|
|
GEOLOGIJA DINARSKOG GORJA > DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Dolenjska i središnja Hrvatska
Države: Slovenija, Hrvatska
Države: Slovenija, Hrvatska
|
|
|
Radensko polje je krško polje na sjevernom rubu dolenjskog krša (Dolenjski kras), tri kilometra jugoistočno od Grosuplja, na krajnjem jugoistočnom obronku Grosupeljske kotline i oko 20 km jugoistočno od Ljubljane.. Prepoznata je kao prirodoslovno i kulturno-povijesno bogato područje Slovenije; zbog svoje ekološke važnosti proglašeno je krajobraznim parkom i uvršteno u europski program Natura 2000. Polje je dobilo ime po stanovnicima mjesta Velika i Mala Račna, koji se zovu Radenci.
Značajke ovog krškog polja istraživači su u većoj mjeri počeli otkrivati nakon dovršetka Kočevske željeznice 1893. godine. Osobito je u to vrijeme otkriveno i donekle istraženo nekoliko krških špilja na ribničko-kočevskom kršu; jedan od pionira bio je Pavel Kunaver sa svojim bilješkama iz 1922. godine, te fotografi prirode Bogumil Brinšek, Josip Kunaver i Ivan Tavčar. Geografi Drago Meze i Ivan Gams detaljnije su opisali prostor u drugoj polovici 20. stoljeća, prvi 1977., a drugi 1986. Botaničke elemente polja istražio je 1991. Luka Pintar. Posljednje veće istraživanje obavljeno je 2000. godine od strane Centra za kartografiju flore i faune, po nalogu općine. IZVOR Radensko polje, Grosuplje. Wikipedija (sl) 
Radensko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Radensko polje, karta
Usred Radenskog polja uzdiže se usamljeni brijeg Kopanj, a poljem teku tri rijeke; na slici Dobravka pri visokoj vodi.
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122809 Geografska obilježja. Radensko polje ima dinarski smjer pružanja; dugo je oko 4 kilometra i široko 1 kilometar, a ukupna površina mu je 4 km². Krško polje nalazi se na nadmorskoj visini od 325 metra. Prema tipu polja ono je protočno (slo. prelivno) i pritočno. Najmanje je među devet najistaknutijih krških polja u Sloveniji.
Zdjelastog je oblika s ravnim dnom i izrazito višim rubom, a voda iz njega otječe u krško podzemlje. Tu su i mnogi drugi krški fenomeni, kao što su izvori, ponori i estavele. U polje se ulijevaju tri odvojena potoka, od kojih prvi, Dobravka, pritječe s nekrške površine, dok su Zelenka i Šica prave krške rijeke. Polje je sa svih strana okruženo strmim šumovitim padinama, samo je na SZ rubu ravnim dijelom otvoreno prema Grosupeljskom polju. Usred polja dižu se dva brda. Brdo Boštanj na sjeveru i osamljeni dolomitni brijeg Kopanj koji se uzdiže 70 metara nad ravnicom u južnom dijelu, a koji je najljepši primjer huma u poljima dinarskog krša u Sloveniji. Dno polja prekriveno je 5 do 10 metara debelim naslagama gline, koja leži na vrlo čistim jurskim vapnencima. Samo pojedini dijelovi površine sastoje se od trijaskih, više ili manje vododrživih dolomita. U pleistocenu, odnosno posljednjem ledenom dobu, Radensko polje je bilo jezero, pa je voda otjecala u krško podzemlje kroz današnje suhe vrtače više na padinama na rubu područja; Kopanj je tada bio otok. Hidrološka obilježja. Hidrologiju područja čine uglavnom tri rijeke. Rijeka Dobravka nastavak je dvaju nekrških potoka Grosupeljščice i Podlomščice; vijuga malo više od kilometra preko krškog polja i onda se spušta. Obje prave kraške rijeke, Zelenka i Šica, izviru u krškim vrelima na rubu i presijecaju Radensko polje od zapada prema istoku. Zelenka se vijuga 2 kilometra preko polja i u sušnim razdobljima presuši. Šica pak izvire u dva izvora i svojim račvanjima pravi stazu dugu 3 kilometra. Pri visokim vodama sva se tri toka polja spajaju i ulijevaju u Zatočne jame u jugoistočnom kutu, a u nekim slučajevima, kada otjecanje nije dovoljno brzo, nastaje krško jezero, koje seže sve do prvih kuća u selu Velika Račna. U više navrata visoka voda uzrokuje plavljenje ceste koja povezuje područje s Grosupljem, a 24.10.1993. visoka voda koja je trajala tri tjedna poplavila je vatrogasni dom u Velikoj Račni. Sva voda koja nadođe na istočnim rubovima polja potom podzemno putuje do izvora rijeke Krke koji su udaljeni oko 5 kilometara zračne linije. Budući da ove vode dijelom godine pokrivaju potencijalno poljoprivredne površine, na oba ulaza u ponore u Zatočnu jamu postavljene su barijere koje su trebale zadržati granje i druge prepreke i tako omogućiti brže spuštanje vode. Kasnija istraživanja hidrologije krša pokazala su da su bitan čimbenik brzine istjecanja kroz vrtače tjesnaci u dubinama špilja koji su čovjeku nedostupni.
Radensko polje ima nekoliko estavela, koje se lokalno nazivaju retje (izvedenica od riječi "vreti"). Najveće od njih su retje Srednjice i Kote. Još jedna karakteristična pojava ovog kraškog polja jesu depresije, zvane močila (hrv. močvare), u kojima se voda zadržava tijekom cijele godine; važne su za život vodenih biljaka i životinja, kao i kao opskrba vodom ostatka životinjskog svijeta u sušnim razdobljima. |
SLUŽBENA STRANICA PARKA PRIRODE
PROČITAJ VIŠE Krajinski park Radensko polje. Naravni parki Slovenije
Radensko polje, karta s položajem objekata prirodne i kulturno-povijesne baštine
Zatočna jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485033 
Lazarjeva jama
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485034 
Retje (estavela) na Radenskom polju
Autor: Tcie – lastno delo; licenca: CC BY-SA 2.5; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=1122836 
Potencijalno sklonište šišmiša u špiljama i crkvama istraženim 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i njegovoj okolici. Slika 1. Provjerena moguća skloništa šišmiša u špiljama i crkvama 2020. godine u Parku prirode Radensko polje i okolici.
Izvor: Presetnik, Primož & Zamolo, Aja & Pavlovič, Eva. (2021). Survey of potential bat roosts in caves and churches in the Radensko polje Nature Park and its vicinity in the year 2020 with notes on amphibians found in the caves.. 6. 4-14. |
 Ukrasni luk (slo. dišeči luk; lat. Allium suaveolens) na Radenskom poljuAutor: Benjamin Zwittnig - http://www2.arnes.si/~bzwitt/flora/allium_suaveolens.html, CC BY 2.5 si, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=40902368 Biljni i životinjski svijet. U Radenskom polju postoji nekoliko staništa, od kojih su neka od europskog značaja. Teren uglavnom karakteriziraju travnjaci, no tu i tamo se nađe komadić šume ili šikare. Potonji je osobito bujan uz riječna korita, kao i šaš i rogoz. Od proljetnog cvijeća tu su ljubica močvarna ljubica (slo. barjanska vijolica; lat. Viola uliginosa), obična kockavica (slo. močvirska logarica / močvirski tulipan; lat. Fritillaria meleagris), ljetna krunica (slo. poletna kronica), širokolisni kaćun (slo. majska prstasta kukavica; lat. Dactylorhiza majalis) i ugroženi močvarni kaćun (slo. močvirska kukavica; lat. Anacamptis palustris).
Broj jedinki trenutno prisutnih močvarnih ušljivaca (slo močvirski ušivec; lat. Pedicularis palustris) i plućnog srčanika ili plućne sirištare (močvirski sviš, lat. Gentiana pneumonanthe) je sve manji, a zbog gnojidbe, u posljednjem desetljeću, već su nestali povaljena rosika (slo. srednja rosika; lat. Drosera intermedia) i bijela šiljkica (slo. bela kljunka; lat. Rhynchospora alba). Na tom području obitava i močvarni petoprst (slo. močvirski petoprstnik; lat. Potentilla palustris) i gorski trolist (slo. trilistni mrzličnik; lat. Menyanthes trifoliata), a inače se na nešto sušnijim vrištinama (slo. vresave) kriju i biljke koje manje vole vlagu. Lokalnu su faunu relativno temeljito istražili stručnjaci Centra za kartografiju flore i faune. Zabilježeno je 27 vrsta vretenaca, od kojih je 5 vrsta ugroženo. Vilin konjic najprije treba tražiti u područjima spore vode. Postoji 68 vrsta leptira, od kojih se 14 vrsta smatra ugroženim. O ekološkoj važnosti polja govori i činjenica da u Radenskom polju živi i 12 od ukupno 19 vrsta vodozemaca u Sloveniji. Neki od njih su svakog proljeća na putu do svojih mrijestilišta izloženi masovnom "pokolju" od strane automobila koji putuju lokalnom cestom. Tu se gnijezdi i 78 vrsta ptica, kao i još dvije vrste koje se zadržavaju samo na području polja. Na crvenom popisu ugroženih vrsta nalaze se njih 24. Ugroženu vidru tek se tu i tamo može vidjeti uz sjeverne rubove polja. |
Obična kockavica (Fritillaria meleagris)
Autor: Kurt Stüber - caliban.mpiz-koeln.mpg.de/mavica/index.html part of www.biolib.de, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=3479 |
|
Kulturno-povijesna baština. Odmah na ulazu u Radensko polje sa sjeverne strane vidi se srednjovjekovni kaštel Boštanj i njegove ruševine. Podružna crkva sv. Martina u podnožju brda s kaštelom nešto je bolje održavana. Zabačeni Kopanj, koji ima strateški položaj i stoga je služio kao zaštita lokalnom stanovništvu, kako u prapovijesti tako i za vrijeme turskih provala, danas je popularno izletište i kulturno mjesto. Najstariji poznati zapis o Marijinoj crkvi, koja označava vrh brda, datira iz 1433. godine. U 19. stoljeću njen kapelan bio je, između ostalih, Jožef Prešeren, ujak slovenskog pjesnika Franceta Prešerna. Na brežuljku se nalazi i područna osnovna škola Grosupel koja djeluje od 1865. Na sjevernom obronku Kopanja nalazi se izvor Marijin zdenac za kojeg se kaže da ima nadnaravne moći, prema narodnom vjerovanju. Bunar bi trebao presušiti samo u vrijeme velikih katastrofa (npr. za vrijeme Drugog svjetskog rata). Selo u podnožju brda, Velika Račna, također je kulturno i povijesno obilježeno velikom baroknom kapelom koja je nastala pod upravom dvorca Čušperk.
Kopanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115485031 |
Kopanj, cerkev Marije vnebovzete
Autor: Španska.Neža - Own work, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=113414538 
Grad Boštanj
Autor: Vid Pogacnik – lastno delo; licenca: CC BY-SA 4.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=115481464 |
|
Grosupeljsko polje (hrv. Grosupljansko polje) je netipično krško polje površine 14 km². Nalazi se na granici dinarskog i alpskog prostora. Proteže se od Šmarske doline na zapadu, do Kriške visoravni (slo. Kriška planota) na istoku i Radenskog polja na jugoistoku. Po prirodi je slično obližnjem Ljubljanskom barju, samo što je 40-50 m više. S njime ga povezuje i Šmarska dolina, ostatak izvornog nadzemnog toka pliocenske Rašice (pliocen - proteže se od 5,33 milijuna godina do 2,58 milijuna godina prije sadašnjosti), koji je vode velikog dijela Dolenjske odvodio u Ljubljanicu. Sada je vodna mreža rijeke Grosupeljskog polja neobična: krški potoci Šentjurščica i Podlomščica u početku teku prema sjeveru, ali kod Grosuplja skreću oštro prema jugoistoku, gdje im se na rubu Radenskog polja spajaju Grosupeljščica i Dobravka. Površinske vode otječu u pravo krško Radensko polje, prirodni nastavak Grosupeljskog polja, koje kod Krke u brojnim vrtačama ponire u unutrašnjost krša. Izvorno dno je često bilo poplavljeno i vlažno, pa su naselja nastala na višim, suhim rubovima. Putevi su kroz polje vodeni u nasipima. Regulacijama i melioracijama nakon 1965. godine močvara je gotovo potpuno isušena i pretvorena u livade i dijelom polja.
IZVOR Grosupeljsko polje. Wikipedija (sl) 
Grosupeljsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Lučki dol je krška depresija smještena na prijelaznom području između Grosupeljske kotline, Posavskog hribovja (gdje dominira normalni reljef) i pritoka Krke i dio je Dolenjskog krša, gdje dominira suhi krš. Krš između Grosupeljske kotline i vrela rijeke Krke još je uvijek slabo istražen. U literaturi se Lučki dol rijetko spominje i različito se definira: kao suha dolina (Melik 1931, 1951), slijepa dolina (Ferbežar, 1993), uvala (Gams, 1987) ili krško polje (Kranjc, 1990).
U svome radu autorica Frelih Martina (Frelih, 2016.) je na temelju geoloških, geomorfoloških i hidroloških obilježja Lučkog dola, koje je usporedila s Gamsovom definicijom, zaključila da je u slučaju Lučkog dola riječ o krškom polju u visini pijezometra (pijezometar je promatrački zdenac maloga promjera za mjerenje visine vodnoga lica podzemnih voda). PROČITAJ VIŠE FRELIH, Martina: Geomorphology of Karst Depressions: Polje or Uvala - a Case Study of Lučki dol // Geomorfologija kraških depresij: Polje ali uvala, na primeru Lučkega dola. Acta Carsologica. 32. (2016). (PDF)
Lučki dol
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Sjeverozapadno od Lučkog dola nalazi se Grosupeljsko polje u koje dotječu vode iz jugozapadnog dijela Posavskog Hribovja. Na južnim rubovima Grosupeljskog polja nalazi se nekoliko paralelnih dolina, od kojih je najzapadnije Radensko polje. Radensko je polje podzemno povezano s Lučkim dolom, i više je od Lučkog dola, a razdvaja ih Lučko sleme, čiji najviši dijelovi dosežu i do 550 m.
Sjeverno od Lučkog dola nalazi se Žalnsko-loška uvala (polje) u koju teče nekoliko potočića. Ove vode teku valjda i pod Lučkim dolom prema vrelima Krke. Na istoku je Lučki dol omeđen Kriškom visoravni (slo. Kriška planota). Južna i sjeverna strana Lučkog dola ograničena je nižim predjelima-prijevojima: na sjeveru Poljana i na jugu Prestrana. Prosječna nadmorska visina Lučkog dola je 315 m. Pokje je dugačko 3 km i prosječno široko 0,5 km, a dno zauzima površinu od 1,6 km2. Leži u dinarskom smjeru sjeverozapad-jugoistok. Dno Lučkog dola prekriveno je aluvijalnim naslagama čija dubina nije poznata, ali je jasno je da su tanji u jugoistočnom dijelu, gdje ležište izlazi na površinu. Relativno ravno dno također je blago nagnuto od sjevera prema jugoistoku. Na sjevernoj strani, koja je više zaravnjena i kultivirana, doseže visine do 325 m nadmorske visine. na jugu, koja je obrasla šumom i vijuga prirodnim koritom, 310 m. Prema tipu polja, Lučki dol je protočno (slo. prelivno) polje. Lučki dol ima krški priljev i krški odljev. Voda uglavnom dotječe sezonski zimi Lučkom jamom i dalje teče koritom koje vijuga preko polja prema JI dijelu polja kao rijeka Radenščica. Ovisno o stanju vode, voda može ranije potonuti u korito, ali za vrijeme viših voda otječe prema JI dijelu i tu stagnira, tako da ovdje nastane malo jezerce koje nakon nekoliko dana, ovisno o hidrološkim prilikama, odvodi u vododerine. Korito u sjevernoj polovici polja, gdje se nalazi naselje, također je regulirano – umjetno produbljeno. Ostatak korita je prirodan. U izvornoj Lučkoj špilji razina vode varira, pa raste kad se poplava približi, a nakon završetka opet opada. Od geometrijskog središta polja, nešto više prema sjeverozapadu, smjestilo se naselje Luče. |
|
Žalnsko polje je 2 km duga i do 1 km velika krška depresija (površine oko 0,79 km2) istočno od Grosupeljskog polja, od kojega ga dijeli tek niski prolaz. Također je, poput obližnjeg Grosupeljskog, netipično kraško polje, po nekim autorima nije polje, nego uvala. Sjeverni dio njegovog ruba sastoji se od malo okršenih trijaskih dolomita, dok su veći dio dna i južne granice u jurskim vapnencima. Žalnsko polje je zatvorena depresija na nadmorskoj visini od 320-330 m, s blago valovitim dnom prekrivenim kvartarnim sedimentima koje su nataložili vodotoci s juga. Možda je to bila dolina nekog pritoka Grosupeljskog polja.
Do polja teku tri površinska toka koji zasebno poniru na početku ili u sredini. Nakon jakih kiša dno može biti poplavljeno nekoliko dana. Potoci pripadaju porječju rijeke Krke. Na južnim padinama također ima nekoliko malih špilja. Ponori i novonastale vrtače (osobito u koritima) su dokaz da danas karstifikacija (evakuacija površinskih sedimenata u podzemlje) prevladava nad sedimentacijom. S obzirom na navedena svojstva, Žalnsko polje možemo svrstati u granično malo krško polje. Prema tipu polja je pritočno. IZVORI 10th International Karstological School »Classical Karst«: Types of Karst, Postojna, 25 – 28 June, 2002 34 (PDF) Alojzij Hrovat: Kraško polje pri Žalni. Naše jame 2, 1959. str. 53-58. (PDF) 
Žalnsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Položaj Žalnskog polja
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Nekoliko je manjih poplavnih područja između gornje Temenice i Ljubljanskog barja. Od neistraženih područja najveća su područja uz Višnjicu i između mjesta Velika Peč i Zagorica u uvali Dob.
Dobska uvala, površine nešto manje od 1 km2, najniži je dio šentviškog područja. Melik (1959.) ju naziva Šentviška kotlinica. Budući da je reljefno otvorena prema istoku, upitno je i okarakterizirati ju kao kotlinicu. Prava kotlinica u njoj se nalazi između mjesta Velika Peč, Breg, Potisnica i Zagorica. Zapravo, samo na južnoj, strani (prema Suhoj krajini) ima izražen i nešto viši obod. Ostatak oboda je brežuljkast i isprekidan širokim i plitkim dolinama i sedimentima. Sa sjeverozapada i sjevera protječu kroz nju ponornice iz Vira (Glogovška voda ili Glogovnica), Šentpavelščica odn. Dobovščica, na koju se za poplava spaja potok ispod Šentvida — Šentviška voda. Visinska razlika između najnižeg dna na 300 m n.v., i najnižim propusnicama prema zapadu i istoku je 25-30 m. Iz tog razloga i budući da je dno većih dimenzija, ova bi se depresija mogla nazvati krškim poljem u smislu slovenske krške terminologije (Gams i dr., 1973., 1974.). No, budući da nema veće aluvijalne ravni s poljem u dnu, budući da veći dio oboda nije zatvoren i kotlina nema izgled tipičnog polja dinarskog krša, takav se naziv vjerojatno ne bi ukorijenio. Zato je Gams naziva Dobska uvala. Jedna je od brojnih netipičnih kotlina duž Dolenjskog podolja između Ljubljanskog barja i Krške kotline, gdje dominira fluviokrš. IZVOR / PROČITAJ VIŠE Ivan Gams, Razvoj reliefa na zahodnem Dolenjskem (S Posebnim Ozirom Na Poplave). Ljubljana: SAZU; ZRC SAZU, Geografski inštitut Antona Melika. Ljubljana, 1987. (PDF)
Dobsko polje (Dobska uvala)
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Dobrepolje je suho krško polje na 420-450 m n.v., površine 10,27 km2, povremeno plavljenog (ujezerenog) tipa. Zapadnu granicu mu čini Mala gora (Ribniška Mala gora), a istočnu visoravan Suha krajina. Izdužena je u dinarskom smjeru. Dno je prekriveno naplavinama i erozivnim materijalom, rubno područje je od vapnenaca s malim područjem dolomita u sredini polja. Na površini nema površinskih voda. No, u ekstremnim uvjetima potok Raščica, inače ponirući nekoliko kilometara uzvodno od Dobrepolja, dolazi do samog polja i plavi ga. Voda koja teče iz Podpeške jame, Kompoljske jame, Potiskavške jame u podnožju Male gore i iz krških izvora doprinosi plavljenju. Voda se nakupila u JI, najnižem dijelu polja, gdje može poplaviti i kuće. Takva poplava može trajati nekoliko tjedana. Prije organizirane vodoopskrbe ljudi su koristili vodu iz krških izvora i iz špilja.
PROČITAJ VIŠE 10th International Karstological School »Classical Karst«: Types of Karst, Postojna, 25 – 28 June, 2002. Priučni vodič. Postojna, 2002. (PDF) 
Dobrepolje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Struška dolina odn. dolina Struge je suho krško polje, koje se nalazi 40 km jugoistočno od Ljubljane u općini Videm Dobrepolje na oko 420 m nadmorske visine. Struška dolina je zapravo krajnji jugoistočni nastavak Dobrepoljske doline, s kojom zajedno tvori gotovo 15 km dugo, i od nekoliko stotina metara do 3 km široko krško polje između Male gore na zapadu i Suhe krajine na istoku. Dolina je dobila ime po središnjem naselju - Struge. Dolinom ide lokalna cesta prema Vidmu, Kočevju i Zvirču u Suhoj krajini. Udolini nema stalnih površinskih vodotokova, a u podnožju Male gore se nalaze brojne špilje: Kompoljska jama, Tatrca, Potiskavška jama, Podtaborska jama, Jama na Ravnici.
U dolini Struge nalazi se grupa od deset malih naselja koja tvore zaokruženu cjelinu. To su: Pri Cerkvi Struge, Lipa, Paka, Tržič, Četež, Rapljevo, Podtabor, Potiskavec, Kolenča vas, Tisovec. Poplava 2010. godine .. u poplavama u rujnu/septembru 2010. godine je višak vode iz Ribniškog polja prodrla u Strušku dolinu i poplavila njezin veći dio. IZVOR Struška dolina. Wikipedija (sl) |
Struška dolina
Pogled na dolinu Struge od doma na Grmadi na Maloj gori; Autor: Mich973, Wikipedija |
|
Površina: 1,05 km2
Tip polja: pritočno Vrbovec je zbijeno naselje na jugoistočnom rubu Dobrniške uvale. Većina polja nalazi se na zapadnoj strani prema Rupi, na jugu je ponkvasti prostor obrastao grmljem, šikarom, na istoku su košenice, a na padinama Oštrog vrha šuma. Jugoistočno od Vrbovca nalazi se zazidana jama Mišnica, kojom je poplavna voda iz Dobrniške uvale kanalizirana u Globodolsko polje i dalje u Temenicu. 
Vrbovško polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Globodolsko polje je suho krško polje tektonskog podrijetla, koje se prostire usred šumovitih brežuljaka u zapadnom dijelu Suhe krajine između Ajdovske visoravni i Mirnopeške doline. Jedno je od najmanjih krških polja u Sloveniji, široko do 750 metara i dugo do 3 kilometra, ukupne površine oko 2,48 km2. Orijentirano je po osi sjever-jug, što je jedinstveno među svim poljima dinarskog krša. Globodolsko polje nema površinske tekuće vode, ali ima dvije podzemne koje se ulijevaju u sliv Krke. Prema tipu polja: povremeno je ujezereno (periodično plavljeno), protočno (slo. prelivno) i pritočno. Zanimljivost Globodolskog polja je i Gorenji Globodol s tlocrtom panonskog tj. cestovnog tipa sela, gdje su kuće sagrađene užom stranom prema cesti, a iza su staje, gospodarske zgrade i polja.
Globodolsko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Polje je uzorno obrađeno, mnoge kuće su obnovljene. Zemljopisno mjesta Glibodolskog polja pripadaju Suhoj krajini, gdje godišnja količina padalina iznosi oko 1300 mm. Područje je bilo naseljeno već u prapovijesti, o čemu svjedoče razni nalazi.
|
|
Tok rijeke Temenice nizvodno od izvora Zijala (nom. Zijalo) se smiruje na dnu duboko usječene riječne doline. Na terasi iznad doline nalazi se selo Vrhpeč, čije ime se vezuje za stijenu "peč" u Zijalu. Uska dolina ispod sela Biška (Biška Vas) otvara se u valoviti i terasasti reljef Mirnopeške doline. Prepoznatljivu sliku daju joj blagi zavoji rijeke Temenice s raznolikom priobalnom vegetacijom i poplavnim livadama koje se njezinim plavljenjem pretvaraju u veliko jezero. Razgibano dno i raznolika vodena vegetacija pružaju utočište mnogim životinjskim vrstama, posebice ribama. Rijeka vijuga po poplavnom području sve do ponora kod sela Goriška, gdje rijeka drugi put nestaje ispod površine. Suha dolina ispod Vrhova prepoznatljiva je po svom reljefu, osobito za vrijeme velikih voda, koje ju obično poplave. Ponornica ostaje pod zemljom na dionici od dva kilometra, jer duboko prodire u surovi masiv Brezove rebri. Treći, posljednji izvor Temenice je u Luknji. Rijeka ponovno izlazi na površinu u slikovitoj dolini Luknje koja završava moćnim amfiteatrom stijenskih zidova provalije. U njenom podnožju izvire rijeka, u kojoj osim vode Temenice izlaze na površinu Dobrniškog i Globodolskog polja. Iznad izvora ruševine su nekada moćnog kaštela Luknja. Nakon uske doline Temenica se probija do prostranog Zaloškog polja. Tu se smiruje u dugim meandrima i gotovo neprimjetno utječe u rijeku Krku.
|
Temenica je dolenjska rijeka ponornica, koja prije ušća dva puta ponire. Rijeka izvire na južnim padinama Posavskog gorja. Prvi put ponire u selu Grm u nekoliko vododerina. Izlazi na površinu u Mirnopeškoj dolini podno brda Svete Ane izvorom Zijalo. Rijeka teče Mirnopeškom dolinom do ponora kod Goriške Vasi, gdje po drugi put nestaje ispod površine. Treći, posljednji izvor Temenice je u Luknji kod Prečne. Protječe preko Zaloškog polja i ulijeva se u Krku kao lijevi pritok (zvana i Prečna). Rijeka Temnica je uz Ljubljanicu i Reku jedna od najkarakterističnijih rijeka ponornica slovenskog krša. Dok Ljubljanica i Reka teku tipičnim notranjskim kršem, Temenica teče rubom dolenjskog krškog prostora. |
|
Koprivniška krška depresija nalazi se u južnom dijelu Koprivniškog podolja. U njoj se nalazi selo Koprivnik, koje je u prošlosti imalo kočevarsko ime Nesselthal. Dno polja nalazi se na nadmorskoj visini od 610-620 m i blago je nagnuto od sjeverozapada prema jugoistoku. U ovom smjeru dno kotline je dugo 1550 m, okomito na ovaj smjer 650-700 m, površina dna kraške kotline je 0,88 km2.
Koprivnički bazen autori definiraju kao uvalu (Habič i dr., 1990.) ili kao krško polje (Lehmann, 1933.; Novak, 1968.; Gostničar i Stepišnik, 2012.). 
Koprivniško polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Morfogenetski je cijeli bazen tektonskog podrijetla, jer Koprivniško podolje leži na prijelomu dinarskog smjera. Na tektonski istrošenim dolomitima formirani su dolci i erozijski jarci, a ispod njih su vrhovi. Padine i dna Koprivnika su fluviokrški. Zbog svojih dimenzija i karakteristične hidrološke funkcije, Koprivnička kotlina se svrstava u krška polja, što su potvrdila i prethodna istraživanja (Lehmann, 1933; Novak, 1968), a prema načinu otjecanja vode (po tipu je pritočno) je rubno krško polje.
IZVOR Petra Gostinčar, Uroš Stepišnik: Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju. Elektronska izd., 1. izd. - El. knjiga (E-GeograFF ; 4). Znanstvena založba Filozofske fakultete. Ljubljana, 2012. (PDF) 
Položaj Koprivniškog polja
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Krška depresija u kojoj se smjestilo naselje Nemška Loka smještena je u najjužnijem dijelu Koprivniškog podolja. Naselje je imalo kočevarski naziv Oberdeutschau. Sjeverno od Nemške Loke ploha Koprivniškog podolja polagano se diže u smjeru Koprivnika, s južne strane nižim je grebenom odvojena od Poljanske doline. Koso dno depresije Nemške Loke nalazi se na nadmorskoj visini od 445-510 m. U smjeru sjeverozapad-jugoistok duga je 1170 m, okomito na ovaj smjer na najširem dijelu ima 310 m. Površina dna je 0,34 km2. U literaturi se kotlina definira kao uvala (Habič i sur., 1990.) ili malo krško polje (Novak, 1968.).
Nemška Loka
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Depresija je tektonskog podrijetla jer se nalazi u Koprivniškom podolju, uz rasjed dinarskog smjera pružaja. Stijene uz rasjednu zonu su jako erodirane, osobito dolomiti na zapadnoj padini. Zbog fluvijalnih oblika na krškoj površini područje se može definirati kao fluviokrško. Zapadne i južne padine i dio dna izgrađeni su od gornjeg malmskog vapnenca. Na ovim padinama nema fluviodenudacijskih oblika, ali u dnu kotline, gdje su prekrivene naplavinama, nalaze se ponikve. Stoga bi se ovo područje moglo definirati i kao kontaktni krš, budući da se radi o kontaktu dviju krških stijena različitih karakteristika. Kotanja pri Njemačkoj Loki je krško polje jer zadovoljava Gamsove kriterije za određivanje krških polja (Novak, 1968., Gams, 2004.). Prema načinu otjecanja vode (Gams, 2004.) svrstava se u rubna krška polja.
IZVOR Petra Gostinčar, Uroš Stepišnik: Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju. Elektronska izd., 1. izd. - El. knjiga (E-GeograFF ; 4). Znanstvena založba Filozofske fakultete. Ljubljana, 2012. (PDF) |
|
Ponikve su mala krška depresija u južnom dijelu Kočevskog Roga, sjeverozapadno od Mirne gore, na nadmorskoj visini od oko 810 m. Neki autori depresiju Ponikve definiraju kao uvalu (Habič i sur., 1990.), a drugi kao malo krško polje (Novak, 1968.; Lapanje, 2000.). Tako se na temelju dimenzija i hidrološke funkcije (prema tipu, ono je pritočno) smatra da su Ponikve krško polje (Novak, 1968; Lapanje, 2000, Gostničar i Stepišnik, 2012.).
To područje pripada masivu Kočevskega Roga. Na ovom području nekada je bilo kočevarsko naselje Sporeben. Polje je okruženo je višim obodom sa svih strana, a dno bazena ima površinu od 0,31 km2. Polje je dugo 900 m u pravcu sjever-sjeveroistok-jugozapad, a široko oko 800 m. Polje okružuju niski (u relativnom odnosu prema polju) brijegovi s blagim padinama. Najveća razlika između prosječne visine okolnih vrhova i najniže točke je oko 150 m. Dno je valovito i prekriveno tankim slojem trošenja kamena, koji je najdeblji u sjevernom dijelu. Najniža točka polja je u njegovom jugozapadnom dijelu na visini od oko 800 m. U tom smjeru, u rubnom dijelu, nalazimo i nastavak doline, koja teče prema Kolpi. Polje je napušteno. Naselje Ponikve je tijekom Drugog svjetskog rata srušeno i kasnije nije obnavljano. Većina sela u Rogu doživjela je istu sudbinu. 
Ponikve
Izvor: Geopedia.si, 2023. Dno i istočne strane doline izgrađene su od trošnog slojevitog dolomita, koji se spušta prema jugozapadu. Zapadni dio polja presijeca u smjeru od sjevera prema jugu, od kote 903 do kote 919 i 915, uski pojas slojevitog tamnosivog vapnenca, koji je mjestimično laporast. Podudarno, vapnenac leži na istoku na dolomitu. Na vrhu vapnenca nalazi se prljavo sivi, zrnati i slabo uslojeni dolomit, koji tvori najzapadnije padine doline. U vapnenačkom pojasu svijet je vrlo okršen, osobito u širem južnom dijelu, na području Skalne gorice (919 m) i Trnovog hriba, gdje su duboki žljebovi i škrape. Sudeći po izgledu, može se suditi da je trošni dolomit gornjotrijaske starosti, a na njemu leže jurski vapnenci i dolomit. Dno polja prekriveno je plitkim slojem ilovače.
U polju se pojavljuje voda i ponire u njemu. Polje se može zvati ili uvala ili malo krško polje (Novak, 1968.). Izvorište je na sjevernom rubu polja, gdje se voda javlja u dolomitu u močvarnoj skupini. Te se struje vode skupljaju u potoku, koji ubrzo poniknu. Zapadno od staja, u sjevernom dijelu nekadašnjeg naselja, nalaze se također bujična korita koja završavaju skupinom velikih ponora. Voda ovdje teče samo nakon jakih kiša. Na istočnoj padini voda dotječe u bunar po malom poprečnom rasjedu i ponire u zasebnu vododerinu već u podnožju padine. Oko 15 m jugozapadno od glavnog ponora nalazi se 6 m duboka kolapsna vrtača promjera oko 10 m. U njoj je izvor na sjeverozapadnoj strani. Voda teče kamenitim dnom prema jugoistoku i ponire u jarugu duboku 2 metra. Drugi, manji izvor nalazi se na jugozapadnoj strani blizu kontakta s vapnencem.Voda otječe u obližnje odvode na ovom spoju. Bunari presuše nakon duge suše. Najprije presuši mali zdenac na jugozapadu, a potom presuše izvori na sjevernoj strani polja. Budući da je dolomit manje propusna stijena, voda otječe preko njegove površine. Kolektor vode su istrošene i ispucale zone u dolomitu, kao i vapnenac, koji ih drenira u smjeru naslaga prema jugu.Vode sjevernog dijela polja brzo podzemno teku prema izvorima Črmošnjice, što se može zaključiti iz smjera malog dijela podzemnog korita, što je vidljivo u depresiji iza vododerine. Nakon svega rečenog, vrlo je vjerojatno da je polje dio teritorija uz razvođe između Krke i Kupe/Kolpe, sve dok se detaljnijim ispitivanjem šireg područja ne bi otkrilo drugačije stanje vode. Nastala je na nekadašnjem površinskom pritoku Kupe. Tragovi ovog pritoka vide se i danas u spomenutoj suhoj dolini u smjeru Kupe. Uočeni su tragovi tektonskih linija, ali vjerojatno samo one nisu utjecale na formiranje polja. Toplija tercijarna klima samo je ubrzala koroziju (Roglić, 1951.), a kasnije jače kršenje i strujanje površinskih voda ostavilo je i druge tragove na području Roga. Osim Ponikava, u Rogu su još dva polja u kršu: Koprivniško i Ribniško polje (Ribnik). Tu su i manja polja u dolinama kod Nemške Loke, Starog Brezja i uz Svetli Potok, naselja koja danas zapravo više ne postoje. Ove doline su na dodiru propusnih vapnenaca s nepropusnim paleozoičkim naslagama. IZVOR TEKSTA Dušan Novak: Ponikve na Kočevskem Rogu. Naše jame, 10, 1968. str. 89–91. (PDF) |
Na istočnim padinama, iznad Ponikava nalaze se ostaci partizanske bolnice Kremelj.
|
|
Ribnik je depresija u kršu središnjeg dijela Roga. U njemu se nekada nalazilo kočevarsko naselje Ribnig. Slovenska terminologija o kršu (1973.) definira da je za kraško polje neophodna zaravnjena površina širine najmanje pola kilometra s višim obodom. Dužina zaravnjenog dijela Ribnika, koji se nalazi na nadmorskoj visini od oko 660 m, iznosi oko 1000 m u smjeru sjeverozapad-jugoistok, a okomito na ovaj smjer do 260 m.
Morfogenetski se bazen Ribnika može pripisati tektonskoj tvorevini, jer je nastao na rasjedu u dinarskom smjeru. Na dolomitnim zapadnim padinama i dnu nalaze se fluvijalni oblici, pa se ovo područje može definirati kao fluviokrško. Istočna padina i dio dna izgrađeni su od vapnenca. U ovom dijelu nema fluviodenudacijskih oblika; vrtače su u dnu kotline, gdje su prekrivene naplavinama, te vrtače na obodu. Litološki kontakt između vapnenaca i dolomita predstavlja kontaktni krš. Depresija kod Ribnika se po svojim dimenzijama i obliku može definirati kao krško polje (Lehmann, 1933; Krajevni leksikon Slovenije, 1971), a po karakterističnoj hidrologiji kao rubno krško polje (Gostičar, Stepišnik, 2012). IZVOR Petra Gostinčar, Uroš Stepišnik: Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju. Elektronska izd., 1. izd. - El. knjiga (E-GeograFF ; 4). Znanstvena založba Filozofske fakultete. Ljubljana, 2012. (PDF) 
Ribnik na Rogu
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Položaj Ribniškog polja - Ribnik na Rogu
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Sošičko polje, najveće u Žumberku, dugačko i široko nešto manje od 2 kilometra, nalazi se na nadmorskoj visini od oko 600 m. Smjestilo se u podnožju grebena s najvišim vrhovima Žumberačke gore. Nad sjevernom stranom polja strmo se uzdižu guste bukove šume, koje na gorskim vrhovima Gere / Svete Gere (1178 m; slo. Trdinov vrh), Ravne gore (1001 m) i Plješa (977 m) prelaze u livade. Prema jugozapadu je uz polje vrh Osovlje (764 m), a na jugoistoku Hum (735 m).
Kroz Sošičko polje protječe desni pritok Kupčine, potok Suvaja – u gornjem toku sa imenom Jarak. Naselje Sošice, koje se smjestilo u polju, nalazi se na jednom od najstarijih žumberačkih prometnih pravaca prema jugu, na putu kojime se Žumberak preko Kostanjevca i Pribića veže na koridor Zagreb-Karlovac. IZVOR Sošice u prostoru i vremenu. Uskok.sosice.hr 
Sošičko polje
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
Položaj Sošićkog polja
Izvor: Geopedia.si, 2023. |
|
Mrzlo polje je polje u kršu, okruženo brdima sa svih strana. S okolnih brda kroz selo Mrzlo polje protječu 3 potočića. Na rubu polja se nalazi i ponor Znetva u koji utječu ti potočići.
Mrzlo polje žumberačko
Izvor: Geopedia.si, 2023. 
Mrzlo polje
Autor: Domagoj Sobatovic - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=21034761 |
Zapadni dio polja (zaselak Milački)
Autor Domagoj Sobatovic - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=21034759 
Naselje Mrzlo Polje, crkva Sv. Petra i Pavla
Autor Domagoj Sobatovic - Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=21034758 |
IZVORI I LITERATURA
Literatura
GOSTINČAR, Petra; STEPIŠNIK, Uroš: Geomorfološke značilnosti Kočevskega Roga in Kočevske Male gore s poudarkom na fluviodenudacijskem površju. Elektronska izd., 1. izd. - El. knjiga (E-GeograFF ; 4). Znanstvena založba Filozofske fakultete. Ljubljana, 2012. (PDF)
GOSTINČAR, Petra: Contact karst of Kočevski Rog and Kočevska Mala gora = Kontaktni kras v Kočevskem Rogu in Kočevski Mali gori. Dela. 27-43. (2011) (PDF)
- Sažetak. Zatvoreno područje visokih dinarskih krških zaravni Kočevski Rog i Kočevska Mala gora leži u jugoistočnoj Sloveniji. Cijelo područje je krško, dominira krški oblik površine, većina vodenih tokova teče podzemno. Upravo zbog svoje udaljenosti prostor još nije detaljno i sustavno geomorfološki istražen. Ugrubo gledano, cijelo područje Kočevske Male gore i Kočevskog roga je duboko protočni krš; vode teku podzemno od ponora do izvora, a nema površinskih oblika koji dopiru ispod površine krške vode. Unatoč izraženom krškom karakteru područja, dijelovi površine su transformirani površinskim tekućim vodama, na što ukazuje i topografija površine. U manjem je opsegu izrazito fluvijalna: s dolinama, erozionim jarcima i srednjim grebenima.
GOSTINČAR, Petra: Contact karst of Kočevski Rog and Kočevska Mala gora = Kontaktni kras v Kočevskem Rogu in Kočevski Mali gori. Dela. 27-43. (2011) (PDF)
- Sažetak. Na dinarskih kraških planotah Kočevskega Roga in Kočevske Male gore se je na kontaktu med kraškim in fluvialnim geomorfnim sistemom oblikoval t.i. kontaktni kras. Preučene so bile geomorfološke oblike in procesi na štirih območjih kontaktnega krasa. Na stiku med nekarbonatnimi in karbonatnimi kamninami so se razvile ponikve, slepe doline (aktivne in fosilne), konkavne oblike v bližini kontakta pa so zapolnjene z nekarbonatnimi sedimenti. Na kontaktu med različnimi karbonatnimi kamninami (dolomiti in apnenci) so reliefne oblike kontaktnega krasa manj jasno izoblikovane, mdr. ponori (aktivni in fosilni), ponorni zatrepi ter suhe doline. // Na dinarskim krškim visoravnima Kočevskog Roga i Kočevske Male gore se na kontaktu krškog i fluvijalnog geomorfnog sustava formirao je tzv. kontaktni kraš. Proučavani su geomorfološki oblici i procesi u četiri područja kontaktnog krša. Na kontaktu nekarbonatnih i karbonatnih stijena razvile su se vrtače i slijepe doline (aktivne i fosilne), a konkavne forme u blizini kontakta ispunjene su nekarbonatnim sedimentima. Na kontaktu različitih karbonatnih stijena (dolomita i vapnenca) slabije su oblikovani reljefni oblici kontaktnog krša, npr. vrtače (aktivne i fosilne), vrtače i suhe doline.
Članci, objave i blogovi
-
