---

HRVATSKA > Gorski kotar > Vrbovski kraj 

O kraju

Uvod

Ime kraja, etimologija

Geografija/zemljopis kraja

Reljef

Geologija

Klima

Hidrologija – vode (rijeke i jezera)

Priroda

Prirodna baština

Biljni svijet - flora

Životinjski svijet - fauna

Zaštita prirode i ekologija

Stanovništvo i naselja

Povijesni / historijski pregled

Kulturno-povijesna baština

Tradicionalne aktivnosti i narodna baština

Tradicionalna gastronomija – jela i pića

Turizam

Priče iz kraja …

Vodič po kraju

Praktične informacije

Aktivnosti

Kada boraviti u kraju?

Pješačenje i planinarenje

Slobodno penjanje i alpinizam

Biciklizam – brdski i klasični

Aktivnosti na vodi

Aktivnosti u zraku

Boravak u kraju

Kako doći?

Smještaj

Ugostiteljski objekti i usluge

Vremenska situacija / Vremenske prilike

Prometna situacija / Saobraćajne prilike

Upozorenja i sigurnost

Izvori

Uvod

---

-

ENGLISH SUMMARY: Vrbovsko Region

-

---

-

ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI​​:

Klikom na logotip Booking.com direktno pronađi smještaj na području Vrbovskog kraja

Oglašavajte ovdje:

• lokalnu ponudu,
• usluge i servise
• smještaj
• gastronomsku ponudu
• lokalne proizvode
• turističku ponudu
• aktivnosti na otvorenom i dr.

Po kraju 

Lukovdol

U Lukovdolu je rođen hrvatski pjesnik Ivana Gorana Kovačića koji je ratne strahote umjetnički iznimno dojmljivo opisao u poemi "Jama", po kojoj je vjerojatno najpoznatiji.
U Goranovoj rodnoj kući, od 1975. godine nalazi se Muzej Ivana Gorana Kovačića.

Klanac

U Klancu se nalazi jedno od najposjećenijih i najpoznatijih riječnih kupališta Grada Vrbovskog.

Vrbovsko

Pogled s grebena Bijele kose na grad Vrbovsko i brdo Lovnik (u pozadini)

​​Crkva svetog Ivana Nepomuka. Kao prvobitna župna crkva bila je izgrađena 1755. g. Zbog trošnosti je porušena 1887.g., a gradnja nove započela je 1893. g. Ista je dovršena u jesen iduće godine no i ona je zbog slabog građevinskog stanja porušena 1901. g. Odmah nakon rušenja započela je gradnja nove današnje crkve, dovršene i posvećene 1904. g.
Crkva je velika građevina s križnim tlocrtom, poligonalnim svetištem i zvonikom prigrađenim uz sjeverni zid crkve. Izgrađena je u pretežno neogotičkim oblicima te su sva vanjska pročelja bogato raščlanjena lezenama i otvorima. Glavni oltar, oltari u sporednim lađama i reljefne slike Presvetog Srca Isusova i Prečistog Srca Marijina nabavljeni su iz austrijskih drvorezbarskih radionica .Vrijedne crkvene  umjetnine Ferdinanda Stuflessera nastale su u drvorezbarskoj radionici u Tirolu, a orgulje iz 1906. u radionici "Jan Tuček" (Češka). Svod je oslikao  češki slikar Franjo Martini (1929.). 2005. g.u župnoj crkvi postavljena je i blagoslovljena slika sv. Ivanke (Gianna) Beretta Molla, zaštitnice trudnica, majki i djece te promicatelja kulture. Projektant crkve je Herman Bollé.
IZVOR Visitvrbovsko.com

Crkva svetog Ivana Nepomuka u Vrbovskom

Vrbovsko

Vrbovsko

Pogled na Vrbovsko

IZ STARIH ZAPISA
 
Vrbovsko. Na području Delničkog koridora, ali, iako rubno položeno već posvema u prostoru pravog Gorskog kotara, locirano je Vrbovsko (2 041 stanovnik 1971. god., tj. 5% više nego 1961. god.), uz Delnice i Ča­bar danas najvažnije goransko naselje i sjedište posebne komune.
I po svom lokalnom i regionalnom geografskom položaju Vrbovsko je vrlo karakteristično naselje — njegov je lokalni položaj definiran pri­je svega razbijenošću naselja u biti na tri različita dijela (Gornje Vr­bovsko, Donje Vrbovsko /»Dobra«/ i Senjsko), ovisno prvenstveno o ka­rakteristikama reljefa i doline Dobre, dok je potencijalno značenje regi­onalnog položaja dugo vremena samo prividno određivao smjer doline Dobre, čije je lijeve više padine iskoristila Lujzinska cesta, a dno često vrlo uske i strme kompozitne doline željeznička pruga tek u 19. st.
U ocjeni regionalnog geografskog položaja i njegove prometne kom­ponente posebno treba istaknuti činjenicu da nizvodno od Vrbovskog prema Ogulinu još ni danas ne postoje veze suvremenom cestom, što je posve u neskladu s činjenicom da i ovaj sektor Potkapelskog niza ima veliko značenje kao potencijalni prometni pravac između Slovenije i za­padne Bosne i srednjeg Hrvatskog primorja (preko Ogulinsko-plaščanske udoline, Plitvičkih jezera i Bihaća). Vrbovsko se nije ni do danas us­pjelo razviti kao značajnije cestovno križište; ali za njegovu evolu­ciju izgradnja prometnica imala je veliko značenje, s time što u slučaju Vrbovskog postepena izgradnja novih prometnica nije imala nepovolj­nih posljedica, jer nisu napuštani stari i traženi novi prometni pravci — tako se Vrbovsko našlo i na Karolinškoj i na Lujzinskoj cesti, zatim na željezničkoj pruzi, i to ne samo na trasi Zagreb—Rijeka, nego i na onoj planiranoj iz Vrbovskog za Črnomelj (radovi su prekinuti početkom drugog svjetskog rata). Vrbovsko će se priključiti i na novu auto-cestu Zagreb—Rijeka kao i na odvojak za Ogulin. U vezi s navedenim nekadaš­njim prometnim značenjem Vrbovsko može izgledati čudno da se upravo ovo naselje nije izdvojilo kao vodeće u goranskom prostoru, što je među­tim lako razumjeti ako se ima u vidu činjenica da Vrbovsko nema ni središnji regionalni položaj i da ne raspolaže većim proširenjem, jednim poljem u kršu, što je u goranskim uvjetima zbog općenito oskudnih po­ljoprivrednih mogućnosti uvijek bio jedan od važnih činilaca naseljava­nja i gospodarskog razvitka.
Osim navedenog značenja regionalnog položaja u prometnom smislu lokacija Vrbovskog je važna i s geograskog stanovništva, jer je ovo naj­važnija koncentracijska točka nekoliko dalekovoda bitnih u energetskom sustavu Hrvatske.
Evolucija naseljenosti i funkcija Vrbovskog slična je kao i u drugih goranskih naselja Vrbovsko se spominje još 1481. god. kao tada očito agrarno naselje na karavanskom trgovačkom pravcu iz unutrašnjosti prema moru; njegov nešto jači razvoj bio je sigurno potaknut tek izgradnjom Karolinške ceste početkom 18. st. nakon koje je slijedilo odjeljivanje i samog Vrbovskog (uz Mrkopalj, Sušicu, Ravnu Goru i Stari Laz) od Vojne krajine pretvaranjem tog teritorija u tzv. Trgovačku gospoštiju i podizanjem naselja (isto kao i Ravne Gore i Mrkoplja) na razinu poveljnog slobodnog trgovišta, što je ponovno potvrđeno krajem 19. st., s nizom prava i povlastica, između ostalog i prava držanja dvaju godišnjih sajmova. Sve do kraja 19. st. kada se spominje veća drvna industrija, Vrbovsko je agrarno naselje s tipičnim kombinacijama dopunskih zani­manja (šumarstvo, kirijašenje, mlinovi i pilane). Krajem 19. st. (oko 1873) Vrbovsko već ima relativno jaku drvnu industriju (pokućstvo) da bi se poslije nastavilo i proizvodnjom drvorezbarske robe, industrijom šibica, proizvodnjom rakije i razvojem obrta, trgovinom drvom i sajmo­vima; već za stare Jugoslavije postojala su i dva novčana zavoda, a u to vrijeme pada i začetak turističkih ljetovališnih funkcija. Navedenim gospodarskim razvojem i izgradnjom željeznice razvilo se i novo težište života naselja, tj. u donjem Vrbovskom (»Dobra«) oko željezničkog kolodvora i drvne industrije.
Poslije oslobođenja doživjelo je Vrbovsko svoj najsnažniji indu­strijski razvoj osnivanjem drvno-industrijskog poduzeća 1950. god. s na­ročito kvalitetnom i specijaliziranom proizvodnjom pokućstva. S oko 80% udjela u društvenom proizvodu ova je drvna industrija najvažniji industrijski pogon ne samo u Vrbovskom nego i u čitavoj općini.
Zbog dnevnih migracija radne snage (željeznicom iz doline Dobre) i autobusom iz severinskog kraja i sve jače finalizacije u industriji, ova industrija ima sve veće značenje za zapošljavanje radne snage okolnih dosta siromašnih agrarnih prostora, a također za zapošljavanje ženske radne snage na osnovi finalizacije. Današnje gospodarsko značenje Vr­bovskog dopunjuju jedna peradarska farma i začeci turizma; međutim, iako se Vrbovsko nalazi u neposrednoj blizini ceste Zagreb—Rijeka, iako je kao ljetovalište bilo donekle poznato i prije prvog svjetskog rata, iako raspolaže s nekoliko privlačnih lokaliteta (vrelo i tok Kamačnika, lovno područje Litorić, Orlove stijene iznad Kupe, kao i stanovite mogućnosti za zimski turizam), ne treba očekivati da će Vrbovsko jače razvijati svoje turističke funkcije, pogotovo u uvjetima u kojima odgovarajući smješ­tajni kapaciteti i ne postoje, zbog čega će drvna industrija i šumarstvo i dalje ostati glavne gospodarske grane, dok će se o turizmu moći govo­riti tek u budućnosti, i to kao o skromnoj i samo dopunskoj privrednoj grani.
Uloga Vrbovskog dopunjena je danas i njegovom funkcijom kao op­ćinskog središta koje je prirodni gravitacijski centar za dio doline gornje Dobre pri čemu ne treba zaboraviti niti na ambicije ogulinske komune kojoj bi odgovaralo uključivanje i tog prostora u vlastiti komunalni ok­vir i zbog samog Vrbovskog kao industrijskog središta, kao i drvne sirovinske baze njegove okolice.
U neposrednoj okolici Vrbovskog najznačajnije su naselje Srpske Moravice — one se postepeno formiraju od vlaškog srpskog stanovništva doseljavanog krajem 16. st. i početkom 17. st. u obliku nekoliko raštrkanih zaselaka (Dokmanovići, Jakšići, Vukeliči, itd.) kojima od izgradnje željezničke pruge 1873. god. područje oko kolodvorskog kompleksa u proširenoj dolini Dobre počinje igrati ulogu središta. Iako su slični topo­grafski uvjeti definirani relativno prostranijim i uravnjenijim terenom postojali i u Ogulinsko-oštarijskom ili Delničkom polju, izabrane su Srpske Moravice kao lokacija željezničke ložionice, remonta i ranžirnog kolodvora, što je bilo odlučno za funkcije i izgled naselja u dolini Dobre i zanimanje stanovništva; poslije oslobođenja ukinuta je ložionica zbog elektrifikacije željezničke pruge, ali su zadržane ostale funkcije s tim da su dodane i neke nove — tako, povremeno, reljefno proširenje Srpskih Moravica služi i kao otvoreno skladište riječke luke (za izvoznu robu), a od 1906. god. neko je vrijeme radila i tvornica drvenih ploča, nastavak pilanske djelatnosti još iz razdoblja prije drugog svjetskog rata.
Prema posljednjem popisu 1971. god. brojile su Srpske Moravice 956 stanovnika, odnosno oko 8% više nego 1961.
U ostaloj dolini Dobre danas više nema značajnijeg naselja — sve do ratnih razaranja tijekom drugog svjetskog rata nešto je veće zna­čenje imalo Gomirje s pravoslavnim samostanom iz kraja 16. odnosno početka 17. st., značajnim vjerskim centrom Srba u Hrvatskoj; u Gomirju je bilo nešto industrije (pilana, mlin, proizvodnja katrana), tu je bio lociran i jedan novčani zavod; pilana nastavlja radom i poslije rata. Naseljenost je i ovdje kao i u Srpskim Moravicama razbijena u niz za­selaka (Musulini, Trbovići, Kosanovići, Mamule i druga); jedan od naj­važnijih problema kraja je slaba cestovna povezanost i s Ogulinom i s Vrbovskim; iako je očito da je ova dva središta nužno povezati suvre­menom cestom, nije još riješeno pitanje njezine trase, tj. da li preko Gomirja ili jako pošumljenog Cetina; s posve prometnog stajališta po­sljednji je pravac nešto pogodniji, ali je razumljivo da bi pravcem preko Gomirja niz naselja imao znatno većih koristi. Prema popisu iz 1971. god. Gomirje je imalo 513 stanovnika.

IZVOR  Socijalistička Republika Hrvatska: Knjiga IV: Gorska Hrvatska. Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu. Zagreb, 1975.

Vrbovsko

Presika

Poučna staza i API komora

U Presiki, na jednom od nekoliko mjesta koje održava OPG Pčelarstvo Burić 2023. godine otvorena je API komora do koje vodi poučna staza u dužini od 300-tinjak metara. Na poučnoj stazi postavljeno je 40-ak pločica na kojima se može saznati puno o svijetu pčela, proizvodima pčela i biljkama koje u Gorskom kotaru za pčele znače život. Na kraju poučne staze dolazi se na proplanak s kojeg se pruža odličan pogled prema Vrbovskom i okolnim naseljima. Tu se nalazi i API komora u kojoj se može konzumirati zdravlje iz košnice, poznatije pod nazivom API inhalacije. Udisanjem zraka iz košnice pomoću inhalatora s prisilnom ventilacijom u organizam unosite smjesu prirodnih antibiotika, propolisa i peludi koje kod vezivanja na alveole u plućima blagotvorno djeluju na cjelokupni respiratorni sustav i pomažu kod problema s bronhitisom, astmom, sinusima, ali i živčanim sustavom. 

Moravice

Jezero Vir. Svojedobno poznato moravačko kupalište je od početka 21. stoljeća bilo zaboravljeno i zarastalo u gustiš. Godine 2023. započelo je čišćenje i uređenje jezera (ponajviše zbog izmuljivanja), a nakon 6 mjeseca, jezero Vir, nekad poznato moravačko kupalište, poprimilo je svoj stari izgled.

Mačjansko jezero. Uređeno je 2023. godine radnim akcijama.

Čogrljevo jezero. Uz jezero se nalaze ostaci pilane i mlina.

Gomirje

U Musulinama se, nedaleko od manastira nalazi Ribnjak. Na njemu se, u sklopu Turističko sportsko-rekreativne zone Musulini – Ribnjak, planira urediti šetnice, drvene i viseće mostiće te ostala turistička infrastruktura vezana uz uživanje i boravak u prirodi (IZVOR 2003.godina).

Praktično

IZVORI I LITERATURA

---

Članci, objave i napisi

KRMPOTIĆ, Marinko: Vrbovsko i Eparhija gornjokarlovačka zajedno kreću u projekt ekološkog turizma u Gomirju​. Novi list, 30.3.2023.​