|
|
GEOLOGIJA DINARSKOG GORJA > DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Krške visoravni Slovenije i Hrvatske
Države: Slovenija, Hrvatska
Države: Slovenija, Hrvatska
|
|
|
Površina: 1,14 km2
Tip polja: pritočno Plitko krško polje, koje se dijelom nalazi na valovitoj dolomitnoj visoravni na nadmorskoj visini od 780 do 820 m, što ga čini najvišim kraškim poljem u Sloveniji. Mjesto je okruženo borovom i smrekovom šumom. Dolomitno dno polja je vlažno, njime teče potok Rakitniščica koji se na sjevernom dijelu polja ulijeva u Ponikvu. Neki od izvora Rakitniščice su u močvarnom dijelu pregrađeni i nastalo je umjetno jezero, au blizini je izraslo naselje s vikendicama. Stanovnici se uglavnom bave stočarstvom i šumarstvom ili putuju na posao u dolinu. U njemu se nalazi naselje Rakitna. Župna crkva sv. Križ, dućan i gostionica, te zbijeni zaseoci na rubu polja. Okolina Rakitne nudi povoljne klimatske uvjete za plućne bolesnike. U selu Boršt nalazi se omladinsko klimatsko lječilište. Zbog velike nadmorske visine i položaja u plitkom krškom polju, temperatura na Rakitni često padne vrlo nisko. Ujutro 15.2.1956. godine izmjereno je -34,0 °C, što je samo 0,5 °C više od službenog slovenskog rekorda na Babnom polju, izmjerenog istog dana. IZVOR Rakitna. Wikpedija (sl) |
Selo Rakitna u Rakitniškom polju
Autor: Sl-Ziga – lastno delo; licenca: CC BY-SA 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=17872214 |
|
Površina: 0,33 km2
Tip polja: prelivno Podpeško jezero (Jezero pri Podpeči; hrv. Podpečko) se još naziva i Podkrimsko jezero, Jezero pod Planincom ili Jezero pod Sv. Ano, i nalazi se na južnom rubu Ljubljanskog barja, a u njega se ulijevaju vode površinskih krških vrela.
Posebnost jezera je podzemni odvod ljevkastog oblika kroz koji vodi uzak duboki ponor, dosad istražen do dubine od 51 metra. Tako je Podpeško jezero jedno od najdubljih u Sloveniji. Tim lijevkom voda otječe u 300 m udaljeni Hruški potok, koji je desni pritok Ljubljanice. Ravno dno, s izuzetkom lijevka, inače je na prosječnoj dubini od 10 m. Jezero ima površinu od oko 1,2 ha, njegova obala čini gotovo savršen krug promjera oko 130 m, a okolna močvarna livada, koju mještani nazivaju Zajezero, glatko se spušta u vodu. Jezero s okolnom močvarnom ravnicom proglašeno je prirodnim spomenikom Slovenije. |
|
Planinsko polje
|
|
Površina: 1,77 km2
Tip polja: pritočno
Tip polja: pritočno
Površina: 0,43 km2
Tip polja: občasno ojezerjeno (slo.) / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Tip polja: občasno ojezerjeno (slo.) / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Površina: 0,89 km2
Tip polja: občasno ojezerjeno (slo.) / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Tip polja: občasno ojezerjeno (slo.) / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Površina: 4,23 km2
Tip polja: pritočno
Tip polja: pritočno
|
Površina: 36,58 m2
Tip polja: občasno ojezerjeno (slo.) / povremeno ujezereno (periodično plavljeno), protočno (slo. prelivno), pritočno |
Suho Cerkniško polje (jezero)
Autor: Alenka Veber – lastno delo; licenca: CC BY-SA 3.0; URL: https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=9500541 |
Površina: 5,78 km2
Tip polja: pritočno
Tip polja: pritočno
Površina: 0,32 km2
Tip polja: pritočno
Tip polja: pritočno
Površina: 0,53 km2
Tip polja: občasno ojezerjeno / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Tip polja: občasno ojezerjeno / povremeno ujezereno (periodično plavljeno)
Površina: 0,83 km2
Tip polja: protočno (slo. prelivno)
Tip polja: protočno (slo. prelivno)
Površina: 21,21 km2
Tip polja: protočno (slo. prelivno), pritočno
Tip polja: protočno (slo. prelivno), pritočno
Pogled sa Stojne na Kočevsko polje i grad Kočevsko
Površina: 1,79 km2
Tip polja: pritočno
Tip polja: pritočno
Površina: 2,14 km2
Tip polja: periglacijalno / predledeniško (slo.)
Tip polja: periglacijalno / predledeniško (slo.)
|
Grobničko polje 20 km2; 293-395 m n.v.; Hrvatsko primorje
|
Grobničko polje
Autor: Croq, Wikiwand |
|
Ličko polje (Gorski kotar), kod Liča; 24 km2; 695-738 m n.v.; Gorski kotar
Begovo razdolje, Tuka i Matić poljana. |
Ličko polje
|
Bognar, Andrija; Tomić, Vladimir: Geološke i geomorfološke značajke zavala polja u kršu Sungera, Mrkoplja i Matić poljane // 2. Hrvatski geološki kongres Second Croatian geological congress / Vlahović, Igor ; Biondić, Ranko (ur.). Hrvatski geološki institut. Zagreb, 2000. str. 495-495
- Sažetak. Istraživano područje predstavlja subgeomorfološku cjelinu unutar mezogeomorfološke regije gorske skupine Velike Kapele u Gorskom Kotaru. Zavale polja u kršu Sungera, Mrkoplja i Matić poljane, koja se razmatraju u ovom radu, oblikovane su u naslagama jurske starosti različitih facijesnih karakteristika, što se odražava i na morfologiju ovog područja. Polja su tektonski predisponirana. Mogu se razlikovati tri mikrogeomorfološke jedinice i to zavale polja u kršu Sungera, Mrkoplja i Matić poljane. Dna zavala u polju akumulacijska su područja ispunjena pretežito taložinama deluvijalnog, koluvijalnog i proluvijalnog porijekla. Unatoč šumskom pokrovu, mogu se prepoznati procesi spiranja i jaruženja koji i dalje imaju važnu ulogu u egzo-geomorfološkom oblikovanju reljefnih jedinica. Intenzivan je i proces korozije, posebno subkutani. Prema odgovarajućim mjerenjima intenzitet okršavanja pokazuje vrijednosti od 5 kubičnih metara / kvadratni kilometar g - 1 (okvir zavala) i 3.60 - 6.12 kubičnih metara / kvadratni kilometar g - 1 (dno polja). Plošno gledajući okvir polja obilježava tip pokrivenog krša.
Mrkopalj u Mrkopaljskom polju
|
|
Jasenačko polje je udolina u kršu, 15 km zapadno od Ogulina, dinarskog smjera pružanja u masivu Velike Kapele, između Bjelolasice i sjeveroistočnih kapelskih grebena. Obuhvaća oko 2,5 km2 (prema drugom izvoru 310,2 ha). Nalazi se na podnožju Bjelolasice (1533 na sjeverozapadu), Debelog vrha (1050 m) na jugoistoku i Jasenačke kose na sjeveroistoku (1012 m).
Planinski je okvir sastavljen od vapnenaca, dok je dno polja pokriveno naplavinama. Jasenačko polje dijeli se na Gornje (629 m) i Donje polje (619 m). Najveći dio polja prekrivaju livade obrubljene bjelogoričnom i crnogoričnom šumom. Potok Jasenak ili Jasenački potok (ponornica), koji izvire kod sela Vrela, jače plavi Donje polje. Poljem teče još nekoliko potoka bistre planinske vode. Izvor Vrelo i estavela Jezero u Zrnićima zaštićeni su kao hidrološki spomenici prirode. U polju se nalazi naselje Jasenak (175 st., 2021.) s više zaselaka: Krapani, Zrnići, Kostići, Jorgići, Paligaće, Mašići i Vrelo. Rubom polja prolazi cesta Ogulin–Senj (trasom nekadašnje "Rudolfine"). IZVOR Enciklopedija Jugoslavije |
|
Mikroregija Drežnica je smještena je u masivu Velike Kapele na tri krška polja: Lug, Krakarsko polje i Drežničko (Veliko) polje, na nadmorskim visinama od 439 do 468 m.
Najniže, Drežničko ili Veliko polje nalazi se istočno od naselja Drežnice, u masivu Velike Kapele na nadmorskoj visini oko 440 m. Ima površinu od 329,3 ha. Jedino je od navedena tri polja koje nije naseljeno. To je tipično plavno krško polje, poplavljeno u hladnom i kišnom dijelu godine, obično od listopada do travnja, a u vlažnijim godinama i do svibnja. Voda u polje, ovisno o hidrološkim uvjetima, dotječe podzemnim tokovima iz tri smjera: polja Lug, Krakar polja, te Stajničkog polja. Poplavne vode, koje dosežu i do 17 m iznad polja, dreniraju se kroz veliki broj ponora koji su osobito brojni u istočnom i jugoistočnom rubnom djelu polja. Trasiranja podzemnih voda potvrdila su povezanost tih ponora s izvorištem Zagorske Mrežnice. U sjevernom djelu polja nalazi se jedinstvena samonikla šuma hrasta lužnjaka, Hrastov lug, starosti oko 100 godina s čije sjeverne strane teče stalni vodotok koji je ponornica. IZVOR Hršak i suradnici, 2007. |
Tri drežnička polja
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000 
Drežničko polje, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Google Earth, 2023. 
Pogled na Drežničko polje
|
Drežnički lug, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023. Zapadno od Drežnice, u središtu Velike Kapele, smješteno je krško polje Lug ili Drežnički Lug. Polje se proteže oko četiri kilometra u smjeru istok-zapad i oko dva kilometra u smjeru sjever-jug te ima površinu 721,7 ha. Na sjeveroistoku polje presijeca županijska cesta Jezerane-Ogulin. Poljem dominiraju vlažne livade, a u središnjem djelu nalazi se manji kompleks poplavnih šuma hrasta lužnjaka i šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba. (HRŠAK I SUR., 2007). Na jugu ove vlažne udoline je naselje Jezera te izvori Vrujčić i Vrujac kojima potoci odvode vodu prema sjeveru. Jugozapadno je smješteno naselje Vukelići, uz put koji dolazi do naselja Jezera. Na sjeverozapadu i istoku su naselja Tomići i Trbovići. Istočno od ceste Jasenak-Jezerane sve te vode prima potok Sušik, koji na oko 1,5 km sjeverno od naselja Drežnice ponire u istoimenu jamu na rubu ove nizine. U proljeće Drežnički lug obiluje vodom, korita potoka se napune i dijelom razliju po nižim predjelima. Uz korita su razvijeni elementi šumske vegetacije i šikara koji mjestimično zauzimaju veće površine. U vrijeme jačih kiša najniži su dijelovi poplavljeni pa mjestimično nastaju mala jezera. Po rubovima se razvijaju trščaci i populacije šaševa i sitova. Travnjački prostori Drežničkog luga ističu se veličinom i bogatstvom flore (KRANJČEV, 2006).
Potok Sušik je ponornica koja protječe krškim poljem na nadmorskoj visini od 463 m i čija duljina toka iznosi oko 5 km. Širina potoka varira od 2 do 10 m. Vodostaj potoka nije stalan, mijenja se tijekom godine pa je nakon velikih kiša ili otapanja snijega na pojedinim dijelovima dubina potoka veća od 2 m, a ljeti, kada potok djelomično presušuje, niža je od 20 cm (slika 3.3. a) i b)). Prema podacima DHMZ-a, potok teče tek kada je vodostaj veći od 20 cm. Pojedini dijelovi potoka, gdje je korito prošireno i produbljeno, niti ljeti ne presuše. Prema podacima mjerne postaje Tomići dobivenim od DHMZ-a, srednja vrijednost godišnjeg maksimuma vodostaja za razdoblje od 1985. do 2010. godine je 249 cm, a minimumi su zabilježeni kada potok presuši. Na slici 3.4. prikazan je višegodišnji srednjak minimuma i maksimuma vodostaja svakog mjeseca na limnografu na postaji Tomići. Višegodišnji srednjak maksimuma vodostaja po mjesecima pokazuje dva maksimuma, u prosincu i travnju. Vodostaji oko 150 cm i viši karakteristični su za hladniji dio godine (od listopada do travnja). U srpnju je potok gotovo suh (4 cm). Višegodišnji je srednjak minimuma 0 cm za gotovo sve mjesece, osim siječnja (2 cm), travnja (10 cm), studenoga (3 cm) i prosinca (2 cm). Maksimum i minimum vodostaja na limnografu na postaji Tomići po mjesecima u razdoblju istraživanja prikazan je na slici MARČIĆ, Zoran: Taksonomske i biološko-ekološke značajke roda Telestes Bonaparte 1837(Actinopterygii) na području Velike i Male Kapele. Disertacija. Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet. Zagreb, 2013. (PDF)
|
|
Ogulinsko polje, (još i Ogulinsko-josipdolsko polje) polje u kršu na dodiru Gorskoga kotara, Like i Korduna. Uz Plaško polje, od kojega je odvojeno humovima, dio je Ogulinsko-plaščanske udoline. Obuhvaća 63 km² na visinama 317 do 364 m. Pruža se u smjeru sjeverozapad–jugoistok; dugo je 15 do 18 km (od Vitunja do približno Josipdolskih vrata), široko do 9 km. Sa zapadne strane omeđuju ga padine planinskoga masiva Kapele, najvećim dijelom Velike Kapele, pretežno s vrhovima 700 do 800 m visine (najviši je Klek, 1181 m), a s istočne strane niži grebeni (uglavnom 500 do 600 m; Krpel, Radošić, Treskavac). Polje nije jedinstvena reljefna cjelina. Sastoji se od ravničarsko-brežuljkastih i dolinskih predjela odvojenih šumovitim humovima: oštarijsko-josipdolski dio od zagorsko-modruškoga razdvojen je uzvisinom Veljun (620 m); ravnice oko Skradnika i Careva Polja odijeljene su niskim humom Sveta Katarina; iznad Josipdola je hum Treskavac (523 m). Poljem teče više ponornica (Dobra, Zagorska Mrežnica, Munjava, Vitunjčica, Ratković). U njemu su dva umjetna jezera nastala podizanjem brana za potrebe hidroelektrane Gojak (1959). Na krajnjem je zapadnome dijelu jezero Sabljaci nastalo potapanjem dijela polja južno od Sabljak Sela. Ujezeren je i dio toka Dobre neposredno pred njezinim ponorom u Ogulinu (jezero Bukovnik).
Polje je pogodno za poljoprivredno iskorištavanje (uzgoj žitarica, krmnog bilja, voća i povrća; stočarstvo). Na prisojnim padinama humova nekoć se uzgajala vinova loza. U smjeru sjever–jug od 2005. poljem prolazi autocesta Zagreb–Ploče (čvor Ogulin). Polje presijecaju dva važna državna cestovna pravca koji se križaju u Josipdolu: Vrbovsko–Ogulin–Plitvička Jezera–Bihać i Karlovac–Senj. Naselja su uglavnom mala, ruralna i raštrkana, s mnogim zaseocima. Najveća su Ogulin (8216 st., 2011.), Oštarije (1444 st.) i Josipdol (879 st.). IZVOR Ogulinsko polje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Natuknica. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 31. 5. 2023. 
|
IZVORI I LITERATURA
Literatura
-
Članci, objave i blogovi
-
