---

CRNA GORA > Šekular

ŠEKULAR

O KRAJU VODIČ PRAKTIČNO

O kraju

Uvod

Ime kraja, etimologija

Geografija/zemljopis kraja

Reljef

Geologija

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz kraja …

Vodič po kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u kraju?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u kraju

Kako doći?

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost

Izvori

Uvod

---

Šekular je planinski kraj u Gornjem Polimlju, na sjeveroistoku Crne Gore i postojbina istoimenog crnogorskog plemena Šekular. Nalazi se u porječju desne limske pritoke  Šekularske rijeke, u blizini Andrijevice i Berana i proteže se između planina: Mokre, Glođije, Brajenice, Sjekirice, Kostreša, Balja, Borja, Jankove glave i Planinica.

Današnji teritorij Šekulara (Dašić, 2006.) dužine oko 20 km zračne linije, računajući od početne zapadne do krajnje istočne granice (s Rugovom) i širine 5–10 km (jug – sjever) – nalazi se na površini od oko 150 km²

U oblast Šekulara spadaju naselja: Jašovići, Spalevići, Rmuši, Kukalji, Lekići, Orah, Livadica, Maslari, Ulica, Ćetkovići i Mezgale. Naselja su se nekad nalazila ispod gustih jelovih šuma, ali je uslijed njihovog krčenja, od 1930-tih, u središnjim dijelovima Šekulara, granica među njima sada jedva primjetna.

IZVOR  Šekular. Wikipedija (sr)

ENGLISH SUMMARY: Šekular

-

---

Ime

Postoji nekoliko tumačenja toponima Šekular. Po jednom, Šekular se vezuje s latinskim "seaculum", odnosno sa albanskim "šekul", što znači svjetovnjak, narod, ljudi ... Prema drugom tumačenju, Šekular se vezuje za staroslavensku riječ "šek" što znači obod ili mjesto u šumi. Mogućnom se čini i pretpostavka da je stanovništvo Šekulara, kao mješavina starobalkanskog i novodoseljenog slavenskog, uslijed zabačenosti i pasivnosti ovog predjela, mnogo kasnije primilo kršćanstvo u odnosu na okolna naselja, što je bio razlog da je označavano kao nekršteno, tj. sekularno, pa otud i naziv Šekular.

ŠEKULAR Šekular

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Šekulara

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Priče iz planine

Devastacija prirode. Od 1990-ih godina narušava se prirodna ravnoteža, rijeke su ugrožene i stavljene u cijevi, šume posječene, a pošumljavanja nema. Koncesionari nemilice devastiraju prirodne vrijednosti. (stanje 2024.)

Po kraju

Povijest

Prvi pisani spomen Šekulara i Šekularaca datira iz 1314. godine i nalazi se u Svetostefanskoj hrisovulji. Inače, istorija Šekulara i Šekularaca, isprepletana je s poviješću plemena Vasojevića. Povijesna je činjenica da su žitelji Šekulara, za vrijeme turske vladavine, imali status stočara, filurdžija i slobodnih seljaka, što znači da su bili vlasnici svojih posjeda. Naime, predaja kaže da su Šekularci dobili od nekog sultana ferman po kojemu su bili oslobođeni i od desetine caru i od četvrtine agama.

Vojvoda Petar Šekularac

Prema predaji, rodonačelnik plemena Šekularci bio je vojvoda Petar Šekularac, po kome je cijeli kraj dobio naziv "vojvodina" i prostirala se od Vjeternika do Paklene iznad Peći, i njoj je pripadao i Plavsko-Gusinjski kraj. Predaja dalje kaže da je u vrijeme Kosovskog boja, Petar Šekularac poveo vojsku u pomoć Knezu Lazaru, ali je stigao tek sutradan po okončanju bitke. Kako bi se izvukao iz neugodne situacije, on je 1000 ovnova i 100 volova, koje je namijenio srpskoj vojsci, darivao Bajazitu u znak pažnje, a ovaj mu je zauzvrat poklonio ferman koji je napisao na zečjoj koži. Verojatnije se to dogodilo 1448. godine i umjesto Lazara bio je u pitanju Sibinjanin Janko, a umesto Bajazita, Murat II.
Kao potomke vojvode Petra Šekularca narodna predaja spominje Vuka Ljevaka, Dašu i Komnjena Barjaktara iako ih od vojvode Petra vremenski dijele gotovo tri stoljeća.

Vuk Ljevak

Vuk Marinkov zvani Ljevak bio je znameniti crnogorski junak i poglavar Šekulara u vrijeme vladavine Šćepana Malog (1767.-1774.). Tada je Kariman - paša iz Peći zatražio od Vuka da propusti tursku vojsku preko Šekulara, kako bi udario na Šćepana Malog, ali je Vuk Ljevak odbio zahtjev stavivši se na stranu Crne Gore. Bijes Kariman - paše bio je ogroman te je Šekular ubrzo pokoren a Vuk Ljevak, zajedno sa 40 drugova, završio u carigradskom kazamatu. Tamo je na megdanu posjekao nekog Arapina pa ga je sultan zbog tog podviga oslobodio ropstva.
Vuk Ljevak je imao tri sina: Brakoča (od koga potiču Brakočevići), Stefana (koji je imao sinove Živka i Jaša od kojih potječu Živkovići i Jašovići, a od Živkovića potječu Popovići) i Josifa (koji je umro mlad te mu se žena - mlada Albanka iz plemena Klimenata, vratila s djetetom u Albaniju i od njih potječe albansko bratstvo - Lelčani/Lelčaj.

Pojedina bratstva
Današnja šekularska bratstva su: Dašići (starosjedioci), Armuši (Rmuši), Spalevići, Tomovići, Bulići, Živkovići, Popovići, Brakočevići, Ivanovići, Jašovići, Maslari, Negojevići, Miletići, Kenjići, Kukalji, Labudovići, Lekići, Božovići, Matovići, Šarići, Bolevići, Balevići, Radevići, Portići, Kastratovići, Deletići, Nikolići, Račići, Ljubići, Aleksići, Davidovići, Pantovići, Babići, Đorovići.
Neka bratstva porijeklom iz Šekulara su: Vukovići, Gojkovići, Lalići, Lazovići, Lelčani/Lelčaj, Marinkovići, Madžgalji, Macure, Milićevići, Miljkovići, Nikolići, Novkovići, Protići, Radovanovići, Savovići, Simići, Spasojevići, Trajkovići, Cerovići, Grujići, Pejkovići, Đošovići, Mikarići, Boškovići.

​Bez Granica - Šekularska buna
Datum objave: 1.2.2018. Autor: Bez Granica - Sead Sadikovic
Opis: Bez Granica - Šekularska buna

Rmuši

U selu Rmuši u Šekularu, u zimu 2023.-2024. godine "dimila" je samo jedna kuća, iako je nekada bilo aktivno četrdesetak domaćinstava. 

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

BARJAKTAROVIĆ, Mirko: Šekular, etnološka studija. CANU. Podgorica, 2014. (PROČITAJ)

• Sažetak. Autor je ovom stu­di­jom na­sto­jao stvo­ri­ti za­o­kru­že­nu mo­no­gra­fi­ju o ovom do­ne­dav­no za­ba­če­nom kra­ju. Še­ku­lar-Et­no­lo­ška stu­di­ja re­zul­tat je vi­še­go­di­šnjeg znanstvenog is­tra­ži­va­nja et­no­lo­gi­je Še­ku­la­ra – cr­no­gor­sko brd­skog ple­me­na, od sred­njo­vje­kov­nog spo­me­na do su­vre­me­nih da­na. Stu­di­ja je ra­đe­na u okvi­ru du­go­go­di­šnjih znanstvenih pro­je­ka­ta započetih u Cr­no­gor­skoj aka­de­mi­ji na­u­ka i umjet­no­sti 1980-ih godina. Nju je dr Mir­ko Bar­jak­ta­ro­vić do­sta­vio Aka­de­mi­ji kra­jem 2004. go­di­ne, ne­ko­li­ko mje­se­ci pri­je svo­je smr­ti. Pre­mi­nuo je u Be­o­gra­du 2005. go­di­ne u svo­joj 94. go­di­ni ži­vo­ta. Prof. dr Mir­ko R. Bar­jak­ta­ro­vić bio je ugle­dan znanstvenik i sljed­be­nik ute­me­lji­va­ča an­tro­po­ge­o­graf­ske ško­le gla­so­vi­tog Jo­va­na Cvi­ji­ća i "pr­vog et­no­lo­ga na Bal­ka­nu" Jo­va­na Er­de­lja­no­vi­ća. Cje­li­ne ko­je su ob­ra­đe­ne u ovoj zna­čaj­noj et­no­lo­škoj stu­di­ji su: osnov­ne ge­o­graf­ske ka­rak­te­ri­sti­ke, ot­kad i ot­ku­da ime Še­ku­lar, O sta­nov­ni­štvu Še­ku­la­ra, Od­se­lja­va­nja sta­nov­ni­štva iz Še­ku­la­ra, Pri­vred­ne dje­lat­no­sti, Sa­o­bra­ćaj i pre­nos do­ba­ra, Na­rod­no gra­di­telj­stvo, Ra­ni­ja is­hra­na i pi­ća, No­šnja, Go­vor, Obi­ča­ji, Dru­štve­ni i za­dru­žni ži­vot Še­ku­la­ra­ca, Vje­ro­va­nja, Zna­nja, Zab­va­ve, Umjet­nič­ki iz­ra­zi i dr.

BARJAKTAROVIĆ, Mirko: Zašto je Šekular u vreme Turaka bio oslobođen dažbina. Separat iz Glasnika Cetinjskih muzeja, broj 3. Muzeji Cetinje. Cetinje, 1970.
BRAKOČEVIĆ, Rade: Lomni Šekular (priče, pjesme, anegdote, dokumenti), Rodoslov bratstva Brakočevića i njegovih ogranaka. Beograd, 2013.
DAŠIĆ, Miomir: Šekular i Šekularci od pomena do 1941. godine. CANU. Podgorica, 2006.
​DOŠLJAK, Draško: Antroponimija Šekulara. Matica crnogorska. MATICA, br. 82, ljeto 2020. (PDF)

• Sažetak. The author gives the lexicon of names from Šekular, the region in Gornje Polimlje which today administratively belongs to the Municipality of Berane. The settlements of Šekular are Ulica, Mezgale, Ćetkovići, Ora(h), Radmuževići, Jašovići, Rmuši (Strane), Bulići, Spalevići, Lazi, Tomovići. Personal name is a permanent mark by which one person, usually for the rest of his or her life, differs from another. Giving a personal name is socially and culturally conditioned. The lexicon of names from Šekular (masculine and feminine personal names) completely fits into the Montenegrin nomenclature. The paper presents the creation and motivation of personal names.

JOVIĆEVIĆ, Andrija: Plavsko-gusinjska oblast. Polimlje, Velika, Šekular. Srpska kraljevska akademija, Naselja srpskih zemalja, knjiga X, štamparija Kraljevine SHS. Beograd 1921. (PROČITAJ)

JOVOVIĆ, Darko: ​Beranska sela ostaju pusta: Iz godine u godinu sve više zatvorenih kuća. DAN, 20.5.2023.

• Opis. Selima Vuča, Veliđe, Crni Vrh, Rujišta, Tmušići, Rmuši i Spalevići prijeti potpuno odumiranje,a slična situacija je i u nekim drugim mjestima na podučju Šekulara gdje se zimi jedva može vidjeti živo čeljade, kaže Vesko Davidović