatim Dugi Do, a na stranama su dva naselja: Raićevići i Vrba. Sredinom polja prolazi cesta Kotor-Cetinje. Polje je nastalo u početku tektonskim, kasnije glacijalnim djelovanjem dva ledenjaka s Lovćena. Neke studije govore da je udolina nastala od prastare rijeke koja se nastavljala na Bokokotorski zaljev, a kasnije tektonskim micanjem terena.
​
IZVOR  Njeguško polje. Wikipedija (sr)

Njeguško polje, pogled s padina Lovećna

CETINJSKO POLJE
CRNA GORA

Cetinjsko polje je jedno od tri najveća krška polja u Crnoj Gori, a ime je dobilo po rječici Cetini, koja je nekada tekla poljem, ali je presušila i nestala. Korito nekadašnje rijeke se još uvijek nazire pri dnu. Polje se nalazi istočno od masiva  Lovćena i danas je sastavni dio općine Cetinje. Nadmorska visina polja je od 660 do 760 m. Zahvaća površinu od oko 5 km² i proteže se pravcem sjeverozapad-jugoistok  na dužini od 6 kilometara, a široko je oko 0,8 kilometra. Kao i sva krška polja i Cetinjsko polje je "plodna oaza" u odnosu na kamenitu okolicu. Zbog velike količine padalina tijekom godine ovo polje je poznato i po velikim poplavama. Tijekom 15. stoleća u ovo je polje prenijeto sjedište države Crnojevića, te je izgrađeni dvor i prvi manastir, koji je s vremenom izrastao u Cetinjski manastir. U 19. stoljeću se oko njega počeo razvijati gradić  Cetinje.

Cetinjsko polje
Pogled na polje iz smjera zapada, sa ceste Cetinje - Njeguši - Kotor

SKADARSKO JEZERO / LIQENI I SHKODRËS
​CRNA GORA, ALBANIJA

Jugozapadna obala Skadarskog jezera podno planine Rumije

LJEŠKO POLJE (LJEŠKOPOLJE)
CRNA GORA

Lješkopolje ili Lješko polje je polje u kršu, u Crnoj Gori, između rijeka Morače, Sitnice i Zete. Obuhvaća površinu od 25 km², dugo je 9 i široko 2-5 kilometara. Ravno je i nagnuto ka jugu, izgrađeno od aluvijalnih nanosa. Klima polja je izmijenjena mediteranska klima, s izrazitom vrućim ljetima. Stanovništvo se pretežito bavi zemljoradnjom (duhan) i  stočarstvom, dok je na rijekama razvijen i ribolov. Veća naselja su Momišići,  Vranići, Lužani, Lekići, Grbavci i dr.
Na Lješkompolju Crnogorci su porazili Turke u bitci koja se odigrala početkom 6. mjeseca 1603. godine. Skadarski sandžakbeg Ali-beg Memibegović je s oko 3000 vojnika ušao u Crnu Goru da naplati harač. Na ulazu u Lješkopolje, Crnogorci nepoznate brojnosti su dočekali tursku vojsku i porazili je u kraćoj bitci. Poginulo je oko 100 turskih vojnika, dok su crnogorski gubici nepoznati. S ovom pobjedom očuvana je autonomija Crne Gore.
IZVOR  Lješkopolje. Wikipedija (sr)

Velik dio Lješkog polja danas je urbaniziran širenjem podgoričkih prigradskih naselja i izgradnjom objekata urbane infrastrukture.

Širok pogled s vrha
Pogled s vrha Budoša na Budoške bare i Slansko jezero. U daljini s vidi jezero Krupac. Oba jezera su dio sustava koji osigurava vodu za HE Perućica. Iza njih Zla gora i dalje planina Njegoš. Desno na horizontu je prostrana planina Golija.

NIKŠIĆKO POLJE
CRNA GORA

Položaj i dimenzije. Nikšićko polje je najveće krško polje u Crnoj Gori, a ime je dobilo po gradu Nikšiću, glavnom naselju polja. Polje se nalazi u zapadnom dijelu zemlje i danas je sastavni dio općine Nikšić. Nagnuto je u pravcu sjeverozapad-jugoistok, a u tome je pravcu i izduženo; u tom pravcu dužina mu je oko 18,5 km, dok mu širina varira i u prosjeku iznosi od 3 do 4 km. Ovisno o načinu mjerenja, površina mu je oko 66,5 km² (48 km², prema Proleksis). 

Nadmorska visina. Nadmorska visina polja je između 600 i 660 m n.v., prosječne visine oko 630-640 m. Na krajnjem sjeveru (Vidrovanu) kote polja dosežu visinu od 660 m n.v., a na krajnjem jugoistoku (Slivski ponor) oko 600 m n.v.

Reljefna obilježja. Nikšićko polje je zatvore­no - tereni sa svih strana imaju veću nadmorsku visinu od visine polja; u prvom su redu oko polja mahom vapnenačke planine visoke oko 1200 m. Iz samog polja strše vapnenačko-dolomitne glavice od ko­jih je najviša Trebješka glavica (762 m n.v.). Pojava glavica u polju i "ulazak" u polje okolnog vapnenačko-dolomitnog gorja u obliku više poluotoka, čine polje znatno razvedenim što daje dojam kako se radi o sustavu više polja. Tako za pojedine djelove polja postoje posebni nazivi. Na krajnjem sjeveru je Gornje polje, koje se preko Mokre njive veže s Kočanskim i Krupačkim poljem i još dalje središnjim dijelom po­lja u kojem je središte Nikšića. Na zapadu su Lugovi, Vrtač i Slano, a na jugoistoku Pac polje i Slivlje. 

Geološka građa. Sliv Nikšićkog polja uglavnom izgrađuju mezozojski karbonatni sedimenti među koji­ma prevladavaju vapnenci. Ti sedimenti su tektonski izlomljeni, jako okršeni i vrlo vodopropustni.
Osnovno polje pretežito grade mezo­zojski vapnenci i dolomiti, a prisutne su i dvije uske zone izgrađene od gornjokredno – paleogenog fliša: glinaca, laporaca i pješčenjaka. Osnovno gorje polja zaplavljuju limnoglacijalni (a po sjevernom i sjeveroistočnom ob­odu flivioglacijalni) sedimenti: šljunkovi, pijeskovi i gline. Debljina ovih sedimenata varira, a u prosjeku je oko 15 m. Bušenjem su otkrivene vrtače u kojima su kvartarni sedi­menti i veće debljine.

Tektonika. U osnovi postanka Nikšićkog polja leži tektonika, a njegov današnji izgled su modelirale površinske sile: krška, riječ­na i jezerska erozija. Polje je nastalo po pravcu – dolini neka­dašnje rijeke Zete zahvaljujući sustavu ras­jeda, reversnih rasjeda i kraljušti. U vezi geneze Nikšićkog polja, među ras­jedima treba posebno istaći Budoški ras­jed, koji ide ide južnim obodom polja. Duž tog rasjeda sjeverni dijelovi terena su se spuštali. Ti tereni danas predstavljaju os­novno gorje polja.
U polju su bušenjem utvrđeni, na os­novnom gorju, samo kvartarni (limnoglacijalni) sedimenti. Na osnovu toga, vrijeme na­stanka ovog rasjeda a time i Nikšićkog polja, može odgovarati najranije kraju pliocena, odnosno početku kvartara.
​
Hidrografija. Polje se nalazi u sjeverozapadnom dijelu sliva Skadar­skog jezera. Dnom polja nekada su tekle rijeka Mošanica te ponornice Gornja Zeta i Gračanica. Na istočnoj strani je lijeva pritoka rijeke Zete rijeka Gračanica koja je uklesala župsku kotlinu od zabrana Kralja Nikole do akumulacije Liverovićko jezero.
Zbog velike količine padalina tijekom godine, polje je bilo poznato i po velikim periodičnim poplavama, posebno na njegovim zapadnim i južnim dijelovima, zbog čega je izvedena regulacija vodotokova izgradnjom hidrocentrala na rijeci Zeti (Gornja Zeta), koja prolazi kroz polje i ponire na njegovom južnom dijelu. U tim dijelovi­ma polja izvedene su umjetne akumulaci­je: Krupačko jezero, Slano jezero i Vrtačko jezero. 

Gospodarski značaj. ​Kao sva krška polja, i Nikšićko polje je "plodna oaza" u odnosu na krševitu planinsku okolicu. Klima je razmjerno blaga. Vrlo je plodno i gusto naseljeno. Nikšić je kulturno i gospodarsko središte.

Kulturno-povijesna baština. U polju se nalaze kameni mostovi iz različitih razdoblja (Carev most, most preko Moštanice, stari željeznički most). 
​
IZVORI  Nikšićko polje. Wikipedija (sr);  Nikšićko polje, Proleksis enciklopedija; Nikšićko polje. Endemnik, 4.1.2022.; RADOJIČIĆ, Branko: Nikšićko polje : geomorfološka promatranja. Geografski glasnik ; br. 14-15, god. 1952-53. str. 72-86; RADOJIČIĆ, Branko: Opština Nikšić. Nikšić, 2010.

Nikšićko polje
Opći pogled na polje prošarano humovima. Nikšićko polje, Crna Gora. Prvenstveno tektonskog podrijetla, a sada modificirano djelovanjem vodenih tokova. Usamljena brda su humovi. Isprekidana linija lijevo predstavlja tok izlaza doline iz bazena. Obratite pažnju na potok koji nestaje u ponoru krajnje desno.
Izvor: The Cycle of Erosion in a Karst Region (After Cvijic), by Sanders, E. M., Publication date 1921-10-01; Publisher Geographical Review

Pogled s vrha Budoša na Nikšićko polje

Pogled s vrha Budoša prema Nikšiću i jezeru Krupac, u Nikšićkom polju

Gornja Zeta, SERIJAL RTCG PUTAVI VODE U KRŠU CRNA GORA, NIKŠIĆ UPPER Zeta, MONTENEGRO, NIKŠIĆ
Postavio: Veljko Vujanovic DAtum objave: 1.8.2023.
Opis. TOK RIJEKE ZETE OD IZVORA DO PONORA KROZ NIKŠIĆKO POLJE THE COURSE OF THE RIVER ZETA FROM THE SOURCE TO THE SINK THROUGH THE NIKŠIĆ FIELD

Istočni dio polja
Na prelazu između Slanskog polja i ostalog dijela Nikšićkog polja (Vrtac, Lugovi, Kličevo, Suvo polje, Pac polje i Slivlje) ravan polja se postepeno uzdiže prema sjeveroistočnim djelovima, ka ušću Gračanice u polje, otkuda su nanesene sve naslage fluvioglacijalnog nanosa. U tom dijelu Nikšićkog polja nadmorska visina ravni polja raste od 600 m u Slivlju do 640 m na ulazu Gračanice u polje. Debljina fluvioglacijalnog nanosa u ovom dijelu polja je od 14 do 15m
IZVORI  RADOJIČIĆ, Branko: Nikšićko polje : geomorfološka promatranja. Geografski glasnik ; br. 14-15, god. 1952-53. str. 72-86; RADOJIČIĆ, Branko: Opština Nikšić. Nikšić, 2010.

Budoško blato
Detalj iz Nikšićkog polja sa s meandrirajućim slijepim  rukavcem starog toka rijeke Zete i Slanskim kanalom. 

Ćemovsko polje
Pogled s padine Dajbabske gore u smjeru istoka otvara se na prostrano Ćemovsko polje s velikim rasadnicima voća i vinogradima, iza kojega su Hotska brda s Dečićem - iza kojih se još dalje u smjeru istoka prostiru albanske Prokletije. Desno se vidi minaret u Tuzima, ispred kojih je brijeg Šipčanička gora. Na kranjoj lijevoj strani Hotskih brda vidi se izlaz rijeke Cijevne iz kanjona u ravnicu - tu je naselje Dinoša.

ĆEMOVSKO POLJE
CRNA GORA

Ćemovsko polje je krško polje, dio Zetske ravnice u Crnoj Gori. Nalazi se jugoistočno od Podgorice između rijeka Morače, Cijevne  i Ribnice. Obuhvaća površinu od 55,5 km², dugačko je 11 i široko od 7 kilometara. Zemlja je zasuta fluvioglacijalnim šljunkom i pijeskom. U polju se nalaze humovi: Ljubović (101 m), Dajbabska gora kod Zelenike (172 m) i  Srpska gora (97 m).
Klima je izmjenjeno mediteranska, s vrućim ljetima i hladnim zimama. Veći dio polja se koristi kao pašnjak. Izgradnjom irigacijske mreže postaje značajno vinogradarsko i voćarsko područje (breskve). Dio Ćemovskog polja, koji je bliži Podgorici sve se više urbanizira Ćemovsko polje je ime dobilo po  albanskoj riječi za rijeku Cijevnu — Cem.

IZVOR  Ćemovsko polje, Wikipedija (sr)

Rijeka Cijevna u Ćemovskom polju

Ćemovsko polje - južni dio
Pogled s Dajbabske gore na južni dio Ćemovskog polja; pogled se pruža od Hotskih brda, preko Prokletija (daleko na horizontu), bazena Skadarskog jezera i planine Rumije.

Brda i humci u nizini
Pogled s Dajbabske gore kod Podgorice na brdo Hum i humce koji se nalaze jugozapadno od Hotskih brda, u južnom dijelu Ćemovskog polja; Lijevo je najviši Hum (Tuški) (276 m), u sredini humac Burgovi (77 m), a desno od njega je dvodjelna Vranjska gora (lijevi vrh Lekovića gora, 85 m i desni kota 93 m, sa starom gradinom). Kota 93 prikriva još jedan humac pozadi - Seljovu goru (45 m).

POVRŠI I BRDA CRNE GORE

---

LUKOVSKO POLJE
CRNA GORA

Lukovsko polje je malo krško polje u Crnoj Gori, sjeverno od Nikšića, a južno od planine Vojnik. Ime je dobilo po mjestu Lukovo. Obuhvaća površinu od oko 5,3 km², dugačko je 2,5, a široko oko 2 kilometra. Smješteno je na nadmorskoj visini od 1500 metara, plitko je i ravnog dna po kome teče ponornica. Stanovništvo se uglavnom bavi  stočarstvom.

​IZVOR Lukovsko polje. Wikipedija (sr)

Lukovsko polje u pozadini brdo Tović

Karta Lukovskog polja
Detalj topografske karte; mjerilo: 1:100.000; sekcija 627-1 Danilovgrad

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Literatura

-

Članci, objave i blogovi

-