---

GEOLOGIJA DINARSKOG GORJA > DINARSKI KRŠ > Polja u dinarskom kršu > Područje: Zapadna Bosna i Dinara
Države: Bosna i Hercegovina, Hrvatska

PREGLED POLJA IZVORI I LITERATURA

Pregled polja

POLJA U DINARSKOM KRŠU

PODRUČJE: ZAPADNA BOSNA I DINARA

---

Polja u kršu zapadne Bosne

Na relativno malom prostoru zapadne Bosne formirala su se velika polja od kojih su neka i sada zimi potopljena, a neka isušena i dijelom plodna. Najpoznatija su: Livanjsko, Duvanjsko, Glamočko i Kupreško polje. Najniži dijelovi Kupreškog polja prostiru se na 1117 m, Glamočkog na 882 m, Duvanjskog na 859 m i Livanjskog polja na 699 m iznad mora.
U Hrvatskoj je najviše polje Brezovac na Dinari na 1000 m n.v.

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

BREZOVAC (planina Dinara)
HRVATSKA

Brezovac je visoko planinsko polje na planini Dinari na oko 1000 m n.v.

Dinara: polje Brezovac
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Dinara, prostorni pogled iz smjera zapada na tri najveća polja: Golubićko suvo polje (lijevo), Suvo polje (desno, ispred) i polje Brezovac (desno, pozadi)
Izvor: Google Earth, 2023.

Polje Brezovac i vrh Dinare (Sinjal; u pozadini), prostorni pogled iz smjera sjeverozapada
Izvor: Google Earth, 2023.

Povratak stada na Brezovac, Dinara
Autor: Udruga BIOM Datum objave: 2.9.2022.
Opis. Stado od preko 1.200 ovaca koje čuvaju stočari Petar Maglov i Anđelko Gambiroža Peroš, vraća se s ispaše u svoj tor na Brezovcu na Dinari.

Ostala planinska polja na Dinari:

• Suvo polje
• Golubićko suvo polje

Dinara: Suvo polje i Golubićko suvo polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Dinara, prostorni pogled iz smjera juga na Golubićko suvo polje
Izvor: Google Earth, 2023.

Dinara, prostorni pogled iz smjera zapada na Suvo polje
Izvor: Google Earth, 2023.

SUVAJSKO POLJE (Grmeč, kod Bosanske Krupe)
BOSNA I HERCEGOVINA

Suvajsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Suvajsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Suvajsko polje, pogled od Drljača
Autor: Milan; Izvor: Web-Archive. Mapio.net; pristupljeno 4.5.2023.

Hram sv. careva Konstantina i Jelene
Autor: Milan; Izvor: Web-Archive. Mapio.net; pristupljeno 4.5.2023.

Suvajsko polje, pogled ka istoku
Autor: nepoznat; Izvor: Web-Archive. Mapio.net; pristupljeno 4.5.2023.

LUŠCI POLJE (LUŠCI-PALANAČKO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Lušci polje, odn. Lušci-Palanačko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se kod Sanskog Mosta u sjeverozapadnoj Bosni i leži na oko 380 metara nadmorske visine. Jedino je veće krško polje na vodnom području rijeke Save s obilježjima i reljefnim oblicima krških polja i ugroženosti od poplava u tiplogiji zatvorenih krških poplavnih područja. Jedno od obilježja polja je i nedovoljno otjecanje vode kroz nekoliko ponora. Površina mu iznosi 22,7 km2 od čega je plavno 7,4 km2.  Veći dio polja se koristi za ispašu stoke, a manji za poljoprivredni uzgoj žitarica i povrća. U polju je smješteno naselje Lušci Palanka. Od specifičnih krških reljefnih oblika u ovom polju ističu se špilja Suvaja i vrelo-pećina Oko.

Lušci polje, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2023.

Reljef Luško-palanačkog polja
Izvor podloge: Elastic Terrain Map, 2025.

Lušci - Palanačko polje 2.2019
Autor: Svjetlopis Datum objave: 4.4.2019.
Opis. Music: Sanja Ilić i Balkanika Video: Vladimir Tadić ----------- Lušci - Palanačko Plain is at 380 m above sea level. A settlement of Lušci Palanka is located in the field. Lušci-Palanačko Plain is a large karst plain of the Sava River basin. It has distinct features and phenomena of karst plains that are under a high risk of flooding because of enclosed topography. No flood barriers were built in this region, which causes great damages as the result of overflows of water. Another karst-specific feature of the plain is an insufficient capacity of swallow holes, which causes surface discharge of water and the flooding of 1.100 ha of the total 2.600 ha of the plain area. A large portion of the plain is used for livestock grazing, a smaller portion for agriculture (crops, vegetables). Karst formations in the plain are Suvaja Cave and Oko Cave and spring.

JELAŠINOVAČKO POLJE
​BOSNA I HERCEGOVINA

Jelašinovačko polje nalazi se u rubnom jugozapadnom dijelu porječja rijeke Sane. Kao i ostale zavale polja u kršu izduženo je dinarskim smjerom na dužini od 12 km, a širina mu varira od 2 do 3 km. Po dnu polja povija se ponornica Jezernica, koja završava u više manjih ponora, a bojenjem je utvrđena podzemna hidrološka veza između ovih ponora i vrela Dabra i Zdene u blizini Sanskog Mosta. Dno polja se nalazi od 370 do 420 m, a središnji i jugoistočni dijelovi polja su periodično plavljeni i u njima su ¡staloženi jezersko-barski sedimenti. Okvir polja čine uzvišenja: Grmeč (Crni vrh, 1604 m, najviši vrh planine) sa juga, Javornjača (1480 m) sa jugozapada, Čelić kosa (916 m) sa jugoistoka i Gradina (816 m) sa sjevera. Okvir polja je prekriven debelim proluvijalnim naslagama s okolnih uzvišenja.
​
IZVOR  Emir Temimović: Osnove reljefne strukture u slivu Sane. Izvorni znanstveni rad. Acta geographica Bosniae et Herzegovinae 2014, 1,83-95 (PDF)

Jelašinovačko polje, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2023.

PETROVAČKO POLJE
BOSNA HERCEGOVINA

​Petrovačko polje je krško polje u zapadnoj Bosni, kojime se do početka 20. stoljeća označavalo polje koje se prostire neposredno uz Bosanski Petrovac, površine od 46 km2. Kada su geografi i arheolozi počeli istraživati predjele oko Bosanskog Petrovca uveli su naziv Petrovačko polje za sav prostor okružen planinama  Grmečom, Srneticom, Klekovačom i Osječenicom ukupne površine 202 km2, koji se sastoji iz desetak manjih cjelina: polje uz Drinić i Bukovaču, Vedro polje, Petrovačko polje u užem smislu te riječi, Medeno polje, Kamenito polje, Suvajsko polje, Bjelajsko polje, Trnjaci, Rudno polje (Rudo polje), Krnjeuško polje te izdvojeno Bravsko polje s Ogumačom.. 

Zemljopisni položaj. Polje je smješteno između rijeke Une na zapadu, Unca na jugu i porječja rijeke  Sane na istoku. S jugozapada i juga planina Osječenica čini granicu, na jugoistočnoj strani je Klekovača, a sa istoka su planina Srnetica i Bravsko polje. Sa sjevera i sjeverozapada granica je određena planinom  Grmeč i na zapadu je planina Lupina. Pravac polja je dinarski, sjeverozapad-jugoistok. Nadmorska visina  polja je između 630 i 710 metara.
Kroz Petrovačko polje prolazi cesta od Bihaća prema Jajcu.

Geološka građa i reljef. U geološkoj građi Petrovačkog polja sudjeluju stijene mezozojske starosti iz sva tri razdoblja (trijas, jura i kreda). To su pretežno karbonatske stijene (vapnenci i dolomiti).
Prvobitni reljef u predjelu Petrovačkog polja stvoren je tektonskim pokretima. Tim procesima stvorene su osnovne konture reljefa, kako Grmeča, Osječenice i Klekovače, tako i samog polja. Pružanje Petrovačkog polja poklapa se s prostiranjem tektonske jedinice Lupina – Bosanski Petrovac, a pored su, s južne strane tektonska jedinica Čava-Osječenica-Klekovača, i sa sjevera tektonska jedinica Grmeč. Pomjeranjem tih jedinica u prošlosti stvorene su osnovne konture današnjeg reljefa ovog područja. U tako stvorenom reljefu na mjestu polja bilo je jezero koje je bilo zaljev većeg jezera na području Bihaćke  kotline. Poslije povlačenja jezera ostala je Petrovačka prarijeka i njeno korito čiji tragovi su i danas vidljivi na Bravskom i Petrovačkom polju - kod Revenika (današnja ponornica Japaga, koja se pojavljuje u periodu obilnijih padavina), a pogotovo u donjem dijelu unske vapnenačke zaravni. Vremenom (razdoblje erozije i fromiranja današnjeg reljefa) rijeka se povlačila i udubljivala u vapnenačko-dolomitnu masu o čemu svjedoči formiranje velikog broja površinskih i podzemnih krških oblika. Od površinskih krških oblika javljaju se škrape i vrtače, kojih ima toliko na pojedinim dijelovima da se mogu nazvati "boginjavim kršom" (odn. mrežastim kršom). Podzemni krški reljef je zastupljen špiljama i ponorima.
Između Medenog i Petrovačkog polja (u užem smislu) je pregib Žuta (752 m) i Rastova glavica (680 m).

Hidrologija. Petrovačko polje je siromašno vodom, iako ima dosta padalina, što je rezultat geološkog sastava i reljefa. Nema niti jednog vodotoka koji bi se mogao nazvati rijekom. Veći vodotok predstavlja Japaga, čije je izvorišno područje čine obronci Klekovače.
​U polju se pojavljuju i manji vodotoci: Mračaj potok, vodotoci Kolunićke ponorne zone, periodični tok Suvaja, periodični tok Vođenica, Bjelajski potok i vodotoci u Risovcu. Svi vodotoci su ponornog tipa, pa se tako Petrovačko polje podzemnim putem odvodnjava prema susjednim porječjima. Vode jugoistočnog dijela polja (Drinić,  Bukovača) se javljaju u slivu Sane, dok se vode sjeverozapadnog dijela gube u ponornoj zoni Risovca i javljaju u slivu Une kod Bosanske Krupe.
Vode Japage i vodotoci kolunićke ponorne zone gube se u ponornoj zoni Medenog polja i javljaju se u slivu Unca. Bjelajski potok je jedini vodotok planine Osječenice i on gubi vodu u Bjelajskom polju. Suvaja i Vođenica imaju izvorište na Grmeču na 1100 metara nadmorske visine i kad ima najviše vode dopiru do sredine polja. Vode Risovca pojavljuju se u slivnom području rijeke Une kod Bosanske Krupe. Vode jugoistočnog dijela podzemnim putem javljaju se prema Sanici - slivno područje rijeke Sane.
Navedene hidrografske veze utvrđene su 1970-it godina metodom bojanja vode u organizaciji nekadašnjeg Republičkog Instituta za geološka istraživanja iz Sarajeva.
Nedostatak vode je toliki da je za potrebe Bosanskog Petrovca morao biti izgrađen vodovod od Sanice, sa druge strane Grmeča.

Povijesni pregled. U pretpovijesno vrijeme naseljavalali su ga Iliri. Znanstvenici još nisu utvrdili radi li se o plemenu Deuri, ili možda Sardeati, a nije isključeno niti da su ga naseljavali i Japodi, što neki zaključuju po imenu najvećeg vodotoka Japaga. Naseljenost potvrđuje veliki broj ilirskih gradina, a postoji mogućnost da je jedna od njih bio ilirski grad Seretion koji su Rimljani razrušili prilikom konačnog osvajanja ilirskog prostora za vrijeme Batonovog ustanka 9. god.n.e.
U vrijeme Rimljana kroz polje prolazila je cesta iz Salone i dijelila se u jedan pravac prema dolini Une a drugi prema dolini Sane. 
Srednjovjekovna stara hrvatska župa Pset je uglavnom obuhvaćala Petrovačko polje. Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi po prvi put ulaze u njen sastav.
U osmanlijsko doba Petrovačko polje dobiva na značaju kada je uspostavljena granica na Uni. Tada je osnovano i današnje naselje Bosanski Petrovac, kao središte kapetanije.

Administrativna pripadnost. Nalazi se na teritoriju općine Bosanski Petrovac i općine Petrovac.

Naselja. Na njegovom obodu smješteni su općinski centri i još 34 seoska naselja.

​IZVOR Petrovačko polje. Wikipedija (hr)(sh)(sr) 

Petrovačko polje, pogled s Osječenice

Petrovačko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Širi sklop Petrovačkog polja, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2023.

Petrovačko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

IZ ZNANSTVENE I STRUČNE PUBLICISTIKE

Fizičko-geografski problemi Petrovačkog polja - IZVADAK

IZVOR Rade Davidović: Fizičko-geografski problemi Petrovačkog polja. Dizertacija.
​Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet. Novi Sad, 1981. ​(PDF)

​U morfološkom pogledu Petrovačko polje predstavlja jedinstvenu površinu. Pojedini delovi ove morfološki je­dinstvene površine imaju različite nazive, kao da predstav­ljaju različita polja, a što se i odomaćilo kod stanovniš­tva. Nazivi potiču nešto sasvim malo zbog fizičkogeografskih osobenosti, posebne izdvojenosti, malim pregibima.Po­sebne nazive polja su dobila najviše zbog antropogeograf­skih uslova i položaja istoimenih sela. Petar Rađenović u svom antropogeografskom radu ispitujući ove predele /1,126/ zamera na korišćenju naziva Petrovačko polje: "U novije vreme pojavio se je naziv Petrovačko polje. To je umetni naziv. Potiče od geografa koji su se bavili geografijom Bo­sne, pa ovo polje krstili po imenu današnjeg najznatnijeg mesta u njemu. U narodu ne dolazi nikad kao oznaka celog polja, nego tek onog komada, što se prostiro pokraj samog Petrovca, U pravu je Petar Rađenović kada govori o "umetnom" nazivu i pojmu Petrovačkog polja kod naroda, a ako bi bilo koji drugi naziv koristili, da bi obuhvatili ovu je­dinstvenu celinu: Medeno polje, Bjelajsko polje ..., opet bi obuhvatili uski prostor tih naziva, a ne ovu jedinstve­nu celinu. Stanovništvo ovog predela u svojoj terminologi­ji ne poseduje izraz kojim bi obuhvatio sve manje predeone celine, ovog prostora. S toga smatramo opravdanim kada ko­ristimo naziv Petrovačko polje, bez obzira što je to u užem smislu reci sam predeo neposredno oko naselja Bosanskog Petrovca. Рге svoga i iz razloga što je najveće naselje u polju Bosanski Petrovac i poznatiji je široj či­talačkoj publici. U udžbenicima geografije ovoj naziv se ko­risti, te je to još jedan od razloga rodi čega зе opredeljujemo za njega.

Manje predeone celine koje pripadaju jedinstvenoj morfološkoj celini Petrovačkog polja su:
Ka jugoistoku je deo polja u oblasti sela Drinića i Bukavače, neposredno na ovaj deo nastavlja sе Vedro polje, između Bukovičkog brda /332 m/ na severu i Rakića kose /1384 m/ i Oštrelja /1389 m/ na jugu. Južnije od Bosanskog Petrovca nalazi Petrovačko polje, u užem smislu te reči. Zapadno od ovog dela je Medeno polje, sa istoimenim naseljom. Medeno polje sе prostire više uz južni obod dok se na seve­ru nalazi Suvajsko polje. Medeno i Suvajsko polje jednim svojim delom razdvaja Kamenito polje. Prema zapadu-severo-zapadu posle prevoja Vujanovice /655 m/ uz južni okvir Petrovačkog polja smešteno je Bjelajsko polje, a uz severni obod deo polja zvani Trnjaci. Zapadni i severozapođni deo Petrovačkog polja oko sela Vrtoče i Krnjeuše predeli imaju svoje lokalne nazive. Oko Vrtoča je Rudo polje, severno od njega je Gromača, a krajnji severozapadni deo je Krnjeuško polje. Ođ jedanaest naziva za pojedine delove Petrovačkog polja osam ih nosi naziv polje. U daljem našem radu svih jedanaest naziva obuhvatamo nazivom Petrovačko polje, izu­zev kada se bude radilo o nekim geografskim osobenostima vezanim za konkretan deo koji je obuhvaćen nekim od tih na­ziva.

Pomenuti delovi Petrovačkog polja predstavljaju naj­češće manje ravnice, oko naselja. Te ravnice su odvojene gredama, humovima ili pak prevojima od susednih đelova. Ukupna površina celokupnog Petrovačkog polja je 202,64 km2. Pravac pružanja polja je dinarski, severozapad-jugoistok. Dužina mu je na liniji Drinić-Vrtoče 30 km. Od Rudog polja kod Vrtoča pravac pružanja mu je jug-sever, prema Krnjeuši i Risovcu, pravolinijske dužine 10 km. ovako razlomljenog oblika dužina Polja je 40 km. Širina polja varira od 3 do 10 km. Nadmorska visina ravni Polja kreće se od 520 m do 730 m.

Okvir Polja čine uzvišenja preko 1500 m nadmorske visine ili relativne visine preko 800 metara. Uobičajeno je da se poljem naziva samo ravan koja se prostire između okolnih planinskih venaca. U radu se mora obuhvatiti i obod polja jer predstavlja neraskidivu, kako fizičkogeografsku, tako i antropogeografsku celinu. Većina naselja je smeštena po obodu polja ili pak na stranama, te i taj pro- stor obuhvatamo pod nazivom Petrovačko polje. Sa ovakvim shvatanjem problematike Petrovačko polje ima oko 516 km2, u odnosu na samu ravan polja koja ima 202,64 km2. Na obod Petrovočkog polja odnosi se 314,05 km2, što iznosi oko 60%. Ravan Polja zauzima prostor oko 40% oblasti Petrovačkog polja.

Petrovačko polje (u širem smislu*) sastoji se iz desetak manjih cjelina:

• polje uz Drinić i Bukovaču
• Vedro polje
• Petrovačko polje u užem smislu
• Medeno polje
• ​Suvajsko polje
• Kamenito polje s Gromačom
• Bjelajsko polje s Trnjacima
• Vrtočko polje
• Rudno polje
• Krnjeuško polje

U neposrednoj okolici Petrovačkog polja je još:

• izdvojeno Bravsko polje i Ogumača
• ​Skakavačko polje

*Takav sustav polja i nižih područja u kršu, na određenom širem brdsko-planinskom području, polja međusobno neposredno ili posrednije povezanih, u Sloveniji nazivaju podoljem, odn. kraškim podoljem (nom. podolje - pojas nižeg područja u brdovitom području). Istovremeno, u hrvatskom i srpskom jeziku riječ pòdōlje također postoji, ima čak i prilično slično značenje (dolina i kraj oko doline pod brdom, planinom itd.), međutim rijetko se sreće kao dio toponimije nekog šireg područja, kao što je to slučaj u slovenskom jeziku: Dolenjsko podolje, Notranjsko podolje. Češći je slučaj korištenja riječi udolina: npr. u Dalmaciji udolina koju čine Kninsko, Kosvo i Petrovo polje.

Petrovačko polje kod naselja Revenik s koritom povremene ponornice Japage
Autor: Zavičajac - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=72585293

Karta podzemnih hidrografskih veza Petrovačkog polja (Davidović ,1990.)

Hidrološki profil utvrđenih podzemnih veza sjeverozapadnog dijela Petrovačkog polja (Davidović ,1990.)

PROČITAJ VIŠE
DAVIDOVIĆ, Rade: Utvrđene i predpostavljene vode Petrovačkog polja. Naš krš, 1990, XVI 28-29. (PDF)
DAVIDOVIĆ, Rade: Fizičko-geografski problemi Petrovačkog polja. Dizertacija. Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno-matematički fakultet. Novi Sad, 1981. ​(PDF)

• Sažetak. Petrovačko polje se nalazi u severozapadnoj Bosni. Ono se sastoji od desetak manje više izdvojenih polja, ali u osnovi, sva ta polja predstavljaju jedinstvenu morfološku celinu - Petrovačko polje. Površina Petrovačkog polja je 202,64 km2, a nadmorska visina ravni polja kreće se od 520 do 730 m. Okvir Polja predstavlja uzvišenje preko 1500 m nadmorske visine ili preko 800 m relativne visine. Geološka gradja Petrovačkog polja predstavljena je stenama mezozojske starosti. U petrografskom pogledu to su pretežno karbonatske stene. Tektonski odnosi ukazuju na postojanje tri tektonske jedinice: jedinica Grmeč, jedinica Čava-Osječenica-Klekovača i tektonska jedinica Lupina - Bosanski Petrovac. Odnosi ove tri tektonske jedinice ukazuju na intenzivne poremećaje u geološkoj prošlosti. Prvobitni reljef u predelu Petrovačkog polja polja stvaran je tektonskim pokretima. Zajednički geomorfološki problem za sve tri tektonske jedinice, vezan za tektonsku geomorfologiju, je sistem navlaka, duž reversnih raseda. Egzogeni procesi su se manifestovali kroz sledeće vidove: preneogena fluvijalna erozija, abrazioni rad, postabraziona fluvijalna erozija i akumulacija, fluvio kraški i kraški procesi. Abrazioni rad je nesumnjivo postojao, ali za to nemamo geomorfološke dokaze, da bi govorili o fosilnom abrazionom reljefu. Uporedo sa delovanjem fluvio-kraških procesa dolazi do stvaranja površinskih i podzemnih kraških oblika. Od površinskih kraških oblika javljaju se škrape i vrtače. Podzemni kraški reljef je zastupljen jamama i pećinama. Polje ima kontinentalnu klimu.Petrovačko polje je siromašno vodom. Jedinstvena izdan u polju ne postoji. Veći vodotok je Japaga, Suvaja, Vođenica i Bjelajski potok. Pedološki pokrov je tanak i bez savremenih agrotehničkih mera ne mogu se očekivati znatniji prinosi u ratarskoj proizvodnji.

RAĐENOVIĆ, Petar: Bjelajsko polje i Bravsko-Antropogeografska ispitivanja. Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. godine.

VEDRO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Vedro polje, prostorni pogled iz smjera jugoistoka
Izvor: Google Earth, 2023.

Manje polje na jugoistočnom rubu Petrovačkog polja, ispod Oštrelja i Klekovače, odnosno njenih obronaka Crvljivice i strme Javorove kose s južne strane. Na suprotnoj strani su Viojla i Bukovačko brdo. 

U podnožju brda Viojla nalaze se izvori, iz kojih se vodom opskrbljuje šekovački i dio bukovačkog  vodovoda. Kada su jake kiše, Šekovcem teče potok Mračaj, koji izvire u Mračaju. Mračaj je nekada bio vrlo aktivan potok. S tog izvorišta do Drugog svjetskog rata Oštrelj se opskrbljivao vodom pomoću dizel-crpki, a isti potok je nekad pokretao i mlin. Riječni pijesak koji ulazi u sastav šekovačkog zemljišta, govori u prilog činjenici da je Šekovac nekad bio bogat vodom. Mračaj utiče u Begovaču koja teče do Kolunića.

​U doba Rimljana ovuda prolazila je cesta (Klaudijeva cesta) koja se s Oštrelja spuštala u Šekovac. Cesta je išla kroz šumu, a i danas se može lako pratiti. Na njivi Jezerina nađen je miljokaz (arheolog Sergijevski), ali je nažalost nestao. Dalje je cesta išla južno od Bukovačkog brda i nastavljala prema Barama.

IZVOR  Vedro Polje. Wikipedija (bs)

POLJE UZ DRINIĆ I BUKOVAČU
BOSNA I HERCEGOVINA

Polje uz Drinić i Bukovaču, prostorni pogled iz smjera istoka
Izvor: Google Earth, 2023.

Prostor Drinića se nalazi na istočnom dijelu  Petrovačkog polja, između rubnih izdanaka Srnetice i Klekovače. Ovim dijelom polja prolazi magistralna cesta Sarajevo-Jajce-Bihać.

​I ovaj dio Petrovačkog polja bio je naseljen u doba  Ilira. U samom graničnom pojasu, nalazi se brdo pod imenom Stražbenica. Ovo brdo je uz samu prometnicu koja spaja Bosanski Petrovac i Petrovac i dominira cijelom dionicom ceste. S njegovog vrha se lako mogao nazirati i čuvati put. Na vrhu i sada postoje ostaci gradine, dužine oko 400 m. koja je imala fortifikacijski vojni značaj. Do vrha Gradine vodi put, u okolini brda je nađena rimska grobnica, pa se zaključuje da su Rimljani na temeljima ilirskog napravili svoje utvrđenje.

MEDENO POLJE
​BOSNA I HERCEGOVINA

​Medeno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini, u zapadnoj Bosni, kod Bosanskog Petrovca. Površina Medenog polja je 15 km2. Povezano je s Petrovačkim poljem. Bjelajsko i Medeno polje razdvaja pregib Vujinovica (655 m), a između Medenog i Petrovačkog polja je pregib Žuta (752 m) i Rastova glavica (680 m).

Kroz Medeno polje prolazi cesta od Bihaća prema Jajcu, a u polju se nalazi istoimeno naselje.
Tlo je relativno plodno. U polju ne postoji nikakav stalan vodotok, a za vrijeme maksimalnog proticaja  Japaga, najduža ponornica u Petrovačkom polju, produžuje svoj tok do Medenog polja gdje gubi vodu u ponorima. Bojenjem je utvrđeno da se ova voda ponovno javlja u kanjonu Unca pa tako Medeno polje hidrografski pripada porječju Unca. Isto je i sa Suvajom koja također za vrijeme viših vodostaja dotiče do Medenog polja pa se može pretpostaviti da i njene vode otiču u porječje Unca. U Medenom polju se nalaze tri izvora: Badanj i Smrdan su stalni, s promjenljivim vodostajem, a treći izvor je Ograđenica. U ravni polja u predjelu Rastovača je Tredića pećina. Pripada tipu jednostavnih špilja, a po načinu postanka je ponorska.
Srednjovjekovna župa Pset je uz Medeno polje obuhvaćala i susjedna polja - Bjelajsko, Petrovačko i  Bravsko. U Medenom polju je tijekom Drugog svjetskog rata bio partizanski aerodrom.

IZVOR ​Medeno polje. Wikipedija (hr)

Medeno polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Medeno polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Medeno polje, pogled s Osječenice

Spomenik zračnoj eskadrili NOB-a / Medeno polje / Bosanski Petrovac / 2 Svjetski rat
Autor: Beauty of Krajina Datum objave: 25.10.2020.
Opis. Medeno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini u neposrednoj blizini Bosanskog Petrovca. Smješteno je u zapadnoj Bosni, u blizini Bosanskog Petrovca. Područje Medenog polja je 15 km2, preko njega prolazi magistralna cesta Bihać - Jajce, ali na terenu postoji i istoimeno naselje. Na skretanju za naselje Medeno polje nalazi se spomenik NOB-u. Sudeći po razbijenoj spomen-ploči, posvećena je poginulim borcima u NOB-u. Sastoji se od dva uvučena polukružna elementa. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u Medenom polju postojao je partizanski aerodrom. Ovim spomenikom u Medenom Polju u Bosni i Hercegovini obilježavaju se ne samo poginuli borci NOB-a s tog područja, već i počeci Partizanskog ratnog zrakoplovstva koje je započelo u Medenom Polju.

KAMENITO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Kamenito polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Kamenito polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Medeno polje sе prostire više uz južni obod Kamenitog polja, dok se na sjeve­ru nalazi Suvajsko polje. Medeno i Suvajsko polje jednim svojim dijelom razdvaja Kamenito polje.

SUVAJSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Suvajsko polje (Bosanski Petrovac), prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Suvajsko polje (kod Bosanskog Petrovca)
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Medeno polje sе prostire više prema jugu, dok se na njega na sjeve­ru nalazi Suvajsko polje. Medeno i Suvajsko polje jednim svojim dijelom razdvaja Kamenito polje.

KRNJEUŠKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Krnjeuško polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Krnjeuško polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Krnjeuško polje s Rudnim poljem (dolje, lijevo), prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Krnjeuško polje
Autor: nepoznat; Izvor: Web-Archive. Mapio.net; pristupljeno 4.5.2023.

Često se sustav triju međusobno povezanih polja Krnjeuškog, Rudnog i Vrtočkog (inače dijelova prostranijeg Petrovačkog polja) naziva Vrtočko-krnjeuško polje.

​Risovac (Bosanski Petrovac)

Risovac je naseljeno mjesto u općini Bosanski Petrovac. Risovac se nalazi na krajnjem sjeverozapadu Petrovačkog polja, u sjevernom nastavku Krnjeuškog polja, i predstavlja treću ponorsku zonu Petrovakog polja. Metodom bojenja vode kao trasera utvrđeno je kako se voda iz ponora Risovca pojavila u porječju  Une kod Bosanske Krupe

Risovac je planinsko selo, smješteno na  Grmeču, uz cestu Bosanski Petrovac - Bosanska Krupa. U Risovcu su ovi zaseoci: Brdo (Podbiguz), Grabovac, Cerovače, Mali Risovac i Ravni Risovac. Selo je bogato vodom. U njemu ima sigurno oko stotinu, što većih, što manjih izvora, i više na zapadnoj (sunčanoj) strani nego na istočnoj (osojnoj). Neki od tih izvora sastavljaju svoje vode te obrazuju oveće potočiće, a svi teku od zapada prema istoku ili jugo-istoku. Ovi potoci su ponornice.
Ispod Risovačke grede, ogranka Grmeča, nalaze se dvije jame. Jedna je u predjelu Vodice, na nadmorskoj visini 600 m, i ona je bivši ponor rijeke u Risovcu. Tokom spuštanja podzemnih tokova u dubinu ova rijeka je pronašla sebi drugi ponor pa su tako podzemni kanali jame u Vodicama ostali bez hidrološke funkcije. Po načinu postanka pripada tipu ponorskih, a po položaju jamskih kanala pripada tipu jednostavnih (prostih) jama. Druga jama ima karakter stalnog ponora, jer prima vodu i u najsušnijem periodu. Moguće je da postoji podzemna veza između ove dvije jame.

IZVOR  Risovac (Bosanski Petrovac). Wikipedija (hr)

RUDO POLJE (RUDNO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

​Rudo polje, odn. Rudno polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Na nekim kartama i u dijelu publicistike zapisano je pod nazivom Rudo polje, na drugima Rudno. Nalazi se kod Bosanskog Petrovca u zapadnoj Bosni i leži na oko 578 metara  nadmorske visine. Površina mu iznosi 8,9 km2. Uglavnom je prekriveno travnjacima. Veći dio polja se koristi za ispašu stoke, a manji za uzgoj žitarica i povrća. Polje je pretežno suho (nije plavno), a u svom središnjem dijelu ima i suhe kamenite krške elemente. 

Često se sustav triju međusobno povezanih polja Krnjeuškog, Rudnog i Vrtočkog  (inače dijelova prostranijeg Petrovačkog polja) naziva Vrtočko-krnjeuško polje.
Između Rudog i Bjelajskog polja je pregib Prijeka glavica (669 m).
​
IZVOR Rudno polje. Wikipedija (hr)

Rudno polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Rudno polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Rudno polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

VRTOČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Vrtočko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Vrtočko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Često se sustav triju međusobno povezanih polja Krnjeuškog, Rudnog i Vrtočkog  (inače dijelova prostranijeg Petrovačkog polja) naziva Vrtočko-krnjeuško polje.

BJELAJSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Bjelajsko polje je do početka 20. stoljeća bio naziv za malo krško polje u sjeverozapadnom dijelu BiH, između planina Grmeča, Klekovače i Osječenice. Izduženog je oblika i dinarskog pravca pružanja. Polje je dugo oko 35 km. Leži na nadmorskoj visini od 570 do 670 metara. Ime je dobilo po selu Bjelaj u općini  Bosanski Petrovac. Kad su geografi počeli izučavati geomorfologiju i hidrologiju polja, a priključili im se arheolozi sa svojim istraživanjima, počeli su ga nazivati Petrovačko polje, po najvećem naselju u polju. Naziv Bjelajsko polje se zadržao za zapadni dio polja, uz naselja Bjelaj i Vođenica, koje je samo jedno od 11 manjih polja Petrovačkog polja.
Na dnu valovitog polja nalaze se mnogobrojne vrtače. Između Rudog i Bjelajskog polja je pregib Prijeka glavica (669 m), a Bjelajsko i Medeno polje razdvaja pregib Vujinovica (655 m).

Hidrografija. U Bjelajskom polju ima nekoliko manjih izvora, ali pravih vodotoka nema. Potok Vođenica je nastao od nekoliko manjih izvora na Grmeču, teče kroz istoimeno selo i dopire do ruba polja samo za većih padalina. U Bjelaju su dva izvora čije vode vrlo brzo poniru. Sve te vode podzemnim putem, ispod Osječenice odlaze u Unac.

Kroz Bjelajsko polje je prolazio stari put Ključ - Bosanski Petrovac - Bihać, dio velikog (turskog) puta koji je povezivao Sarajevo i Travnik, preko Jajca s krajnjim sjeverozapadnim dijelom Bosne. Danas je to moderna prometnica koja je od vremena socijalističke Jugoslavije nosila neformalni naziv naziv put AVNOJ-a. Kroz polje je također prolazila i stara rimska cesta koja je polazila iz Solina, preko Knina i Bosanskog Grahova i vodila za dolinu  Une i na kraju do Siska. U Bjelajskom polju ima i tragova prapovijesnih naselja. Naseljavali su ga Iliri i vjerojatno njihovo pleme Deuri.
Današnja naselja su raštrkanog (razbijenog) tipa.

​IZVOR  Bjelajsko polje. Wikipedija (hr)(bs)

Bjelajsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Bjelajsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Vođenica. Periodični vodotok Vođenica izbija ispod Željeznika (1274 m), koji je i sabirni prostor vrela. Prema nekim zapisima, izvorišna čelenka potoka Vođenice ima preko 50 vrela i taj dio sela nosi ime Vrela. Najjače vrelo je Stublići a tu su još: Dražići, Crno vrelo, Zanoglina i Pećina vrelo. Potok Vođenica je vodotok s najviše vode u petrovačkom kraju. Do početka 20. stoljeća na njemu je bilo preko 40 vodenica. U vrijeme najvećeg vodostaja gubi vodu u ravnici Petrovačkog polja, u Trnjacima (Bijelajsko polje). Podzemna hidrografska veza nije utvrđena.
IZVOR Vođenica. Wikipedija (sh)

Područje Vođenice, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Livada kod Vođenice
Vođenica se nalazi na padinama planine Grmeč, u blizini vrha Željeznik, koje se spuštaju u ravnicu Bjelajskog polja.
Autor: nepoznat; Izvor: Web-Archive. Mapio.net; pristupljeno 4.5.2023.

DUGO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Dugo polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Dugo polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

SKAKAVAČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Skakavačko polje dobilo je ime po naselju Skakavac, planinskom selu na južnim obroncima Grmeča, između sela Suvaje, Vođenice i Smoljane. Selo pak, dobilo je ime po potoku Skakavac koji izvire na  Grmeču i odmah po izviranju tvori mali vodopad od nekoliko metara visine. Potok Skakavac nastaje od izvora: Klančina, Jelik, Sjenica i Rašetića do. Izvorišta potoka Skakavac uz pomoć snažnih voda koje se obrušavaju sa tavana i brda, vjekovima su stvarala vododerine i nanosila ogromne količine zemlje u Skakavačko polje, te ga tako učinila plodnim i pogodnim za obradu.Polje se nalazi na ugnutoj visoravni Obljaj.

Skakavačko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Skakavačko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Bravsko polje u bojama rane jeseni
Bravsko polje je manje polje na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Sa zapada i sjevera ograničeno je planinom Grmeč, s istoka Šišom, a s juga je Srnetica koja ga dijeli od Petrovačkog polja.
Bravsko polje je polje u kršu s tipičnim obilježjima krša: velika golet, plitka zemlja na stjenovitom podnožju i bezvodnost. Polje je prekriveno velikim brojem vrtača, pa se ovakve površine zovu mrežasti krš (hrv.). odn. boginjavi krš ili boginjavi kras (srp.).
Golet je pokrivena travom. Samo ime kaže da se stanovništvo skoro isključivo bavilo  stočarstvom.

BRAVSKO POLJE
​BOSNA I HERCEGOVINA

Bravsko polje je polje u kršu zapadne Bosne i nalazi se na teritoriju općine Bosanski Petrovac i općine  Petrovac. Bravsko polje se nadovezuje na Petrovačko polje na istoku, a kao i ono izduženo je dinarskim smjerom.

Položaj i granice. Bravsko polje smješteno je između planina Grmeča na sjeveru, Srnetice na jugu, i manjim dijelom Šiše na istoku. Na zapadu je granica prema Petrovačkom polju u dužini tri-četiri km. Čine je brda: Stražbenica, Matijevača, Šainovac, Velika i Mala Risovača, Kukerda, Krstasti vrh i Banjački vrh. Sjevernu stranu zatvaraju vrhovi Grmeča: Suvi vrh, Misije, Kosijer, Omar, Dronjkuša, Ilijina greda, Tisovac, Gradić, Šatin vrh, Pločevac veliki, Pločevac mali, Vrščić, Visoki. Granična linija na istoku spušta se na visinu polja i tu je bio prolaz nekadašnje pruge za dolinu Sanice i dalje za Prijedor, ali i svih putova prema Ključu, od rimskog i osmanlijskog vremena do danas. Odatle dalje nastavlja istočni obod polja i penje se na vis Ljutoč. Iza njega počinje planina Šiša. Na jugoistoku granica prolazi nizinskom šumom koja nosi imena: Uvale i Lipar. Odatle se granica uzdiže na srnetičke proplanke Vranjevac i Šareni Vrščić.  Srnetica je granica na jugu.

Opis polja. Polje se uvjetno se može podijeliti na istočni i zapadni dio. Zapadni dio pruža se pravcem sjeverozapad-jugoistok i među petrovačkim stanovništvom naziva se Smoljana. Istočni dio pruža se pravcem zapad-istok, i taj dio se naziva Bravsko. Lokalno stanovništvo ima nazive i za mnoštvo manjih dijelova.  Dužina mu je oko 20 km, širina 2–3 km, površine oko 38 km2. Dno mu se nalazi na 790 metara nadmorske visine. U polju se nalaze brojne vrtače (tzv. boginjavi ili mrežasti krš). Kroz Bravsko polje prolazi cesta od  Bihaća prema Jajcu.

Geomorfologija. Bravsko polje ima izgled kotlaste visoravni pa nije ni ravno ni svuda jednake visine. Kod nekadašnje željezničke stanice visina je 800 m. Na cesti kod škole 830 m, a u donjem polju najniža točka je 606 m. Površinski oblici su različiti. Ispod grmečkih visova su blago nagnute plećine. Ispod nje je koritasta uvala, kao središnji niži dio polja. Još južnije su osrednje izbočine duguljastog smjera: Glavica, Metla (815 m), Crnića brdo (807 m) i Podovi. Iza je uvala u kojoj je selo Bunara iza koje počinje Srnetica. Preko tih površina "posijane" su mnogobrojne vrtače, pa se ovakve površine zovu boginjavi ili mrežasti krš.

Hidrografija. Na cijelom ovom prostoru nema nigdje izdašnijeg izvora koji bi tokom cijele godine davao vodu. Jedini vodotok je Rijeka u selu Smoljani, s čijeg se izvora svojevremeno opskrbljivao i Bosanski Petrovac. Za napajanje stoke najviše se koriste lokve.

Klima. Klima je oštra planinska, s čestim i hladnim vjetrovima. Snijega ima po šest mjeseci, a u nekim stjenovitim udubinama led se zadržava tokom cijele godine.

Naselja. Na obodu polja nalazi se devet seoskih naselja. Na zapadu su: Krnja Jela, Smoljana, Kapljuh i  Janjila. Na istoku su: Jasenovac, Klenovac na sjevernom dijelu i Bravski Vaganac, Podsrnetica i  Bunara na južnom. Kuće se nižu jedna do druge, tako da je teško uočiti prelaz iz jednog u drugo selo.

Povijesni pregled. Bravsko polje obiluje tragovima i ostacima iz prijašnjih vremena. Na prvom mjestu treba spomenuti staru rimsku cestu. Nekoliko rimskih miljokazi i danas postoje. Bio je to dio puta od Salone u  Dalmaciji koji je dolazio iz Petrovačkog polja, odlazio prema rudnicima u dolinu Sane i dalje za Sisak.  Istraženo je i nekoliko lokaliteta koji govore o nazočnosti Rimljana na ovom prostoru (nekropola, rimski novac sa likom cara Konstantina).
Naziv naselja Smoljana govori da ga je za vrijeme doseljavanja Slavena naselio ogranak slavenskog plemena Smoljana. To se pleme na Balkan doselio iz prostora današnje istočne Njemačke i pripada Polapskim  Slavenima. Najveći dio Smoljana naselio se u Pirinskoj Makedoniji, a pojedini njihovi manji dijelovi sigurno su se naseljavali na usputnim stanicama, pa tako i u području Bravskog polja.
Iznad polja, u Grmeču, na visini 1400 m, nalaze se ostaci monumentalne gradine, čije porijeklo nije istraživano.
Srednjovjekovna župa Pset je uz Bravsko polje obuhvaćala i susjedna polja - Bjelajsko, Petrovačko i Medeno. Jačanjem bosanske države iza 1322. pod Stjepanom II Kotromanićem ovi krajevi prvi put ulaze u njen sastav.

IZVOR  Bravsko polje. Wikipedija (bs)

Bravsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Bravsko polje - zapadni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Bravsko polje - istočni dio
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Bravsko polje

Bravsko polje prekriveno brojnim vrtačama

Posjetili smo kraške vrtače kod Bosanskog Petrovca
Autor: NOVA BH televizija Datum objave: 21.4.2021.
Opis. Zanimljiv prirodni fenomen u vidu kraških vrtača, koje su gusto načičkane jedna uz drugu, prisutan je na širem području Bravskog polja. Nekoliko kilometara od Bosanskog Petrovca i dan-danas privlači pažnju prolaznika i posjetilaca, iako nije dio turističke ponude.

Ogumača je oveće planinsko polje na obroncima Grmeča, ima obilježja prostrane planinske visoravni, smještene na oko 1100 m n.v., okružena crnogoričnom šumom. Nekada je Ogunača korištena kao pašnjak za ishranu stoke Smoljanaca, a danas je to rijetko posjećivano područje.
Na dijelu Ogumače nalazi se nekoliko kuća istoimenog zaselka. 

Ogumača, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Google Earth, 2023.

Ogumača
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

DRVARSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Poekad zvano Drvarsko polje nije tipično krško polje kao npr. obližnje Glamočko, već po svom izgledu više podsjeća na zavalu, odn. kotlinu. Drvarska kotlina je tektonski uvjetovana zavala dinarskog smjera pružanja, koja je nastala spuštanjem duž uzdužnog rasjeda Unca i niza poprječnih rasjeda u donjem oligocenu, između krških ravnjaka Podina i Kamenice na jugozapadu i planinskih masiva Jadovnika (Vijenca) i Lunjevače na sjeveroistoku. Neogeni segmenti i naslage lignita potječu iz kasnije jezerske faze.
Površina kotline je oko 26 km2. Kotlinske strane su strme te se uzdižu iznad dna kotline za 200 do 300 metara. Unac često plavi aluvijalnu ravan, posebice je ugroženo područje kod naselja Bastasi. Suženjem Drvarske kotline nastaje kanjon Berek kojim Unac otječe ka Uni. U središnjem dijelu kotline leži grad Drvar.
Klima je kontinentalno-planinska sa dugim i hladnim zimama.

Drvarska kotlina
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Drvarsko polje

MOKRONOŠKO POLJE (MOKRO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Drvarsko i Mokronoško polje nisu tipična krška polja kao npr. obližnje Glamočko, već po svom izgledu više podsjećaju na zavale, odn. kotline.

Mokronoško polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Mokronoge
Autor: Milosh990 at srpski Wikipedia - Transferred from sr.wikipedia to Commons by Micki using CommonsHelper., Javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=11801332

Mokronoško polje - zapad
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

RAVNA MLINIŠTA
BOSNA I HERCEGOVINA

Ravna Mliništa, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Ravna Mliništa
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Ravna Mliništa

ravna mlinista from visoki on Vimeo.

PODRAŠNIČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

​Podrašničko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Nalazi se u zapadnoj Bosni, zapadno od Mrkonjić Grada. Površina mu iznosi 17 km2. U polju ponire rječica Ponor čije vode se na površini ponovno javljaju kod Krupe na Vrbasu, gdje se pod imenom Krupa ulijeva u Vrbas. Kroz Podrašničko je polje prolazila rimska cesta ka Banjoj Luci.

IZVOR Podrašničko polje. Wikipedija (hr)

Podrašničko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Podrašničko polje - zapad
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Podrašničko polje - istok
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

GRAHOVSKO POLJE (GRAHOVO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Grahovsko polje, odn. Grahovo polje, krško polje u zapadnoj Bosni, na oko 770—800 m nadmorske visine. Zahvaća površinu od oko 80 km² na dužini od 29 kilometara. Polje je široko između 2 i 4,5 kilometara. Oivičeno je sa sjeveroistoka planinama: Jadovnik (Vijenac) i Marino brdo, s jugozapada planinama: Ujilicom (1654 m) i Dinarom, na istoku Šatorom. Grahovo polje je sastavljeno od dva veća polja: Resanovačkog (nekada se češće koristio naziv Grahovo polje) i Pašića polja te nekoliko manjih polja - uvala: Valovlje, Vedro polje, Marinovačko polje. Na jugoistoku, preko Pašića polja je otvoreno prema Livanjskom polju.
​Poljem protječu rijeke Struga i Korana, kao i Prastruga, Stažbenica i Jadovnik.

​Stanovništvo se pretežito bavi poljoprivredom i  stočarstvom.  Najveće naselje je Bosansko Grahovo. 
Preko Grahova Polja prolazi kroz Resanovce i Bosansko Grahovo automobilska cesta Bosanski Petrovac - Knin (ova veza s Dalmacijom prolazi prijevojem između Dinare i Ujilice), a od Bosanskog Grahova uzduž polja vodi cesta za Livno. Grahovo je skupno ime ne samo za spomenuta polja i uvale, nego i za njihov planinski okvir. 

IZVOR Grahovsko polje. Wikipedija (hr)

Grahovsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Grahovsko polje, od Tičeva

Grahovsko polje

Ime. Ime je polje dobilo po najvećem naselju u polju, koje se do 1919. godine zvalo Arežin Brijeg. Novo ime su tražili stanovnici, uglavnom doseljenici iz mjesta Grahovo u Crnoj Gori, a pridjev bosansko bio je način da se razlikuju ta dva Grahova.

MARINOVAČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Marinovačko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Mramorje
Dio Vedrog polja podno brda Obljaj (u pozadini) naziva se Mramorje, prema nakupini stijena na površini polja.

VEDRO POLJE (GRAHOVSKO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Vedro polje (Bosansko Grahovo)
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Vedro polje

Maleševci Vedrom polju

Veliki Obljaj

U Pašića polju
Pogled iz Pašića polja na obronke Dinare, prekrivene oblacima. Pašića polje južni je dio većeg Grahovskog polja.

PAŠIĆA POLJE (PAŠIPOLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

​Pašića polje, odn. Pašipolje, je krško polje u zapadnoj Bosni, smješteno između planina Dinare, Jadovnika i Šatora. Predstavlja prijelaz iz Livanjskog u Grahovsko polje. Preko uvala Korita i Vlasulje u izvjesnoj plastičkoj vezi s Livanjskim poljem Dugo je 3-4 km. Površina Pašića polja je 6 km2. Nalazi se na oko 800 metara nadmorske visine. Poljem protječe vodotok Korana, a na njegovom rubu najveća su naselja Obljaj i Bosansko Grahovo. Kroz polje prolazi cesta Drvar - Bosansko Grahovo - Livno.

Pašića polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Panoramska fotografija Pašića polja

Pašića polje

Prizor iz Pašića polja

Pogled na Šator iz Pašića polja

Obljaj (u sredini) i Bosansko Grahovo (lijevo, u dalijni) na ivici Pašića polja

Pašića polje

Crkva sv. Ilije u Obljaju

Naselje Mali Obljaj i Bosansko Grahovo u pozadini

TIČEVSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Tičevsko polje zauzima najveći dio Tičevske planinske visoravni s koje se poneki brijeg i vršić dižu još 100-150 metara. Visoka je iznad 1000 m nadmorske visine. Njome prolazi cesta koja povezuje Bosansko Grahovo s Glamočem, od koje se odvaja odvojak prema planini Šator i Šatorskom jezeru.

Na visoravni se nalaze naselja Malo i Veliko Tičevo, koja administrativno pripadaju općini Bosansko Grahovo.
Veliko Tičevo je na istoku i omeđeno je s juga padinama Šatora, s istoka Badinjačom, Strmcem i Glavicom. Na zapadu Malog Tičeva su Šamja i Kukerda, a sa sjevera cijelog Tičeva je Gudajska kosa. Kuće su po okrajku ravni, ali i malo uzdignute, dok su u sredini polja livade i oranice. U selima ima dovoljno izvora i tekuće vode.

Od Malog Tičeva teče potok Jaruga, ide kroz polje i ponire u Ponor. Gudaja izvire u Gudajskim dragama, Crno vrelo utječe u Gudaju, Mliništa u Ljeskovicu. Nekada su te vode bile bogate malim vodenicama.

Povijesni pregled. Tragovi neistraženih starina primjećuju se na Oštroj Glavici. Tu su razvaline neke stare građevine, vremenom zarasle u travu i žbunje. Mnoštvo je tu kamenja a ima nešto i hrbina. Na zaravni, u blizini naselja Tičeva, podignut je spomenik u posvetu Četvrtoj krajiškoj udarnoj brigadi, koja je osnovana 1943. godine.

Tičevo i pogled prema Šatoru

U Tičevskom polju

PROČITAJ VIŠE  Dalibor Ballian: Značajno lovište zapadne Bosne. Svjetlo riječi, 26.1.2020.

Tičevo

U Tičevskom polju

U Tičevskom polju

PREODAČKO POLJE 
BOSNA I HERCEGOVINA

Na sjeveroistočnom kraju Šatora je veliki cirk, a sjeverozapadno ispod cirka su morenski bedemi. Od njih nastaje dolina Šatorskog potoka sa strmim koritom. Na izlazu ove doline je Preodačko polje, gde je velika glacijalna plavina. 

Pogled na Preodačko polje pri spuštanju s Tičeva

Obronci Šatora nad poljem

U Preodačkom polju

RORSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Rorsko polje nalazi se na Rorsko-Stekerovačkoj površi koja se prostire između gornje doline Unca i Glamočkog polja.  

Rorsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Rorsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Rore, hram Svetog Proroka Ilije

Pogled na Rorsko polje

Vrtače u krajoliku Rora

Rorsko polje

POPOVIĆKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Popovićko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Popovićko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

MEĐUGORJE I BOROVO POLJE (ŠATOR)
BOSNA I HERCEGOVINA

Međugorje i Borovo polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

IZ STARIH ČASOPISA

IZVADAK IZ  ČLANKA: 
ŠATOR-PLANINA I PROBLEMI NJENE ZAŠTITE
Autor: Viktor Ržehak
​Naše starine 1975. br. 14 (PDF)

---

Sa Smiljače put vodi kroz prašumsko područje Smiljačke i Međugorske uvale do prvih livada i pašnjaka u Međugorju, na koje se odmah nadovezuje Borovo polje. Od mnogih izrazitijih vrhova u polju naročito je poznat vrh Borova Glavica, odakle je vanredan pogled na najvažnije vrhove Šator-planine, a to su: Veliki Šator, Babina Greda, Velika Lisina, Mali Šator, Međugorska, Javorova i Bundina Kosa (narod je zove Bunduša). Od Borove kose put vodi preko livada i pašnjaka Borovog polja i Međugorja, zatim vijencem Šatora do Runjavice i preko jednog grebena dođe se napokon do Šatorskog Jezera, koje se smatra centralnim područjem planine. Pogled sa jezera na okolne vrhove Velikog Šatora i Babine Grede veoma je impresivan, a naročito na t. zv. Vražje Vrtloge, dijelove klisure više samog jezera koji pripadaju Babinoj: Gredi.

Planinski pašnjaci i livade Muđugorja i Borovog polja, bogati su vrtačama, ponorima, kotlinama, uvalama i drugim fenomenima krša. Međugorje i Borovo Polje pretstavljaju tip karsne zatvorene kotline, na kojoj su izraziti mnogi brežuljci od jurskih krečnjaka sa paralelno poredanim slojevima krečnjaka prema jugoistoku. Prema Cvijiću, ova su polja nastala salomima velikih pećinskih tavana, dok su vrtače, kojih ima veoma mnogo, u većini slučajeva erozioni oblici i veoma mali broj je nastao salomom pećina. Jedna od rjetkih pećina, koja je preostala nakon slijeganja i saloma u Međugorju jeste takozvana Međugorska Pećina s tipičnim paralelnim slojevima krečnjaka i s velikom vrtačom pred samom pećinom. U ovu pećinu ulazi se sa istoka pa se najprije dolazi u veoma široki nadsvod, koji je isturen oko 15 metara, a širok je oko 30 m. U samu pećinu se može ući u dužini od 8 m; na lijevoj strani nalazi se manja prostorija dužine 5 m, a širine 3 m. Visina je oko 6 m i prostor se sužava prema vrhu u obliku nepravilnog tornja. Proces lomljenja i otkidanja kamena i dalje se nastavlja, pa se vidi u okolini mnoštvo izlomljenog krečnjaka nepravilnog oblika. U nadsvodu pećine vide se dva otvora, koji sada služe kao gnijezda golubova; isto tako u unutrašnjosti pećine postoje otvori, koji bi, bez sumnje, odveli u podzemne, još neispitane dijelove pećine.

U udaljenosti od cca 300 m. nalazi se veoma interesantna Mala Pećina u Međugorju. Vidi se jedan veći otvor, ali je pristup nemoguć bez naročite opreme. Nikakva speleološka istraživanja nisu dosada vršena u ovim pećinama. Na istočnom dijelu Međugorskog Polja u udaljenosti od cca 700 m od ovih pećina nalazi se jedna veća uvala s otvorom u jedan ponor. Otvor se nalazi cca 30 m niže od oboda uvale; na istočnoj strani nalazi se jedna okomita stijena sa paralelno poređanim slojevima krečnjaka. Samo Borovo Polje koje se nastavlja u pravcu istoka na Međugorje kudikamo je bogatije raznim fenomenima krša, pećinama, ponorima, vrtačama i uvalama. U centralnom dijelu Borovog Polja nalazi se jedna veća uvala; na sjevernoj strani ulazi se u još neispitanu pećinu, u koju je pristup isto tako nemoguć bez naročite opreme. Obod uvale je oblika nepravilnog trokuta, dužine oko 10 m; sama uvala je duboka oko 8 m. Bez sumnje je najinteresantniji prirodni fenomen u ovom dijelu veliki ponor, Bezdan, kojem se može približiti s južne strane preko jedne uvale sa veoma bogatom vegetacijom zeljastog bilja. Ponor je vjerovatno dubok 30 i više metara, a pored njega su potpuno okomite stijene krečnjaka. S okolnih livada se u ovaj ponor slijeva mnogo vode za vrijeme velikih kiša. Voda odlazi nepoznatim kanalima i bez ikakvog zadržavanja. Otvor ponora je toliko velik da može primiti svu vodu. U polju se nalazi veliki broj vrtača kao posljedice slijeganja krečnjačkih slojeva, od kojih su neke veoma izrazite i većinom sa stranama veoma bogatim vegetacijom. Posebno mjesto zauzimaju snježnice; to su često veoma duboke jame, u kojima se snijeg zadržava skoro preko cijele godine. Za vrijeme velikih suša vade okolni stanovnici, koji dolaze na ova polja radi poljoprivrednih radova, često snijeg iz ovih snježnica, tope ga te vodu upotrebljavaju najviše za napajanje stoke.

Međugorje i Borovo polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

GRBAVIČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

​Grbavičko polje je krško polje u središnjoj Bosni, jugozapadno od Jajca. Površina mu iznosi 11 km2, a leži na oko 1000 metara nadmorske visine. Prekriveno je brojnim vrtačama. U središnjem jugozapadnom dijelu polja nalazi se naselje Grbavica koje pripada šipovskoj općini. Jugoistočno od Grbavičkog polja nalazi se jedno malo polje uz selo Ljušu.

IZVOR ​Grbavičko polje. Wikipedija (hr)

Grbavičko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Grbavičko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Planinsko polje uz selo Ljušu, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Planinsko polje uz selo Ljušu
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Glamočko polje kod sela Šumnjaci
Selo Šumnjaci, nalazi se na preko 900 m n.v. u općini Glamoč. 

GLAMOČKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

​Glamočko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Ime je dobilo po gradu Glamoču. Zahvaća površinu od oko 130 km². Pruža se dinarskim smjerom sjeverozapad-jugoistok, s najvećom dužinom od 48 km i prosječnom širinom od oko 10 km. ​Polje je najšire, 12 km, u središnjem dijelu između naselja Glamoč i Podgreda. Najuže je između Vidimlija i Osoja gdje mu širina iznosi samo 700 metara. Polje leži između planina Šatora, Staretine, Golije (Velika Golija), Crne gore (zapadna Bosna), Paripovca (Čemernice), Hrbljine (Hrbine), Slovinja, Cincara, na 882 do 950 m apsolutne visine.

Reljef. Glamočko polje u odnosu na Kupreško ističe se izduženošću, koja uglavnom prati dinarski smjer. Znatno se razlikuju dva dijela: sjeverozapadni - Gornje polje i jugoistočni - Donje polje. Gornje polje je šire, reljef mu je razvedeniji. Od ukupne površine Glamočkog polja (130 km²), Gornjem polju pripada 94 km². Granica između Gornjeg i Donjeg polja je istočno od naselja Glamoč i jedva je vidljiva.
U polju je i nekoliko tipičnih krških pojava: Izvor-jama Badanj u selu Dragnjić, Veliki ponor Krive jaruge,  Bukvensko jezero i ponori s ostacima mlinova u selima Isakovci i Podkraj.
Na obodu polja zapaža se fosilni lakustrijski (jezerski sedimenti) reljef koji je dobro morfološki izražen. Predstavljen je terasama s klifovima i terasiranim plavinama. Ovi oblici naslali su u razini nekadašnjih stalnih jezerskih stanja.

Vode. U Gornjem polju poplave traju tijekom kišnog razdoblja, obično od 9. do 5. mjeseca, a tu se nalaze i dva jezera Opačićko i Kulogvino jezero.
Vode u polju pripadaju slivovima Cetine i Plive. Poljem teče rijeka Ribnik. U Donjem polju teku dvije rječice  Jaruga i Vrba. Tijekom ljeta i jeseni one ga plave i pretvaraju u jezero dubine 7-8 metara. Sredinom Glamočkog polja se uzdižu dva uzvišenja Homar (982 m) i Apin brijeg (927 m).

Povijesni pregled. Zajedno sa Duvanjskim i Livanjskim poljem, u ilirskom razdoblju polje je pripadalo plemenu Dalmata, s jasnom granicom na sjevernim obroncima. Na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima nalaze se ostaci 34 gradine.  Krajem 20. stoljeća gradine su arheološki istraživane.
Rimljani su kroz polje sagradili ceste sa cestovnim postajama i naseljima. Polje tako okružuju ilirske gradine i rimski spomenici (među njima municipij Salvijal, na cesti Salona-Sevitium/Solin-Bosanska Gradiška).
Glamoč se spominje 1078. i 1446. godine. Krajem 14. stoljeća u je sastavu srednjovjekovne Kraljevine Bosne, uvrijeme koje je postojao srednjovjekovni grad Glamoč ili Biograd, na čijim su ruševinama Turci  podigli novo utvrđenje. 
U vrijeme osmanske vlasti, na muslimanskom groblju u Jakiru je 1798. godine podignut nišan nad grobom  age Bašića  (Bašića mašet), visok 4,35 m.
​Tijekom Drugog svjetskog rata služio je kao aerodrom. Tu je poginuo Ivo Lola Ribar.

Baština. Na Glamočkom polju se nalaze 64 srednjovjekovne nekropole sa 674 stećka.
Uz magistralnu cestu i selo Jakir u mezarju se nalazi nadgrobni nišan isklesan 1798. god., Bašića bašluk ili nišan, nad grobom age Bašića (Bašića mašet). Smatra se najmonumentalnijim muslimanskim nadgrobnim spomenikom u Bosni i Hercegovini. Visok je 4,35 metara, valjkastog tlocrta nepun metar, turban je obujma dva metra, a streha mu je 25 centimetara.
Nekoliko stotina metara dalje niz magistralnu cestu, na Gradini, pored današnjeg sela Podgradina, nalazi se kockasti kamen (stećak). Stoji na kamenoj podlozi i na samo tri mala kamenčića - piljka, kako kažu mještani. Težak je oko tri tone i ne zna se kako je tu postavljen.
Na Suhopolju je muzej posvećen Ivi Loli Ribaru (1916-1943), sekretaru SKOJ-a, koji je tu poginuo. U blizini muzeja smještena je i vojna baza NATO-a.

Stanovništvo. Polje se većim dijelom koristi za ispašu stoke, i uzgoj krumpira.

Zanimljivosti. Konfiguracija Glamočkog polja je takva da avioni mogu slijetati na nekoliko mjesta.

IZVOR  Glamočko polje. Wikipedija (sr)(bs)(hr)

Pogled na Glamočko polje s visoravni Krug

Pravoslavno groblje u Šumnjacima

Vagan, hram Svetih apostola Petra i Pavla

Gradine na Glamočkom polju

Gradine na Glamočkom polju su skupina  ilirskih  građevinskih objekata, smještenih uglavnom na zadnjim izdancima brda uz rub polja i to najčešće na uzdignutim, prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima na obodu Glamočkog polja.  Zajedno sa Duvanjskim i Livanjskim poljem, ovo područje pripadalo je plemenu Dalmati, s jasnom granicom na sjevernim obroncima u Glamočkom polju.

Arheologija. Polja u jugozapadnoj Bosni istraživana su od 1973. godne. Na ova tri polja obavljena su iskopavanja na 17 gradina i ukupno je registrirano 107 gradina, od toga 34 na Glamočkom polju: Stekerovci, Hotkovci, Maslina strana, Velika gradina Laškovica, Mala gradina Laškovci, Velika gradina Prijami, Mala gradina Prijami, Reljina gradina, Rajićke, Dubrave, Isakovci, Devića glavica, Skucani, Vidimlije, Karaizovci, Šiljak, Lice, Blagodija, Jukavac, Mareljića gradina, Gradina u Podgradini, Rajan, Rudići, Mali Ozen, Veliki Ozen, Soldatova gradina, Gradina nad Šumnjacima, Gradinica nad Šumnjacima, Gradina kod Vagana, Veliki Obljaj – Gradina I, Veliki Obljaj – Gradina II, Gradina Mali Obljaj.

Reljina gradina. Na prelasku brončanog u željezno doba dolazi do gradnje gradina i na Glamočkom polju, jer dolazi do povećanja stanovništva jugozapadne Bosne dolaskom iz srednje Bosne. Najznačajnija je Reljina gradina, koja ima snažne zidove i veliko podgrađe, najstarije na prostoru Dalmata. Nalazi se na niskoj glavici u samom polju, okružena većim brojem gradina koje su služile za njeno osiguranje. S južne strane gradina je imala prirodnu zaštitu u vidu strme padine, a sa sjeverne strane su vidljivi ostaci snažnog kamenog bedema.
Nađeno je mnoštvo keramičkih fragmenata rađenih slobodnom rukom koji su pripadali koničnim zdjelama i bikoničnim peharima, kameni satirači i kolutovi, dijelovi žrvnjeva i mnoštvo životinjskih kostiju. Keramički materijal pokazuje dosta srodnosti s materijalom iz gradine Pod kod Bugojna i susjednih gradina na Duvanjskom polju. Život u gradini trajao je i u Latenskom razdoblju (mlađe željezno doba, Lat.A).

PIZVOR  Gradine na Glamočkom polju. Wikipedija (bs)

Livanjsko polje s Kamešnice
Pogled s grebena Kamešnice na Livanjsko polje kojega obrubljuju visoke planine - na fotografiji se vide (od lijeva nadesno): Šator, Staretina, (Velika) Golija i Cincar s visoravni Krug.

LIVANJSKO POLJE
​BOSNA I HERCEGOVINA

Livanjsko polje (koristio se i oblik Lijevanjsko polje) se nalazi u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Ono je više od dva puta veće od ostalih triju velikih polja jugozapadne Bosne. Dinarski je izduženo smjerom  sjeverozapad-jugoistok 64-65 km (najduže među krškim poljima u BiH), prosječno široko 6 km (varira od 5 do 12 km). Obuhvaća površinu od oko 405 km² i smatra se najvećim krškim poljem na svijetu.

Položaj. ​Livanjsko polje je tektonska rasjedlina, koja se pruža dinarskim mjerom, obrubljena strmim padinama Dinare i Kamešnice na jugozapadu i zapadu, Šatora, Staretine, Golije (Velika Golija) na sjeverozapadu i sjeveru, Kruga, Tušnice i Grabovičke planine na sjeveroistoku i istoku. Jugoistočni rub je relativno otvoren prema jugu (750 m), a sjeverozapadni u istom smjeru diže se u otprilike 100 m više Grahovsko (Grahovo) polje.
Prosječna visina polja je 720 metara iznad mora. Kako mu visina varira između između 700 i 750 m nad morem, niže je od drugih polja na istoku, kao što su Kupreško (1120—1150 m), Glamočko (882—950 m) i Duvanjsko (860—890 m), a opet više od doline Cetine (350—450 m) na zapadu u Dalmaciji.

Dijelovi polja. Zbog različitih reljefno-hidroloških osobina Livanjsko polje obično se dijeli na tri dijela; Na sjeveru su  Ždralovac i Ševarevo blato, u kojem je najdublji vodeni jarak Jaruga; u sredini je Livanjsko polje u užem smislu, s ponornicom Ploučom (Plovučom), koja nastaje sastavom krških potoka Bistrice i Studbe (Sturbe); na jugu je Srđevićko polje i Buško jezero s periodičnim potokom Ričinom, koja mu je glavna vodena pritoka. 
​Ždralovac je jedan uski prijevoj kojim Livanjsko polje, između zadnjih obronaka Dinare i Šatora, prelazi u Grahovsko (Grahovo) polje. Livanjsko polje je dio Završja (Tropolja). 

Livanjsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Geologija i tektonika. Livanjsko je polje tektonski jarak, omeđen s obje uzdužne strane lomovima, po kojima je dno polja usjelo, a sjeveroistočno je krilo preturano te ovo preturanje tvori kod Livna rub polja. Temeljno mu gorje pripada većinom kredi i starom tercijeru, samo na sjeverozapadu djelomice i juri i trijasu, te se sastoji od raznolikih vapnenaca, a podređeno i od lapora i dolomita.
​Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tijekom neogena bilo pod vodom. ​U Livanjskom polju postoje naslage lignita. 

Klima. Gradnjom akumulacije Buško Blato tijekom 1960-ih godina došlo je do promjene klime na širem području  Livna. Duge i hladne zimske mjesece pune snijega, s karakterističnim sjevernim vjetrom burom, zamijenile su pretežito kišovite zime, s nešto smanjenom količinom padalina i duga, topla ljeta.

Hidrologija. Livanjsko polje sadrži impresivnu mrežu površinskih i podzemnih tokova, uključujući rijeke, izvore, ponore i jezera. Najveće je plavno područje u Bosni i Hercegovini i jedno od najvećih u ovom dijelu svijeta. Ispitivanja tla pokazuju da je Livanjsko polje tokom neogena bilo pod vodom. Na samom se polju nalazi nekoliko zaostalih jezera, od kojih je Buško Blato ili Buško jezero najveća umjetna akumulacija u ovom dijelu kontinenta, a valja spomenuti i Brežinsko jezero na sjeverozapadu polja. Kroz Livanjsko polje protječe i nekoliko rijeka-ponornica, koje pripadaju Jadranskom slivu rijeka. Najznačajnije su: Sturba,  Žabljak, Bistrica (Plovuča), Brina, Jaruga, Ričina, koje su bogate ribom i rakovima, kao i mnogi ponori, odnosna vrela, omiljeno izletište Livnjaka u ljetnim mjesecima.

Priroda. Livanjsko polje je najveće vlažno stanište u Bosni i Hercegovini sa značajnom populacijom rijetkih ptica kao što su kosac (Crex crex), veliki ronac (Mergus merganser) i bukavac (Botaurus stellaris). Od 2008. godine Livanjsko polje je označeno kao vlažno stanište od međunarodnog značaja u okviru Ramsarske konvencije.

Naselja. ​Najveće mjesto Livanjskog polja je Livno, po kojemu je polje i dobilo ime, grad i središte općine s oko 40.000 stanovnika. Livno je smješteno na sjeveroistočnom dijelu polja, pod brdom Bašajkovac. Najveća sela Livanjskog polja su:  Guber, Grborezi, Podhum, Prolog, Golinjevo, Čuklić, Zabrišće, Bila,   Čelebić, Lusnić, Strupnić, Kovačić, Vrbica, Bojmunte. U polju uspijevaju kontinentalne povrtne kulture poput krumpira i kupusa. Stočarstvom, posebno uzgojem krava i ovaca, te proizvodnjom mlijeka, odnosno  livanjskog sira bavi se dobar dio žitelja Livanjskog polja.

IZVORI Turistička zajednica Hercegbosanske županije; ​Livanjsko polje. Wikipedija (hr)

Sustav suhih korita rijeke Mlave koja ponire u Livanjskom polju (Srđevićko polje), nedaleko bazena Lipe, na području Poniri (Ponori).

Buško jezero (nekada Buško blato)
Akumulacijsko jezero koje se nastavlja na Livanjsko polje. Nalazi se na 716 m. i. J., Bosna i Hercegovina, a samo jezero ima površinu od 55,8 km², te dubine do 17 m. Ukupna zapremina je 782 milijuna m³. Dvije trećine površine jezera nalazi se u općini Tomislavgrad, a jedna trećina u općini Livno. Projekt su zajednički 1970-ih godina izvele tadašnje vlasti Hrvatske i BiH.

U akumulacijski bazen Lipa dotječu vodotoci Livanjskog polja; Bistrica, Sturba, Plovuća, Žabljak, a odatle 12-kilometarskom cijevi, tunelom probijenim kroz masiv planine Kamešnice stižu na turbine Hidroelektrane Orlovac, a potom u Rudu, Cetinin pritok.

Bazen Lipa i umjetno jezero Buško blato (Buško jezero) povezani su reverzibilnim kanalom koji omogućava prebacivanje vode u oba smjera, gravitacijski ili crpnom stanicom Buško blato u slučaju veće razlike kota.

Livanjsko polje ima površinu od 405 km2 i smatra se najvećim krškim poljem na svijetu!

Prirodna baština BiH - Livanjsko Polje
Postavio: Ptice Forum Datum objave: 24.8.2015.
Opis. ​Proizvodnja: FTV

​Livanjsko polje je manje istraženo od površine Mjeseca
Datum objave: 1.10.2022. Autor: doku․ba
Opis. ​Kraška polja su prirodno bogatstvo Bosne i Hercegovine. Biolozi Biljana i Goran Topić iz Ornitološkog društva "Naše ptice" su nas dva dana vodili kroz Livanjsko polje, pričajući o specifičnostima, potencijalima i perspektivama kraških polja u BiH. "Zelene milje", serijal autorskih reportaža i video priča o stanju i perspektivama ekološke svijesti u BiH, nastao je uz podršku Fonda otvoreno društvo BiH Pratite doku.ba na: https://www.facebook.com/dokumentiraj... https://www.instagram.com/doku.ba

Gliding over Livanjsko polje
Autor: Haris Hukovic

Pogled s Kamešnice na zaleđeno Buško jezero i Livanjsko polje - Livno
Autor: Selo Podgradina
​Sniljeno: 15.01.2017. 

IZVORI
Livanjsko polje. ​Wikipedija (hr)
​Međunarodno priznanje za najveće krško polje u BiH. Sarajevo-x.com, 2.10.2008. 

Pogled s Konja, najvećeg vrha Kamešnice na sela u Livanjskom polju

Livanjsko polje
Autor fotografije: Martin Brož (Wikipedija)

Bilo polje, uz sjevernu obalu Buškog jezera, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Jedan kilometar južno od Vržerala nalazi se Bilo polje u kome se nalazilo malo selo označeno u austrougarskim topografskim kartama imenom Pčelar, a kasnije kao Bilo Polje. Seoce je bilo vlasništvo Hajdar-bega Čengića, koji je nedaleko odatle, u Kuli, zeseoku Golinjeva, imao svoj odžak. Porodica Čelar nosi predaju da je njihov pradid Ante Vrljić sam doselio u Bilo Polje iz Dobranje u Dalmacija u kmetstvo Čengiću. Bili su njihovi kmetovi sve do 1918. godine i davali begu trećinu, a nadimak Čelar pradid Ante je dobio jer je nadgledao begove ‘čele. Čengići su na širem području Buškog blata posjedovali velike površine zemlje, sa priličnim brojem kmetova, među kojima su Matici, Lukači, Batinići, Pažini, itd.

PROČITAJ VIŠE Selo Bilo Polje. Podgradina.net

DOBRANJSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Dobranjsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Dobranjsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Dobranjsko polje je malo polje u kršu JZ dijela Bosne i Hercegovine, koje se nalazi na 818 m n.v., na području općine Livno (Zapadnobosanski kanton - Kanton 10), jugoistočno od grada Livna. Prema tipu polja prema plavnosti, to je suho polje. Pripada porječju Cetine. Uglavnom se koristi za ispašu stoke. Uz rub polja smjestila su se naselja Dobro (prema kojemu je polje dobilo ime; udaljeno je 4-5 km od Livna), Osičani, Vidovići i Katun.

Povijesni pregled. Selo Dobro se prvi put spominje 1400 god. u Darovnici Kralja Stjepana Ostoje Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću. U Dobrome je 6.9.1942.  osnovana Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a.

Sjeverositočno od Dobranjskog, na suprotnoj strani brda Debeljače, nalazi se još manje Potočko polje, kojime prolazi cesta Livno - Tomislavgrad.

KUPREŠKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Kupreško polje je velika krška visoravan smještena istočno od Livanjskog i Glamočkog polja, a sjeverno od Duvanjskog polja. Ima površinu od 95 km2 i nalazi se na visini 1120‐1150 m n.v. Kupreško polje je na najvećoj nadmorskoj visini od svih velikih polja dinarskog krša. Izduženo je 27 km u dinarskom smjeru, a prosječna širina mu je 4 km. Površina mu je 96 km2. Porječju Cetine pripada južni i istočni dio polja. Pravac pružanja mu je sjever‐jug zbog utjecaja tektonike.

Kupreška visoravan sa svih strana je okružena planinama. To su na sjeveroistoku  Mosor (1371 m),  Stražbenica (Vučkovac, 1504 m), Velika Plazenica (Demirovac, 1766 m), Mala vrata, Mala Plazenica (1556 m), pa sedlo Kupreška ili Velika vrata (1384 m) i planina Stožer (1758 m); na jugoistoku Lupoglava (1448 m), Crni Vrh (1506 m), Osoje (1439 m), Javorni Vrh (1468 m); na jugu i jugozapadu Batoglav (1272 m), Kozja Glava (1482 m), Malovan (1828 m), Jaram (1662 m) i Kurljaj (1593 m); na zapadu i sjeverozapadu Krvajac (1662 m) i Mali Vitorog (1748 m). Ove planine su međusobno povezane s nekoliko manjih planina. Sve su uglavnom pokrivene šumom i livadama, koje daju izvrsnu stočnu hranu. Sjeveroistočne planine su razvodno gorje, pa im s jedne strane teku vode u Jadransko, a s druge strane u Crno more.

Dijelovi polja. Prema hipsometrijskim odlikama u Kupreškom polju se mogu razlikovati tri dijela:
a) Sjeverozapadni kraj nosi ime Suho polje (na nekim kartama upisano kao Suhovsko polje), a natapa ga Mrtvica potok, koji izvire na zapadnoj strani Plazenice (Plaženice) i iščezne u ponoru Mrtvici 0,8 km južno od kote Subot (1124 m) u ovome polju.
b) Srednji dio, pravo Kupreško polje, na kojem leži i gradić Kupres, skuplja svoje slabe vode u jednom koritu, koje se također zove Mrtvica potok. Ovaj prima više malih potoka i to: Karičevac, Ispod, Slačicu i Smrdelj potok, pa iščezne također poslije kratkog toka kod kote 1136 u ponoru, koji leži neposredno na podnožju zapadnog rubnog gorja ovog polja (Kurljaj 1579 m), koje se nazivao i Pod Kurljelom.
c) Južni dio, Rilić polje, kojime protječe Miljač potok u južnom smjeru, pa ponire u neposrednoj blizini Malovanskog sedla kod Malovanova hana. 
Unutar Kupreškog polja još neke manje cjeline imaju zasebna imena: Rastičevsko polje, Mrđebarsko polje, Vlaško polje i Suvo polje, Rilićko polje.
Kupreški kraj osim Kupreškog polja obuhvaća još dva obližnja manja krška polja: Vukovsko polje i Ravanjsko polje.

Geologija. Geološki mu je sastav od verfenskih škriljevaca, u širini djelomično od pješčenika, vapnenca, dolomita i slojeva melofira. U južnim je dijelovima pokriveno neogenim jezerskim talozima (u tercijaru polje je bilo jezero), glinom i šljunkom.
Samo po sebi Kupreško polje je vrlo tektonski nemirno, tj. tamo su česti potresi, uglavnom slabiji, a znaju se dogoditi i jači.

Klima. ​Budući da se nalazi na velikoj nadmorskoj visini, klima Kupreškog polja je oštra, sa srednjom godišnjom temperaturom od 5,7°C. 

Hidrografija. ​Kupreški kraj se sastoji iz tri hidrografski dosta samostalne kotline: Bajramovačku na sjeveru, Mrtvičku u sredini i Milačku na jugu. Najneravnije tlo je bajramovačkog dijela, gdje su mnogobrojne kose, uvale i vrtače velikih razmjera, a tek na zapadu je prostrana ravan. Tuda protiče rječica Mrtvaja koja izvire kod sela Stražbenice, teče prema sjeverozapadu i ponire na kraju polja, blizu Šemanovaca. Mrtvičkom kotlinom teče rječica Mrtvica, u koju se ulijevaju potoci Smrdelj, Karićevac i Jazmak. Teče prema zapadu i sjeverozapadu i uvire pod Kurljanjem, odnosno pod Jarmom kod mlina Mate Dumančića-Knezića. Milačkom kotlinom teče Milač, vodom najbogatija kupreška ponornica. 

Priroda. U polju je utvrđeno postojanje: 1 vrsta ribe, 134 vrste ptica, 13 vrsta vilinih konjića, 146 biljnih vrsta.
​
Stanovništvo. Najveće naselje u polju je gradić Kupres. Među stanovništvom najzastupljenije je bavljenje stočarstvo. Uzgaja se kupreška ovca, vrsta pramenke.

Baština. Od kulturnih znamenitosti na Kupreškom polju se svake prve nedjelje u srpnju/julu održavaju Dani kosidbe na Kupresu ili Strljanica. Ona potječe još iz 19. stoljeća i označava početak kosidbe trava, nekada najvažnijeg posla na ovoj visoravni.

IZVOR   Kupreško polje. Wikipedija (hr)(bs)

Kupreško polje, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Google Earth, 2023.

Krški fenomeni - vrtače Japage. Krški fenomen Kupreškog polja su i vrtače, urušene ponikve. Ima ih pet i originalna su pojava u ovome kraju. Istraživanjem je utvrđeno da su oblikovane u tektonski razlomljenim karbonatnim naslagama gornjokredne starosti (vapnenci i breče). Izgled vrtača je uglavnom tipičan, ljevkasto udubljeni i okruglasti oblik. Postanak ovih vrtača je najvjerojatnije povezan s podzemnim erozivno-korozijskim utjecajem vode pri čemu su se podzemni svodovi urušili. Na daljnje oblikovanje je utjecala oborinska voda koja je istim procesima odnosila postrani materijal prema dnu. Vjerojatno su vrtače Japage nastale zahvaljujući upravo tim procesima. Nalaze se na sjevernom dijelu Kupreškog polja u blizini sela Rastičevo.

Krški fenomen Japage kod Rastičeva u Kupreškom polju
Pogled iz zraka; izvor: Google Earth, 2023.

Ispaša na Kupreškom polju

Pogled iz sjevernog dijela Kupreškog polja na cincarsku Osječenicu (1798 m), iza koje se nalazi Cincar (2006 m).

Sjeveroistočni dio Kupreškog polja

Pogled prema Kupresu iz smjera naselja Mlakve

Kupres, crkva Svete Obitelji

Pogled na gradić Kupres

Južni dio Kupreškog polja

Na Kupreškom polju

Južni dio Kupreškog polja

Cesta prema Vukovskom polju - pogled prema gradu kupresu

Magistralna cesta Bugojno-Kupres-Livno

Sjeverozapadni dio polja

Sjeverozapadni dio Kupreškog polja

Kupreško polje

Mrđanovci

Blagaj (Kupres)

Cesta Šipovo-Kupres, kroz Kupreško polje

Selo Mrđanovci; Spomenik "Krst svim pravoslavnim Srbima"

Ljubuša
Velika Ljubuša ili Crnovrh, najviši vrh planine Ljubuše dominira horizontom nad južnom stranom Ravanjskog polja. Ovaj dio polja naziva se Kosno polje i u njemu se nalazi samo naselje Zvirnjača sa svojih par zaselaka.

RAVANJSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

​Ravanjsko polje je krško polje u zapadnoj Bosni, između Rame, Tomislavgrada i Kupresa - oko 20 km udaljena od Rame, Tomislavgrada i od Kupresa.
Administrativno pripada općini Kupres (Hercegbosanska županija). Smješteno je između planina  Ravašnice, Ljubuše i Pakline, sjeverno od Tomislavgrada i  Duvanjskog polja. Površina Ravanjskog polja iznosi 23 km2. Dugo je 7,5 kilometara i pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok (dinarski smjer). Od Vukovskog polja na sjeveru je odvojeno Ravanjskim vratima.
Ravanjsko polje je jedno od najviših i najsušnijih krških polja u Dinarskom gorju. Dno mu se nalazi na 1140 metara nadmorske visine, a polje nije plavljeno ni u najkišovitijim godinama. Kroz Ravanjska vrata iz Vukovskog polja prelazi ponornica Vođenica.

Područje Ravanjskog polja naziva se još i Ravno. U Ravnu se nalaze naselja: Gornje Ravno, Donje Ravno, Gornji Mušić i Donji Mušić i na suprotnom kraju polja selo  Zvirnjača. Južni dio Ravanjskog polja (oko sela Zvirnjače i u sjevernom podnožju Ljubuše) nosi i naziv Kosno polje.

Baština. Na Ravanjskim vratima se nalaze prapovijesna  gradina i nekropola  stećaka koji su proglašeni  nacionalnim spomenikom BiH.  Nekropola je uvrštena i na UNESCO-ov popis 30 zaštićenih lokaliteta u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji.

Stanovništvo. Broj stanovnika u Ravnom se znatno smanjio nakon Rata u BiH (1992.-1995.). Ravnom je obnovljena crkva i škola, no vratio se mali broj ljudi, Ravanjsko polje malo oživi u ljetnim mjesecima kada ljudi dodju u obilazak svojih kuća.

IZVOR Ravanjsko polje. Wikipedija (hr)
PROČITAJ VIŠE  Prapovijesna gradina i nekropola sa stećcima Ravanjska Vrata (Donja i Gornja nekropola). Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH (HTML) 

Ravanjsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Ravanjsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Kosno polje, s planinom Ljubušom u pozadini

Selo Zvirnjača u Kosnom polju, podno planine Ljubuše

Vukovsko polje
Pogled na Vukovsko polje s uspona na Idovac, najviši vrh Raduše. Iza Vukovskog, naziru se dijelovi Kupreškog polja, a na horizontu (lijevo, s tragovima snijega) vide se Cincar i Malovan.

VUKOVSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Vukovsko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada općini Kupres (Hercegbosanska županija). S dnom na 1170 metara nadmorske visine jedno je od najviših u Dinarskom gorju. Kroz polje protječe rijeka ponornica Vođenica koja kroz Ravanjska vrata prelazi u Ravanjsko polje. Površina mu iznosi 35 km2. Od Kupreškog polja dijele ga Lupoglav (1448 m), Crni vrh (1506 m) i Osoje (1439 m), a od Ravanjskog Ravašnica (1565 m). U polju se nalazi naselje Donje Vukovsko.
​
IZVOR Vukovsko polje. Wikipedija (hr)

Vukovsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Vukovsko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Pogled s Raduše na Vukovsko polje

Rumbočko i Rudo polje
Pogled s padina planine Raduše na Rumbočko i Rudo polje, iza kojih se izdiže planina Ravašnica. Ta je niska planina okružena s još dva polja: Vukovskim (desno) i Ravanjskim (lijevo, pozadi).

RUMBOČKO I RUDO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Rumbočko i Rudo polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Rumbočko i Rudo polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Rumbočko i Rudo polje su dva vezana visoka polja u kršu, smještena između padina planina Ravašnice i Raduše. Rumbočko polje se nalazi na oko 1200 m n.v. Nekada su se na njemu kosile livade i orala zemlja, a danas je napušteno i zaraslo. Od polja se prema sjeveru pruža odičan pogled na planinu Radušu.

Rumbočko polje podno padina Raduše i planine Ravašnice (pozadi)

KRUŠKO POLJE (KRUŠKOPOLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Kruško polje ili Kruškopolje je jedno od najviših krških polja u Bosni i Hercegovini. Nalazi se kod Livna podno jugoistočnog ruba visoravni Krug. Pripada porječju  Cetine, a dno mu se nalazi na 1186 metara  nadmorske visine. Prostire se na 3,64 km2 površine. Nije plavno. Uglavnom se koristi za ispašu stoke, a vrlo mali dio se koristi za poljoprivredu.

Kruško polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Kruško polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Klisura Šujice kod Mokronoga
Rijeka Šujica Izvire južno od Kupreškog polja. Od izvora teče uskim i klisurastim  koritom. U Šujičkom polju prima desnu pritoku Jaruge, pa opet teče kroz klisuru (na fotografiji) do ulaska u Duvanjsko polje. Ova izuzetno meandrirajuća rijeka ponire u velikoj estaveli  Kovači, kod istoimenog sela Kovači, u JZ dijelu Duvanjskog Polja. 

ŠUJIČKO POLJE (ŠUIČKO POLJE)
BOSNA I HERCEGOVINA

Šujičko polje, odn. Šuičko polje je krško polje u Bosni i Hercegovini. Administrativno pripada  Hercegbosanskoj županiji. 

Reljef. Reljefno, polje se na sjeveru kroz Malovanski prijevoj otvara prema Kupreškom polju, a na jugu kroz kanjon rijeke Šujice prema Duvanjskom polju. Prema zapadu se uzdižu planine Cincar s Malovanom i visoravan Krug, a prema istoku greben Stražbenice na brdsko-planinskom području Pakline.

Hidrologija. Polje je povremeno plavljeno. Kroz polje meandriraju rijeka Šujica, koja kanjonom povezuje Šujičko s  Duvanjskim poljem, te njena pritoka Jaruga. Šujica (rabi se i naziv Šuica) je ponornica koja teče kroz  Šujičko i Duvanjsko polje, od sjevera prema jugu. Izvire ispod prijevoja Malovan, na samom sjevernom rubu Šuičkog polja, južno od Kupreškog poolja, iz dva izvora Mali i Veliki Stržanj. Od izvora teče uskim i klisurastim koritom. U Šuičkom polju prima desnu pritoku Jarugu, pa opet teče kroz klisuru do ulaska u  Duvanjsko polje. Rijeka nestaje pod zemljom u velikoj estaveli Kovači, istoimenom obližnjem selu Kovači, u jugozapadnom dijelu Duvanjskog Polja. Vode Šuice potom potom djelimično izbijaju na izvoru Ričine u selu Prisoje, koja se nakon kratkog protoka od oko 0-50 metara, u zavisnosti od vodostaja u akumulaciji, ulijeva u akumulaciju Buško jezero. Dužina toka Šujice je 48,5 km, a površina njezina porječja oko 730 km². Šujica ima zanimljiv tok. U oba polja jako meandrira - ima mnogo okuka - zbog čega ju je Zuko Džumhur,  bosanskohercegovački  putopisac, slikar i karikaturist, nazvao najkrivudavijom rijekom na svijetu. Rijeka je još uvijek čista pa u njoj žive pastrmka, lipljen i riječni rak. Rep raka se u ovom kraju naziva - šuja, tako da se vjeruje da su mjesto i rijeka ime dobili po njemu.

Uz rub polja nalazi se naselje Šujica.

IZVORI  Šujičko polje. Wikipedija (hr); Šuica (rijeka). Wikipedija (bs)

Šuičko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:25.000

Šujičko polje, prostorni pogled iz smjera juga
Izvor: Google Earth, 2023.

Povijesni pregled. Područje Šuičkog i Duvanjskog polja, tijekom razdoblja Ilira, pripadalo je plemenu  Dalmati (Delmati). Na prirodno zaštićenim i strategijski pogodnim mjestima na obodu Duvanjskog polja, pripadnici ovog plemena, izgradili su veći broj građevinskih objekata (gradina). Jedna od njih se izdvajala svojom veličinom, pa su je Rimljani nazvali Delminium. U namjeri da sačuvaju svoju nezavisnost Dalmati su protiv Rimljana ratovali, s nekoliko prekida, više od 160 godina, da bi u Oktavijanovom pohodu na  Balkan bili pokoreni.
Vrlo brzo, uz tok rijeke, Rimljani su izgradili cestu od Salone (današnji Solin kod Splita) prema unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Na dijelu ceste nalazi se i jedan od najstarijih mostova u Bosni i Hercegovini,  Rimski most na Šuici.

Šujičko polje
Panoranom u pozadini dominira vrh Malovan.

Šuičko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Veliki Stržanj, izvor rijeke Šujice
Autor: IoannesII - Vlastito djelo, CC BY-SA 4.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=49204984

Šujica, najkrivudavija rijeka na svijetu zimi iz zraka - Dron.ba za N1
Autor: dron ba Datum objave: 30.1.2022.
Opis. River Šujica, The most winding river in the world - Aerial Dron.ba for N1 Music composed: prof. Alen Ruvić / DJRuvex

Let iznad Galečke ćuprije na Šujici.
Autor: dron ba Datum objave: 29.6.2016.
Opis. www.dron.ba Music: Alen Ruvić - RuvexMusic

Rijeka Šujica u Šujičkom polju i pogled na Rimski most
Autor: I, Ante Perkovic, CC BY 2.5, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=2303729

Rimski most na Šuici. Rimski most na Šuici (Galečki most) nalazi se u mjestu Šuica. Lokalno povezuje istoimeno mjesto Šuicu sa selom Galečićem na južnom dijelu Šuičkog polja. Most premošćuje rijeku Šuicu. Potječe iz 1. stoljeća, nakon što su današnjim prostorima Bosne i Hercegovine zavladali Rimljani. Područje naselja Šujice bilo je tada strateški važno, jer je ovuda vodila rimska cesta iz Salone (današnji Solin kod Splita) prema unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije.
Most je u kasnijem razdoblju isključivo služio mještanima sela Galečića i to kao pješački prijelaz na putu za Šujicu u crkvu, školu i druge potrebe. Kolni prilaz mostu za zaprežna kola kao i za automobile nikada nije bio uređen. Nikada ni ogradu nije imao pa je za školsku djecu za vrijeme vjetra i lošeg vremena bio opasnost prilikom prelaženja. Brigu oko popravka vodili su mještani Galečića jer je isključivo njima i služio.
Na inicijativu Kulturno-informativnog centra u Tomislavgradu pokrenuta je 2012. god procedura za donošenje odluke o proglašenju kulturnog pejzaža rijeke Šuice sa mostom (Rimski most) - tu inicijativu usporava mogućnost gradnje akumulacije Mokronoge i usaglašavanje s vlasnicima okolnog zemljišta.

IZVOR  ​Rimski most na Šuici. Wikipedija (bs)

Pred oluju
Pogled na Duvanjsko polje i grad 
Tomislavgrad položen podno brda Gradina (1080 m) i Ključ (1031 m), iza koga se izdižu Tušnica (lijeva planina) i Jelovača (desno). Izdužena niska masa lijevo na horizontu je Grabovica plainna, odn. Grabovička planina.

DUVANJSKO POLJE
BOSNA I HERCEGOVINA

Duvanjsko polje je polje u kršu jugozapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Zajedno s okolnim krškim poljima (Livanjsko, Kupreško, Glamočko) čini sustav viskih krških polja toga dijela Bosne i Hercegovine. Ima oblik spljoštenog romba s malim produžetkom prema sjeveru, odnosno prema kanjonu Šujice. U blizini Duvanjskog polja nalazi se i Buško jezero (Buško blato). Dno polja nije vapnenačka zaravan. Gravimetrijska mjerenja su pokazala da su na malim udaljenostima zapažena razlike u visini dna od 150 metara. Nadmorska visina polja varira između 860 i 890 m. Najniži njegovi dijelovi su u sredini, tj. u području Laništa. ​Niže je od  Kupreškog polja (1100 – 1200 m), a više od Livanjskog polja (709 – 808 m). Dugo je 20 km (na liniji Mesihovina – Mokronoge), široko 12 km (na liniji Brišnik – Mandino Selo). Površina mu je oko 125 km2.

Reljef i geologija. Duvanjsko polje okruženo je sa svih strana višim planinskim reljefom. Rubni planinski okvir je složenije građe: prevladavaju vapnenci i dolomiti jurske i kredne starosti, s mjestimično nazočnim manjim područjima naslaga tercijarne starosti. 
Polje je nastalo u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, a potom jezerskim taloženjem (tako su nastale velike naslage ugljena (lignita) na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja) te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Polje je prekriveno 2000 metara debelim nanosima iz razdoblja neogena. Bez tih neogenskih naslaga Duvanjsko polje nalazilo bi se niže od razine mora i bilo bi kriptodepresija na -1100 metara nadmorske visine. 
Sa dna polja izdižu se kupasti brežuljci od tercijarnih sedimenata. Na obodu Duvanjskog polja zapaža se fosilni lakustrijski (jezerski) reljef koji je dobro morfološki izražen. Obilježavaju ga terase s klifovima i terasiranim naplavinama. Ovi oblici nastali su u razini nekadašnjih stalnih jezerskih stanja.
Poznati krški fenomeni u polju su: Veliki ponor kod sela Kovači, Donji Brišnik, pećina Dahna kod  Omerovića, pećina "Katedrala" kod Anića, meandri rijeke Šuice i Drine.

Hidrologija. Duvanjsko polje u odnosu na ostala polja jugozapadne Bosne odlikuje se hidrološkom osebujnošću. Jedino kanjon Šujice morfološki i hidrološki povezuje Šujičko polje s Duvanjskim u jedinstvenu cjelinu. Brojnim podzemnim pukotinama u kršu voda s Duvanjskog polja otječe prema bazenu Cetine. Tijekom visokih vodostaja, osobito potkraj zime polje je često poplavljeno.

​Biljni i životinjski svijet. Na polju je registrirano: 11 vrsta riba, 151 vrsta ptica, 10 vrsta vilinih konjica i 148 biljnih vrsta.

Stanovništvo. Stanovništvo Duvanjskog polja bavi se stočarstvom. Gaje se i žitarice i krumpir, a najveći dio je prekriven gustim livadama, dio kojih se koristi za ispašu. Središte polja je grad Tomislavgrad, koji se do 1990. godine zvao Duvno.

Baština. ​Polja u jugozapadnoj Bosni, Duvanjsko, Glamočko i Livanjsko sustavno su arheološki istraživana od 1973. godne. Na ova tri polja obavljena su iskopavanja na 17 gradina i ukupno je registrirana 107 gradina, od toga 34 na Duvanjskom polju. Polja je naseljavalo ilirsko pleme Dalmati (Delmati), počevši od brončanog doba.

​IZVOR  Duvanjsko polje. Wikipedija (hr)(sr)(bs)
PROČITAJ VIŠE Gradine na Duvanjskom polju. Wikipedija (bs)

Duvanjsko polje s okolnim planinskim okvirom unutar geotektonskih cjelina Bosne i Hercegovine
Prema: Čičić, S. (2002): Geološki sastav i tektonika BiH, Earth Science Institute, Sarajevo.

Duvanjsko polje
Detalj stare topografske karte izvornog mjerila 1:100.000

Duvanjsko polje, prostorni pogled iz smjera jugozapada
Izvor: Google Earth, 2023.

Ribolovci na rijeci Šujici u Duvanjskom polju

Duvanjsko polje, bazen Lipa
Autor Martin Brož - Martin Brož's camera, CC BY 3.0, https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=19936100

PROČITAJ VIŠE
RADOŠ, Denis; LOZIĆ, Sanja; ŠILJEG, Ante Šiljeg: Morfometrijske značajke šireg područja Duvanjskog polja, Bosna i Hercegovina. Geoadria 17, br. 2 (2012): 177-207. (PDF)

• Sažetak. Objekt ovog istraživanja su padine uzvišenja šireg područja Duvanjskog polja. Padine se mogu definirati kao reljefne plohe određene geografskim položajem, nagibom u odnosu na horizontalnu površinu, izloženošću (ekspozicijom) u odnosu na strane svijeta, te stupnjem zakrivljenosti (profilne i planarne). Recentni oblik padina posljedica je utjecaja niza prirodnih i društvenih faktora tijekom geneze i evolucije reljefa. Analizom morfometrijskih parametara moguće je dovesti u vezu značajke padina s geološkom građom i sastavom, ali i ostalim prirodno-geografskim čimbenicima (npr. klima, pedologija, vegetacija itd.). Ciljevi ovog istraživanja su: a) analiza morfometrijskih pokazatelja reljefa, b) analiza odnosa između morfometrijskih pokazatelja, strukturnih i litoloških značajki, i c) sinteza svih analiziranih pokazatelja da bi se dobio detaljniji uvid u egzogeomorfološke i morfostrukturne značajke područja i omogućila procjena opsega i intenziteta dominantnih geomorfoloških procesa. Pri tome, posebna pažnja posvećena je detaljnoj geomorfometrijskoj analizi makromorfostruktura šireg područja Duvanjskog polja u GIS okružju temeljem digitalnog modela reljefa (DMR). Geomorfometrijska analiza reljefa primijenjena u ovom radu uključila je korištenje različitih metoda za precizno računanje numeričkih parametara reljefa istraživanog područja, što je omogućilo međusobnu usporedbu navedenih parametara ali i usporedbu s kartom tektonskih jedinica i geološkom kartom. Cilj ovakvog pristupa je egzaktnija interpretacija morfometrijskih parametara reljefa kao indikatora značajki endogenih i egzogenih procesa na istraživanom području.

OSTALA POLJA I KOTLINE

---

BIHAĆKO POLJE / BIŠĆE POLJE (BIHAĆKA KOTLINA)
BOSNA I HERCEGOVINA

​Bihaćka kotlina (ili Bihaćko polje) je kotlina Une u njenom srednjem toku, u sjeverozapadnoj Bosni. Una u Bihaćkoj kotlini ima brojne riječne otoke (lokalni naziv je otoka).
Prostrana kotlina pruža se duž toka Une u pravcu SZ-JI između ogranaka Plješivice i Grmeča planine (Risovca, Debeljače, Ljutoča i Jadovnika).
​U Bihaćkoj kotlini nalazilo se šest prapovijesnih sojeničkih naselja od kojih su tri, u Ripču, Golubiću i na slapu Bukva između sela Lohovo i Račić, sigurno locirana. Ostala tri, u Ribiću, Kraljama i Brekovici, ni nakon više istraživanja nisu točno locirana. U Bihaćkoj kotlini smješten je grad Bihać.

IZVOR Bihaćka kotlina. Wikipedija (hr)

Na Duvanjskom polju
Najveći dio Duvanjskog polja prekriven je prostranim livadama, dio kojih se koristi za ispašu. 

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Literatura

-

Članci, objave i blogovi

-