O kraju
|
|
UvodRavni kotari su zemljopisno područje u Hrvatskoj smješteno u sjevernoj Dalmaciji. Administrativno se nalaze većim dijelom u Zadarskoj, a manjim, jugoistočnim, u Šibensko-kninskoj županiji.
Prostiru se od Bukovice, Benkovca i Novigradskog mora na sjeveroistoku do tankog priobalnog pojasa od Zadra do Skradina (ušća Krke) na jugozapadu, odnosno od zaleđa Zadra na zapadu do zaleđa Skradina na istoku. Najplodniji su dio dalmatinskog primorja. Administrativno središte je Benkovac kao jedini grad, makar se nalazi na istočnom rubu Ravnih kotara. Ravni kotari su zaravnjeno područje s prosječnom nadmorskom visinom od 100 - 150 m. Na površini područja od 1261 km2 male su razlike u nadmorskim visinama koje se očituju kao izmjene nizinskih krajolika izgrađenih od fliša i kvartarnih naslaga te karbonatnih brdovitih krajolika. Takva izmjena krajolika izraženija je u južnom i jugoistočnom dijelu Ravnih kotara, dok je sjeverni dio gotovo u potpunosti zaravnjen, s prosječnim nadmorskim visinama nižim od 100 m. Najniži dio terena jednak je razini mora u okolici grada Nina, dok se najviša kota terena, Velika Gradina, nalazi na 329 m nadmorske visine, kod općine Stankovci. Od ostalih većih uzvišenja u južnom dijelu područja izdvajaju se brdo Crnogorka kod Vranskog jezera, s kotom Štandarac (303 m), brdo kod naselja Donji Kraj, s kotom Debeljak (284 m), brdo kod naselja Crljenik, s kotom Gorivuk (267 m) i brdo kod naselja Radošinovci s kotom Zmijevača (264 m). Najveća uzvišenja u sjevernom dijelu Ravnih kotara su Debelo brdo (166 m) i Pekotin brig (164 m) kod naselja Radovin (DGU, 2022). Dio terena koji je izgrađen od karbonata karakteriziraju krški reljefni oblici. Površinski geomorfološki krški oblici koji izgrađuju karbonatna brda uključuju ponikve i jaruge.
ENGLISH SUMMARY: Ravni kotari
- |
-
ŠTO VRIJEDI VIDJETI I POSJETITI: |
ZEMLJOPIS
|
Osnovno obilježje reljefa Ravnih kotara je zaravnjenost, odnosno smjena relativno blagih uzvišenja i udolina, dinarskog smjera pružanja. Glavno geomorfološko obilježje Ravnih kotara jest izmjena karbonatnih hrptova i flišnih udolina što se očituje u blago brežuljkastom gibajućem reljefu, malih visinskih odnosa 100 - 150 m. Hrptovi i udoline se serijski izmjenjuju u izduženim formama u smjeru pružanja Dinarida. Izmjena udolina i uzvisina je uglavnom uvjetovana otpornošću stijena na trošenje, pri čemu su karbonati uzvisine, a fliševi udoline. Međutim, ima i obrnutih slučajeva, što je posljedica tektonskih procesa. Vapnenački dijelovi imaju tipičan krški karakter pri čemu oskudijevaju tlom te imaju razvijene male reljefne forme (škrape i ponikve). Sasvim drugačije su flišne udoline koje su laporovite i pješčenjačke (s dominantno smeđim antropogenim tlima). One su mjestimično proširene ili prekrivene aluvijalnim nanosima, a uz rječice i blata su razvijena i močvarno-glejna tla.
Plodnost područja i bogatstvo vodom je važno obilježje flišnih udolina, pa za razliku od okolnih krških zaravni, pobrđa i planina, Ravni kotari imaju izražen poljoprivredni potencijal i u pravilu su kroz povijest predstavljali poljoprivrednu oazu cijele jadranske regije i čimbenik razvoja okolnih gradova. IZVOR Plan upravljanja područjima ekološke mreže Ravni kotari (PU 6006) 2023. – 2032. Zadar, 2023. (PDF) |
O najvišem vrhu Ravnih kotara Karbonatni brdoviti krajolici i viši vrhovi Ravnih kotara izraženiji su u južnom dijelu ovoga područja. Vjerojatno ćete u dijelu publikacija naići na podatak kako je vrh Štandarac (303 m) najviši u Ravnim kotarima, što nije ispravno, jer se već u njegovoj neposrednoj okolici, u općini Stankovci, nalazi još viša kota Velika Gradina na 329 m n.v. Kako povijesno-zemljopisna granica Bukovice i Ravnih kotara na sjeverozapadu u pravcu Novigrada i Nina, te na jugoistoku u pravcu Skradina i Knina nije točno određena, radi čega je Bukovica u demografskom pogledu prelazila u Ravne kotare i obratno, tako se u elektronskom izdanju Hrvatske enciklopedije kao najviši vrhovi Ravnih kotara navode: Gologuz (425 m) i Mijanca (413 m), koji se pak nalaze u prijelaznom području Bukovice i Ravnih kotara. Naselja u podnožju ovih visova (pr. Lišani Ostrovički) nalaze se u Ravnim kotarima, dok je njihovo zaleđe naslonjeno na visoravan Bukovice s bukovičkim brdima. Od ostalih većih uzvišenja u južnom dijelu Ravnih kotara izdvajaju se brdo kod naselja Donji Kraj, s kotom Debeljak (284 m), brdo kod naselja Crljenik, s kotom Gorivuk (267 m) i brdo kod naselja Radošinovci s kotom Zmijevača (264 m). |
STANOVNIŠTVO I NASELJA
Narodna baština
Materijalna baština
|
Kad se sjetim Krke – tkalja
Autor: Krka National Park Datum objave: 5.4.2020. Opis. Edukativno-dokumentarni serijal JU „NP Krka“ Redatelj i scenarist: Tomislav Krnić Produkcija: Digital Media Studio 24/7 |
Kad se sjetim Krke – mlinar
Autor: Krka National Park Datum objave: 5.4.2020. Opis. Edukativno-dokumentarni serijal JU „NP Krka“ Redatelj i scenarist: Tomislav Krnić Produkcija: Digital Media Studio 24/7 |
Tradicijsko graditeljstvo i arhitektura
Tradicionalna kuća (domaćinstvo)
Kad govorimo o tradicionalnoj kući kakva je bila uobičajena u Ravnim kotarima i dalmatinskom zaleđu krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nisu sve bile iste, ali su dijelile nekoliko prepoznatljivih obilježja.
Vanjski izgled. Kuća je najčešće bila građena od lokalnog kamena vezanog vapnenim mortom. Zidovi su bili vrlo debeli, često 50-ak centimetara ili više, što je ljeti održavalo ugodnu svježinu, a zimi čuvalo toplinu. Krov je bio dvostrešan, s drvenom konstrukcijom i pokrovom od kamenih ploča ili kasnije kupe kanalice. Prozori su bili mali, ne samo zbog graditeljskih mogućnosti nego i radi zaštite od vrućine, bure i hladnoće. Kuća je obično gledala prema dvorištu, koje je bilo središte svakodnevnog života.
Dvorište – srce domaćinstva. Ispred kuće nalazio se dvor često ograđen kamenim zidom. Tu su se odvijali gotovo svi poslovi koji nisu zahtijevali odlazak u polje: sušenje smokava, krunjenje kukuruza, popravak alata, priprema drva za zimu, večernja druženja tijekom ljeta. U dvorištu su često rasli murva, badem, smokva ili vinova loza koja je stvarala hlad.
Unutrašnjost. Najstarije kuće imale su jednu veću prostoriju s ognjištem. Ognjište nije služilo samo za kuhanje nego je bilo središte obiteljskog života. Oko njega se jelo, razgovaralo i grijalo tijekom zime.
Kasnije su se prostorije u kući dijelile na: kužinu (kuhinju), sobu za spavanje, ponekad dodatnu prostoriju za goste ili starije članove obitelji. Namještaj je bio jednostavan: drveni stol, klupe, škrinje za odjeću i kreveti s vunenim pokrivačima.
Konoba i gospodarski dio. Gotovo svaka ozbiljnija kuća imala je konobu ili spremište. U njoj su se čuvali: vino, maslinovo ulje, pršuti, sir, poljoprivredni alat. Uz kuću su se često nalazili štala, kokošinjac i svinjac. Seljačko gospodarstvo bilo je zamišljeno kao cjelina u kojoj je sve bilo na dohvat ruke.
Vanjski izgled. Kuća je najčešće bila građena od lokalnog kamena vezanog vapnenim mortom. Zidovi su bili vrlo debeli, često 50-ak centimetara ili više, što je ljeti održavalo ugodnu svježinu, a zimi čuvalo toplinu. Krov je bio dvostrešan, s drvenom konstrukcijom i pokrovom od kamenih ploča ili kasnije kupe kanalice. Prozori su bili mali, ne samo zbog graditeljskih mogućnosti nego i radi zaštite od vrućine, bure i hladnoće. Kuća je obično gledala prema dvorištu, koje je bilo središte svakodnevnog života.
Dvorište – srce domaćinstva. Ispred kuće nalazio se dvor često ograđen kamenim zidom. Tu su se odvijali gotovo svi poslovi koji nisu zahtijevali odlazak u polje: sušenje smokava, krunjenje kukuruza, popravak alata, priprema drva za zimu, večernja druženja tijekom ljeta. U dvorištu su često rasli murva, badem, smokva ili vinova loza koja je stvarala hlad.
Unutrašnjost. Najstarije kuće imale su jednu veću prostoriju s ognjištem. Ognjište nije služilo samo za kuhanje nego je bilo središte obiteljskog života. Oko njega se jelo, razgovaralo i grijalo tijekom zime.
Kasnije su se prostorije u kući dijelile na: kužinu (kuhinju), sobu za spavanje, ponekad dodatnu prostoriju za goste ili starije članove obitelji. Namještaj je bio jednostavan: drveni stol, klupe, škrinje za odjeću i kreveti s vunenim pokrivačima.
Konoba i gospodarski dio. Gotovo svaka ozbiljnija kuća imala je konobu ili spremište. U njoj su se čuvali: vino, maslinovo ulje, pršuti, sir, poljoprivredni alat. Uz kuću su se često nalazili štala, kokošinjac i svinjac. Seljačko gospodarstvo bilo je zamišljeno kao cjelina u kojoj je sve bilo na dohvat ruke.
|
Funkcija i raspored prostorija i objekata u ravnokotarskom domaćinstvu
Na tipičnom lišanskom gospodarstvu svaka je građevina imala vrlo praktičnu svrhu, a njihov raspored nije bio slučajan. Ognjište – srce kuće. Ognjište se nalazilo u kužini (kuhinji), najvažnijoj prostoriji kuće. U najstarijim kućama bilo je smješteno gotovo u sredini prostorije ili uz stražnji zid. Oko ognjišta se kuhala hrana, grijala kuća, okupljala obitelj tijekom zimskih večeri, primali najbliži gosti. i dr. Iznad ognjišta visio je lanac ili željezna kuka za kotao, a dim je izlazio kroz dimnjak ili starije oblike nape. Konoba. Konoba je obično bila u prizemlju kuće, uz jednu bočnu stranu kuće ili djelomično ukopana u zemlju radi svježine. U njoj su se čuvali: vino u bačvama, maslinovo ulje, pršuti, sir, smokve, alati i vrijednije zalihe hrane. Za Lišane i Ravne kotare konoba je bila svojevrsna "banka hrane" cijele obitelji. Guvno. Guvno je bilo kružno ili ovalno popločano mjesto za vršidbu žita. Najčešće se nalazilo izvan samog dvorišta ili na njegovom rubu, na malo povišenom i vjetrovitom mjestu. Nakon žetve na guvnu su se vršili snopovi pšenice, odvajalo zrno od slame, prosijavalo žito uz pomoć vjetra. Guvno je imalo i društvenu ulogu. Ljeti su se na njemu održavala okupljanja, pjesma i ples. Gospodarske zgrade. One su se uglavnom gradile uz rub dvora kako bi ostavile središnji prostor slobodnim.
|
Tipičan ljetni dan u nekom od ravnokotarskih sela krajem 19. i početkom 20. stoljeća počinjao bi vrlo rano. Muškarci bi odlazili u polje ili vinograd, žene bi pripremale hranu, brinule o vrtu i domaćinstvu, a djeca bi pomagala koliko su mogla. Predvečer bi se svi okupljali u dvorištu ispred kuće. Tada su se pričale priče, pjevale ojkavice i raspravljalo o radu u polju i događajima u selu. Takva kuća nije bila samo mjesto stanovanja nego središte cijelog obiteljskog gospodarstva. U Lišanima Ostrovičkim, primjerice, i danas se mogu vidjeti obnovljene kamene kuće koje čuvaju dio tog izgleda i ugođaja dalmatinskog sela kakvo je nekad bilo. |
Folklor
Ples i glazba
|
Pisma stara iz Ravnih Kotara - Nadin 2009 - KUD "Gradina" Polaca
Autor: pbrzoja Datum objave: 31.8.2009. Opis. U subotu 25. srpnja 2009. god. je u Nadinu u organizaciji KUD-a "Nadin", a pod pokroviteljstvom Zadarske županije i Grada Benkovca održana druga po redu, etno-glazbena manifestacija "Pisma stara iz Ravnih kotara" - Nadin 2009. Ovoga puta je nastupilo čak 13 folklornih skupina. Osim domaćina KUD-a "Nadin" tu su bili redom: KUD-a "Kukljica" iz Kukljice KUD "Sv. Mihovil" iz Galovca KUD "Vila Velebita" iz Jasenica-Maslenice KUD "Gradina" iz Polače KUD "Škabrnja" iz Škabrnje KUD "Popovići" iz Popovića KUD "Sv. Kata" iz Zemunika KUD "Sv Ivan Krstitelj" iz Ružića (BiH) KUD "Delnice" iz Delnica KUD "Sv Julije Benešić" iz Iloka KUD "Hruševec Kupljenski" iz Hruševca Kupljenskog (Zagorje) i KUD Pri DVD-u Njemci iz Njemaca (Slavonija) Manifestacija je započela u 19 sati ispred nadinske škole, okupljanjem izvođača, te blagoslovom nadinskog župnika don Borisa Pedića, nakon čega je uz pjesmu krenuo mimohod sudionika kroz selo do Sportskog centra "kod Zadruge", gdje se odvijao centralni dio ovog događaja. Kao i prošle godine, prostorom je dominirala raskošno uređena bina koja je i ovaj put bila u znaku nadinskih simbola - masline, smokve i vinove loze, a u pozadini s monumentalnim platnom panorame Nadina. Manifestaciji su nazočili i predstavnici lokalnih vlasti - gradonačelnik grada Benkovca gosp. Željko Katuša, te predstavnica Zadarske županije gđa. Renata Peroš, koja je i otvorila ovu manifestaciju. Uslijedio je gotovo trosatni program uz sudjelovanje oko 400 izvođača, a koji su uspješno koordinirale i vodile šarmantne voditeljice Doris Pinčić i Anđela Marić. Svaka skupina je nastojala na najbolji način pokazati svoje pjesme, kola i plesove, kao i bogatstvo svojih narodnih nošnji. Da su u tome uspjeli znak je oduševljenje mnogobrojne publike, kojoj će ovo svakako biti večer za pamćenje. Posebno zanimanje pobudili su gosti izvan Zadarske županije - gorani, zagorci, slavonci, srijemci i hercegovci, koji su ovu manifestaciju učinili smotrom svehrvatske tradicijske baštine. Sve skupa je okončano veličanstvenim vatrometom, nakon čega je priređena večera za sve sudionike, uzvanike i sponzore. Poslužena su tradicionalna ravnokotarska jela s neizbježnom "janjetinom s ražnja". Fešta je potrajala do ranih jutarnjih sati, uz opće pučko veselje, praćeno urnebesnom svirkom kotarskih cvitaraša i slavonskih tamburaša. |
Tradicijska gastronomija
|
Večerao sam sa MONASIMA i jeo legendarni rižoto u srcu DALMACIJE!
Autor: Paqito Datum objave: 13.7.2025. Opis. Ova tura nije samo putovanje — već povratak ukusu, tišini i suštini. U srcu Dalmacije, oko Skradina, istražujem regiju koja je oduševila Anthonyja Bourdaina. Večeram sa monasima u manastiru Krka, jedem legendarni Skradinski rižoto koji je, po njegovim rečima, dostojan poslednjeg obroka, i posetio sam vinariju Bibić — jedno od mesta koje je Bourdain proslavio širom sveta. Vila Bas de Bas, bazen, vino, hrana — i mir. Gledajte do kraja. Ovo nije samo gastro blog — ovo je omaž ukusu koji ne laže. — 🍷 Lokacije u videu: • Manastir Krka • Vinarija Bibić • Vila Bas de Bas • Cantinetta i njen skradinski rižoto (slow food legenda) |
Po kraju
Vransko jezero
|
Park prirode Vransko jezero - mjesto gdje se ptice uvijek iznova vraćaju
Datum objave: 1.2.2021. Objavio: Park prirode Vransko jezero Opis: Autor: Goran Šafarek Produkcija: Park prirode Vransko jezero 2020. Film s prikazom mnoštva predivnih kadrova iz života ptica izrađen je u sklopu Projekta „Revitalizacija i povezivanje atrakcija Parka prirode Vransko jezero”. Izradu video materijala sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj koji je dio projekta ”Revitalizacija i povezivanje atrakcija Parka prirode Vransko jezero”. Javna ustanova Park prirode Vransko jezero provodi navedeni projekt u sklopu Operativnog programa Konkurentnost i kohezija u okviru poziva „Promicanje održivog korištenja prirodne baštine u nacionalnim parkovima i parkovima prirode“. Sadržaj filma isključiva je odgovornost Javne ustanove Park prirode Vransko jezero. |
Istraživanje Vranskog jezera
Datum objave: 19.2.2021. Autor: Avanture Gorana Šafareka Opis: Istraživanje Vranskog jezera Vransko jezero u Dalmaciji pruža veličanstven doživljaj prirode, od trščaka gdje se gnijezde neke od najrjeđih ptica Hrvatske, do ljutog krša, a to je ujedno i povijesna pozornica. Pročitajte više: https://safarek.com/istrazivanje-park... |
Vrana
Bitka za Vranu
S padom Carigrada polovicom 15. stoljeća osmanska vojska prodire sve dublje u europsko tlo. Prostor Hrvatske pod stalnom je ugrozom, a nije pošteđena niti Dalmacija. Na udaru se sve češće nalazi i utvrda Vrana, kraj Pakoštana, koja je tad od iznimne strateške važnosti. Konačno, 1538. Vrana lako pada pod osmansku vlast. Situacija se mijenja u jeku Kandijskog rata između Mletačke Republike i Osmanlija. Mletački general Leonardo Foscolo sa svojim trupama vraća izgubljene dijelove Dalmacije te u proljeće 1647. stiže pred Vranu. Nakon jedanaestodnevne opsade i jedne krvave bitke - Vrana pada pod mletačku vlast.
HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA
S padom Carigrada polovicom 15. stoljeća osmanska vojska prodire sve dublje u europsko tlo. Prostor Hrvatske pod stalnom je ugrozom, a nije pošteđena niti Dalmacija. Na udaru se sve češće nalazi i utvrda Vrana, kraj Pakoštana, koja je tad od iznimne strateške važnosti. Konačno, 1538. Vrana lako pada pod osmansku vlast. Situacija se mijenja u jeku Kandijskog rata između Mletačke Republike i Osmanlija. Mletački general Leonardo Foscolo sa svojim trupama vraća izgubljene dijelove Dalmacije te u proljeće 1647. stiže pred Vranu. Nakon jedanaestodnevne opsade i jedne krvave bitke - Vrana pada pod mletačku vlast.
HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA
|
BLAGO NAŠEG KRAJA - Vrana - 20-02-2013
Autor: voxzadar Datum objave: 2.4.2013. Opis. Naša ekipa uputila se u jedno mjesto, udaljeno od mora jedva nekoliko kilometara. Tu se kriju mnoge zanimljive lokacije koje su zapravo ostaci svih kultura koje su ovuda prolazile. Ovo mjesto je napučeno legendama, u njegovim temeljima počivaju duhovi praljudi, ovim prostorom još uvijek šeću junaci mnogih civilizacija i kultura. "Blago našeg kraja" gostuje u Vrani, u selu koje je kolijevka naše državnosti. Budite s nama u susretu s ljepotom prirode, poviješću, tradicijom i dobrim vrijednim ljudima koje oduvijek krasi hrabro hrvatsko srce. |
VITEZOVI VRANSKI | Bitka između Turaka i kršćana [duet sa Sapom]
Autor: Jurica Galić Juka Datum objave: 5.9.2022. Opis. Jedan opušteni izvještaj s prve (od tri) večeri viteškog turnira "Dani vitezova vranskih" u Vrani kod Pakoštana. Pogledajte defile 22 povijesne skupine iz Hrvatske i susjednih zemalja i bitku Osmanske i kršćanske vojske. Obavijest vjernim fanovima i pratiteljima; - Kanal je za sve gledatelje BESPLATAN! Ali AKO ŽELITE POMOĆI da kanal bude još bolji i raznovrsniji, podržati putovanja i ekspedicije, kao i tehnički suport za obradu i snimanje sadržaja, tada možete donirati sredstva na tri načina; 1. Patreon platforma: https://www.patreon.com/user?u=29837895 2. PayPal.me: https://www.paypal.me/juricagalic 3. Bankovni račun: REVOLUT BANK / Primatelj: Jurica Galic - @juricagalic - IBAN: LT72 3250 0241 9594 8433 - BIC: REVOLT21 - Ako želite imati klupsku majicu, možete je naručiti ovdje: Lumer Shop: https://lumer-shop.eu/product-categor... (ova opcija je ISKLJUČIVO ZA VAS, zarada kanala od prodanih majica je minimalna!) Sudjelovali; - Jurica Galić Juka (scenarist, snimatelj, voditelj i montažer) - Saša Stojanović Sapa (voditelj 2) + autor thumbnail fotografije |
Benkovac
Utvrda Kličevica
|
Croatia Beautiful Places - Klicevica Fortress
Autor: Mykyta Charivnyk Datum objave: 7.2.2024. Opis. Kličevica Fortress is a medieval stronghold located above the Kličevica River canyon in Benkovac, Croatia. Constructed in the 15th century by Grgur from the Kurjaković family, the fortress served as a vital political and defensive structure during the Croatian-Hungarian Kingdom. The fort takes on a trapezoidal shape, with a dominant tower that stands as a symbol of its strength and authority. The fortress's stone roof, a testament to the craftsmanship of the time, has remarkably endured through the ages, preserving its original form to this day. In recent times, efforts have been made to preserve and promote the historical value of Kličevica Fortress. Restoration projects have aimed to maintain the integrity of its architecture and ensure that future generations can appreciate its grandeur. The Kličevica Fortress is a great destination for family outings. Its surrounding woodland is a wonderful location for a picnic and time in nature. There are other walkways that allow you to stroll in the forest. Entrance free of charge. |
Bjelina
|
Bjelina – put u nigdje
Autor: P - portal Daum objave: 3.8.2022. Opis. Prije posljednjeg rata, mnoga sela dalmatinskog zaleđa bila su živopisna središta života i napretka. Selo Bjelina imalo je svojevremeno poštu, zdravstvenu ambulantu, tri dućana s mješovitom robom, kao i Narodnu biblioteku koja je radila sve do avgusta 1995. godine. Danas malobrojni mještani nemaju ni osnovne uvjete za dostojanstven život. Putem Udruge „Baština Bjeline“ odlučili su da sami poduzmu sve kako bi promovirali materijalnu i kulturnu baštinu ovog mjesta, ali i osigurali najosnovnije uvjete za ostanak ovdje. Novinarka: Željka Kovačević Kamera i montaža: Edin Bećirević Urednica: Olivera Radović Proizvodnja: Srpsko privredno društvo Privrednik Produkcija: P-portal Pratite nas na društvenim mrežama: Official website► https://p-portal.net/ Facebook► / Instagram► / peportal Twitter ► / peportalnet |
Novigrad (Novigrad, dalmatinski)
|
Na temelju dosadašnjih istraživanja može se potvrditi da se iznad današnjeg Novigrada već u liburnsko doba nalazila gradina podno koje je za rimske uprave podignut manji castrum. Utvrda je restaurirana 1220. godine i latinskim je imenom nazvana Castrum Novum, koju su Hrvati nazvali Novigrad. Oko 1282. godine iz temelja ju je pregradio knez Grgur Kurjaković iz obitelji krbavskih knezova koji su u to vrijeme bili gospodari Novigrada. Tvrđava je tada imala četvrtast oblik, a kasnije su je Mlečani u nekoliko navrata dodatno povećali i utvrdili te sveli na današnji oblik galije. Postala je simbol Novigrada i njegovih stanovnika, kojima je za vrijeme dugih stoljeća pružala zaštitu i sigurnost, a povijesna jezgra ovog mjesta jedna je od najbolje očuvanih srednjovjekovnih i novovjekovnih utvrđenih urbanih cjelina u Hrvatskoj.
IZVOR JUTARNJI LIST, 2020. |
Novsko ždrilo
Maslenički most
Bungee Jumping Maslenički most. Tvrtka koja organizira bungee jumping na Masleničkom mostu pokrenuta je 2005. godine kao agencija koja se bavi aktivnim turizmom i ekstremnim sportovima. Od 2006. godine uveli su bungee jumping s Masleničkog mosta, što im je i glavna djelatnost. Visina mosta je 56 metara, a prilikom skoka skakači se spuštaju otprilike četiri do pet metara iznad mora, što traje oko četiri sekunde. Nakon skoka skakači se spuštaju u čamac i voze se do obale. Postoje ograničenja težine kako bi se osigurala sigurnost. Svi skakači moraju imati između 50 i 140 kilograma. Cijena skoka je 100 eura (2025. godine), a snimka se plaća dodatnih 20 eura. Amerikanac Richard Dinar (82) skočio je u ljeto 2025. s Masleničkog mosta i oborio record za najstariju osobu ikad koja je skočila s tog mosta.
Nin
|
Zanimljivosti
Kraljičina plaža. Najduža hrvatska plaža dugačka je 8 kilometara i nalazi se kod Nina. Prema izboru američkog Travel Channela Kraljičina plaža uvrštena je među 100 najljepših plaža svijeta. |
Nin - grad kraljevske prirode | dokumentarni film 4k REMASTER
Autor: Wild Croatia Datum objave: 11.12.2025. Opis. Stari hrvatski gradić Nin oduvijek je privlačio ljubitelje starina. Još je ilirsko pleme Liburno ovdje započelo tijek povijesti još prije tri tisuće godina, a kip Grgura Ninskog, crkva Sv. Nikole i Sv. Križa samo su dio iznimno bogate kulturne baštine. Usto, mirne pješčane plaže mame kupače, a ljekoviti mulj one kojima je potrebna zdravstvena njega. No, sve više izranja uz iz povijesnu baštinu i priroda Nina. Slana muljevita i močvarna područja pružaju iznimnu prirodnu vrijednost te postaju sve veći identitet Nina. Ne čudi što je postao europska destinacija izvrsnosti EDEN na temu “Turizam uz vode“, a time je ovaj ljupki gradić ušao u obitelj od stotinjak posebnih i odabranih mjesta Europe. Pogledajte dokumentarni film Nin - grad kraljevske prirode! Pročitajte više: https://prirodahrvatske.com/2018/11/1... |
Crno vrilo
|
Crno vrilo, ranoneolitsko nalazište u blizini Zadra, jedno je od brojnih arheoloških nalazišta koja zadarsku regiju, Ravne kotare i sjevernu Dalmaciju općenito čine specifičnim područjem u arheološkom, povijesnom i kulturnom smislu. Otkriće Crnog vrila obogatilo je ovu regiju za još jedno arheološko nalazište i još jednom potvrdilo važnost ovog kraja u stvaranju i razvoju kulture i civilizacije od najranijih prapovijesnih razdoblja. U širokom rasponu arheoloških nalazišta, počevši od onih paleolitskih i mezolitičkih koji nisu istraženi, preko nekoliko istraženih neolitskih nalazišta, brončanodobnih gradina, liburnskih naselja i nekropola, rimskih urbanih aglomeracija, ranokršćanskih i ranohrvatskih nalazišta, do važnih središta hrvatske kulture, nijedno od ovih nalazišta ne može i ne mora dobiti prioritet prema svojoj važnosti i značenju, jer su sva podjednako važni dijelovi povijesti i kulture ovog kraja, osiguravajući mu istaknuto mjesto u širokim prostornim i povijesno-kulturnim odnosima.
PROČITAJ VIŠE MARIJANOVIĆ, Brunislav: Crno vrilo 1. Sveučilište u Zadru. Zadar, 2009. |
CRNO VRILO ( ZAPIŠANO U KOSTIMA )
Autor: Dijelim Ljubav Datum objave: 22.7.2025. Opis. Istražujući daleku povijest ljudskog roda, stručnjaci se nerijetko susreću s nepoznanicama koje je vrlo teško objasniti. Neuobičajen grobni prilog, ukop koji odudara od standarda za svoje razdoblje... Kako objasniti ritual koji se odvijao prije pet ili deset tisuća godina, a koji odudara od uobičajene slike?Nalazi s neolitičkog lokaliteta Crno vrilo sami su po sebi prava senzacija. Naime, kosturi iz mlađega kamenog doba vrlo su rijetki, a ovaj s Crnog vrila još je zagonetniji. Dr. Šlaus i njegov tim otkrivaju tajnu neuobičajenog ukopa starog više od 8.000 godina. |
Lišansko polje
|
Lišansko polje nalazi se u području Ravnih kotara, u zaleđu Zadra i Benkovca, u blizini naselja Lišane Ostrovičke.
Ono je jedno od plodnih polja karakterističnih za Ravne kotare, regiju poznatu kao najplodniji dio sjeverne Dalmacije. Teren je uglavnom ravan ili blago valovit, s dubokim tlima nastalim na flišnoj podlozi, što je kroz povijest omogućilo intenzivnu poljoprivredu. PoljoprivredaLišansko polje danas se koristi prvenstveno za: uzgoj žitarica (pšenica, kukuruz, zob), povrćarstvo (krumpir, luk, lubenice) i voćarstvo (bademi, smokve, trešnje, višnje i breskve). Geografske značajke. Ravni kotari sastoje se od niza plodnih polja i zaravni između Bukovice, zadarskog primorja i rijeke Krke. Lišansko polje dio je tog mozaika poljoprivrednih površina koje su stoljećima hranile lokalno stanovništvo i opskrbljivale obalne gradove. Povijesni konteks. tPodručje oko Lišana Ostrovičkih nalazi se na prijelazu između Ravnih kotara i bukovičkog prostora te je kroz povijest bilo na važnim prometnim i graničnim pravcima između mletačkog i osmanskog područja. Važan korak za razvoj poljoprivrede bio je sustav navodnjavanja Baštica II., koji obuhvaća područje Smilčića i Lišanskog polja. Uz pomoć fondova EU za ruralni razvoj, u Lišanskom polju realiziran je sustav javnog navodnjavanja poljoprivrednih površina. Sustav navodnjavanja s akumulacijom na oko 2ha, ukupne zapremine 80.000 m3 izgrađen je 2021. godine. Uključuje razvod glavnog voda navodnjavanja po svim poljima. Planirani obuhvat sustava navodnjavanja rasprostire se na tri jedinice lokalne samouprave. Svojim dijelom nalazi se u Gradu Skradinu i Općini Lišane Ostrovičke, dok se dio obuhvata nalazi na području Grada Benkovca.
|
PROČITAJ VIŠE Ivan Malić: Priča o Lišanskoj bari. Ivan Malic, 20.6.2025. (HTML)
|
Bulić
Lišane Ostrovičke
|
Lišane Ostrovičke su općina i naselje u Zadarskoj županiji u Hrvatskoj, smještena u Ravnim kotarima. Obuhvaća naselja Lišane Ostrovičke, Bulić i Ostrovica, a prostire se na oko 50 km² na istočnom rubu županije.
Crkva sv. Jere (sv. Jeronima). Jedna od najpoznatijih crkava u neposrednoj blizini Ostrovice je crkva sv. Jere. Nalazi se između Ostrovice i Lišana Ostrovičkih, na blagoj uzvisini iznad Ravnih kotara. Prema topografskim izvorima, crkva je smještena oko 1,8 km zapadno od središta Ostrovice. Sveti Jeronim (sv. Jere) posebno je štovan u Dalmaciji jer se tradicionalno smatra Dalmatincem rođenim u antičkoj Stridonu.
|
|
Život i običaji u Lišanima Ostrovičkim Život u Lišanima Ostrovičkim tradicionalno je bio obilježen zemljom, obitelji i župom. Selo je smješteno na rubu plodnog polja i stoljećima je živjelo od poljoprivrede i stočarstva. Većina kućanstava obrađivala je vlastitu zemlju, uzgajala žito, vinovu lozu, masline, smokve i držala stoku. Dan je bio usklađen s godišnjim dobima i radovima u polju – sjetvom, žetvom, berbom grožđa i maslina. Izgled starog sela. Lišane su tipično ravnokotarsko selo, razvijeno uz rub polja i izvor pitke vode. Kuće su se gradile od kamena, često okupljene oko dvorišta i gospodarskih objekata. Obitelji su bile brojne, a više generacija često je živjelo pod istim krovom. Vjera i crkveni život. Središte društvenog života bila je župa, a zaštitnik mjesta je sv. Nikola Tavelić. Vjerske svetkovine, procesije i pučke pobožnosti bile su važni događaji koji su okupljali cijelu zajednicu. Posebno je zanimljiva"Lišanska misa", oblik tradicijskog pučkog crkvenog pjevanja koji se prenosi generacijama. To pjevanje povezuje crkvenu i svjetovnu glazbenu tradiciju te se smatra jednim od važnih elemenata kulturnog identiteta mjesta. Pjesma, ples i ojkanje. U Lišanima djeluje kulturno-umjetničko društvo koje čuva stare pjesme, plesove i običaje. Posebno mjesto ima ojkanje, drevni način pjevanja karakterističan za dalmatinsko zaleđe. Mještani su organizirali i manifestacije posvećene očuvanju ojkavice, a lokalni KUD dobio je priznanja za njegovanje te tradicije. Svadbeni i obiteljski običaji. Kao i drugdje u Ravnim kotarima, svadbe su nekada trajale više dana. Okupljala se šira rodbina, pjevale su se gange i ojkavice, a gosti su dolazili iz okolnih sela. Posebna se pažnja pridavala gostoprimstvu, zajedničkim objedima i međusobnoj pomoći među obiteljima tijekom velikih poljoprivrednih poslova. Domovinski rat i obnova. Lišane su tijekom Domovinskog rata pretrpjele velika razaranja, a mnogi su stanovnici bili prognani. Nakon rata velik dio života bio je usmjeren na obnovu kuća, škole i društvenog života. Današnja zajednica velik dio svog identiteta gradi upravo na očuvanju tradicije i sjećanja na taj period. Danas su Lišane Ostrovičke manje naselje nego prije nekoliko desetljeća, ali i dalje čuvaju snažan osjećaj zajedništva. Poljoprivreda je i dalje važna, iako mnogi rade u Benkovcu, Zadru ili Šibeniku. Seoske fešte, crkveni blagdani, nogometni turniri i nastupi KUD-a ostaju glavna mjesta okupljanja mještana. |
HAJDUK SPLIT-LIŠANE i ANTIN KAMEN
Autor: Putevima Divljine Datum objave: 24.5.2025. Opis. Ovaj put vas vodimo u selo Lišane Ostrovičke da vam pokažemo legendarni grafit HAJDUK SPLIT-LIŠANE,kao i Antin kamen ispod kojeg je crkva sv.Ante Padovanskog koji se nalaze u selu Ostrovica.Veliko hvala mladom načelniku općine Zvonimiru Mijiću,legendi Petru Nimcu i mladićima koji su nas jako srčano i gostoljubivo primili u svoje dično selo. |
BRIGOVI
KUK
NADMORSKA VISINA 218 m
NADMORSKA VISINA 218 m
OŠTRA KOSA
NADMORSKA VISINA 218 m
NADMORSKA VISINA 218 m
KORITA
NADMORSKA VISINA 159 m
NADMORSKA VISINA 159 m
Bačkulići (Lišane Ostrovičke)
Bačkulići su mali izdvojeni zaselak smješten u Šibensko-kninskoj županiji, koji administrativno pripada Općini Lišane Ostrovičke. Nalazi se južno od naselja Ostrovica, u neposrednoj blizini krškog polja Zablaće.
Tradicijska baština. Područje je poznato po očuvanim ostacima tradicijske arhitekture. Zbog svoje kulturne i etnološke vrijednosti, dijelovi gradnje u Bačkulićima zaštićeni su Prostornim planom Općine Lišane Ostrovičke.
Demografija. Prema povijesnim i demografskim podacima, prezime Bačkulić izuzetno je rijetko u Hrvatskoj. U cijeloj zemlji živi svega nekoliko pripadnika ovog roda, raspoređenih u tek nekoliko domaćinstava.
Tradicijska baština. Područje je poznato po očuvanim ostacima tradicijske arhitekture. Zbog svoje kulturne i etnološke vrijednosti, dijelovi gradnje u Bačkulićima zaštićeni su Prostornim planom Općine Lišane Ostrovičke.
Demografija. Prema povijesnim i demografskim podacima, prezime Bačkulić izuzetno je rijetko u Hrvatskoj. U cijeloj zemlji živi svega nekoliko pripadnika ovog roda, raspoređenih u tek nekoliko domaćinstava.
Ostrovičko polje
|
Ostrovičko polje (dio Lišansko-ostrovičkog polja) krško je polje na istočnom rubu Zadarske županije, smješteno u Ravnim kotarima u podnožju naselja Ostrovice i Lišana Ostrovičkih. Karakteriziraju ga plodne obradive površine i bujični vodotoci, na temelju kojih su napravljeni melioracijski kanali u polju, a kroz polje teče i potok Otres.
Područje je važno i po arheološkom lokalitetu Otres-Crkvina iz srednjeg vijeka. Neposredno iznad polja uzdiže se naselje Ostrovica s okomitim stijenama i impresivnim ostacima srednjovjekovne utvrde knezova Bribirskih. Arheološki lokalitet Otres. U samom Ostrovičkom polju smješten je arheološki lokalitet Otres. Riječ je o nekadašnjem stalno naseljenom srednjovjekovnom selu i značajnom arheološkom nalazištu koje krije vrijedne kamene spomenike ukrašene starohrvatskom pleternom ornamentikom.
|
Ostrovica
Ostrovica je danas malo naselje u općini Lišane Ostrovičke (Zadarska županija), ali u srednjem vijeku bila je vrlo važno utvrđeno mjesto hrvatskih velikaša, osobito obitelji Šubić Bribirski. Zbog toga na širem području postoji nekoliko zanimljivih sakralnih lokaliteta.
Crkva sv. Ante Padovanskog
|
Crkva sv. Ante Padovanskog u Ostrovici ima važnu ulogu u vjerskoj i kulturnoj povijesti toga kraja. Nalazi se u podnožju srednjovjekovne tvrđave Ostrovice i stoljećima je bila središte katoličkog stanovništva okolnih sela.
Povijest. Prema dostupnim podacima, crkva je služila i kao vojna kapela, što nije neobično s obzirom na strateški položaj Ostrovice uz nekadašnje granice između mletačkih, osmanskih i habsburških posjeda. Tijekom arheoloških istraživanja u njezinoj okolici pronađeni su vojnički grobovi, uključujući i grobove stranih vojnika. Umjetnička baština. U crkvi se nekada nalazio vrijedan inventar: drveni oltar, slika Gospe s Djetetom, kipovi sv. Ante i sv. Ivana Nepomuka iz 18. stoljeća, veliki barokni kip sv. Ante, srebrni relikvijar (paks) sv. Ante. To pokazuje da je, unatoč razmjerno maloj zajednici, crkva bila dobro opremljena i značajna za vjernike šire okolice. Domovinski rat i obnova. Tijekom Domovinskog rata crkva je teško stradala: bila je devastirana, a krov je srušen. Nakon rata obnovljena je 1996. godine te je ponovno postala mjesto bogoslužja i okupljanja vjernika. Blagdan sv. Ante. Blagdan sv. Ante 13. lipnja i danas okuplja vjernike iz Ostrovice, Lišana Ostrovičkih, Vukšića, Bulića i drugih okolnih mjesta. Očuvana je tradicija priprave kroz "trinaest utoraka sv. Anti", a nakon mise redovito se održava blagoslov djece. Veza s tvrđavom Ostrovicom. Posebno je zanimljivo da se crkva nalazi neposredno ispod ostataka Tvrđava Ostrovica, jednog od najvažnijih srednjovjekovnih gradova hrvatskih velikaša Šubića Bribirskih. Zbog toga crkva sv. Ante nije samo vjerski objekt nego i dio šireg povijesnog krajolika koji povezuje srednjovjekovnu utvrdu, stara groblja i naselja Ostrovice. |
Crkva sv. Apostola i evanđelista Luke
|
Crkva sv. Luke u Ostrovici jedna je od najzanimljivijih, ali i najmanje poznatih sakralnih građevina šireg područja Ravnih kotara i Bukovice. Prema podacima Dalmatinske eparhije i dokumentaciji vezanoj uz njezinu obnovu, pravoslavna crkva sv. Luke sagrađena je 1524. godine, što znači da je 2024. navršila punih 500 godina postojanja. Time se ubraja među najstarije sačuvane pravoslavne crkve u sjevernoj Dalmaciji.
Crkva se nalazi ispod srednjovjekovne utvrde Ostrovice, na prijelazu između Ravnih kotara i Bukovice. Taj je prostor stoljećima bio granično područje između različitih država, kultura i vjerskih zajednica, pa je crkva sv. Luke bila važno duhovno središte pravoslavnog stanovništva toga kraja. Povijesne okolnosti. Vrijeme njezine gradnje posebno je zanimljivo. Godina 1524. pada u razdoblje snažnih političkih promjena u Dalmaciji, neposredno prije osmanskog osvajanja velikog dijela zaleđa. Ostrovica je tada već imala dugu povijest kao utvrda povezana sa Šubićima Bribirskim i hrvatsko-ugarskim kraljevima. Crkva sv. Luke nastala je upravo u tom prijelomnom razdoblju. Arhitektura. Građevina je skromnih dimenzija, građena od lokalnog kamena, u duhu dalmatinske seoske sakralne arhitekture. Tijekom stoljeća više je puta popravljana, ali je zadržala izvorni povijesni karakter. U njezinoj blizini nalazi se i staro groblje, što je uobičajeno za crkve tog razdoblja. Obnova u naše vrijeme. Posljednjih godina pokrenuta je opsežnija obnova jer je objekt bio ozbiljno ugrožen propadanjem. Prema dostupnim podacima, već je obnovljen krov, a planirani su radovi na odvodnji, zaštiti zidova, podovima i novom ikonostasu. Obnovu podupiru mještani, Dalmatinska eparhija i donatori. Zanimljivost vezana uz Ostrovicu. Malo je poznato da se u okolici crkve nalaze tragovi naseljavanja od prapovijesti preko rimskog doba do srednjeg vijeka. Zato je položaj crkve sv. Luke iznimno zanimljiv ne samo vjerski nego i arheološki. |
Obnova stare pravoslavne crkve u Dalmaciji
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 4.2.2026. Opis. Srpska pravoslavna crkva Svetog Luke u Ostrovici sagrađena je 1524. godine, što je čini jednim od najstarijih u ovom dijelu Dalmacije. Link za obnovu crkve, donaciju: https://pavelandreev.org/sr/campaign/... |
|
Gradina
Utvrda Ostrovica na Gradini (Mačkov kamen), bila je u posjedu hrvatskih velikaša (posebno Šubića Bribirskih), a kasnije prelazi u vlasništvo različitih sila (Mlečani, Osmanlije, itd.). Danas su od utvrde Ostrovica ostali samo temelji zidina, tragovi kule na vrhu, cisterna i fragmenti zidova. |
MAČKOV KAMEN (GRADINA)
NADMORSKA VISINA 318 m
NADMORSKA VISINA 318 m
|
Iako visok samo 318 m n.v., jedan od vizualno dominantnih vapnenačkih vrhova na ovome prostoru, Mačkov kamen ili Gradina, uzdiže iznad ostrovičkog zaselka Mačci. Mačkov kamen, kao i okolna brda Gologuz, Orlovača i Čelina, rubna su brda bukovičke krške zaravni, pretežito građene od tercijarnih vapnenaca, vapnenih breča i konglomerata. Naselja u njihovom podnožju prema moru (Lišane Ostrovičke, Ostrovica, Bribir i dr.) pripadaju Ravnim kotarima, a njihovo zaleđe pripada Bukovici (jugozapadni dio, tzv. Donja ili kistanjska Bukovica).
Na brdu Gradina nalazila se srednjovjekovna utvrda Ostrovica (spominje se od 12. st.), na strateškom položaju između Ravnih kotara i Bukovice, kontrolirajući tako putove između Zadra, Skradina i Knina. Taj je kraj stoljećima bio granični prostor između mletačke Dalmacije i osmanske unutrašnjosti, pa je teren imao vojno-strateški značaj. Utvrda Ostrovica bila je jedno od najvažnijih strateških uporišta između Bribira, Benkovca i Skradina. Uz takve utvrde gotovo su redovito postojale crkve i groblja, iako mnoge starije građevine danas postoje samo kao arheološki ostaci ili su tijekom stoljeća pregrađivane. Na području između Ostrovice, Žažvića i Bribirskih Mostina vrlo su česti toponimi poput Gradina, Glavica, Sv. Jere i slični nazivi koji upućuju na dugu naseljenost prostora od prapovijesti preko srednjeg vijeka do danas. Mnoge "gradine" zapravo skrivaju ostatke ilirskih ili srednjovjekovnih utvrđenja. Danas je Mačkov kamen poznat i kao sportsko penjalište (više smjerova na stijeni), točka na planinarskom putu i vidikovac s pogledom na Ravne kotare, Vransko jezero, šibenski arhipelag i okolna sela Ostrovice i Lišana. Ime. Naziv “Mačkov kamen” je noviji i više lokalno-interpretativan. Postoje dva tumačenja: narodno ime (Mačci / Mačkovci) – po prezimenu ili zaseoku u podnožju i "mačkov” kao slikovit naziv za oštru, "mačju" stijenu Stariji izvori i mještani češće koriste naziv Gradina ili Ostrovica, dok se Mačkov kamen proširio kasnije (i u penjačkoj zajednici i na kartama).
|
Mačkov kamen - Cat's Stone hill | | DJI Air 3
Autor: OSM - One Step More Datum objave: 12.4.2024. Opis. Cat's Stone is not a well-known hill, but its shape is definitely special. They wouldn't even know about it if we hadn't accidentally passed by the Krka National Park and noticed a strange rock formation from a distance. Its shape looks like a stranded ship or submarine. Cat's Stone is not part of the hiking route in Croatia, but it is definitely worth a visit. Katzenstein ist kein bekannter Hügel, aber seine Form ist definitiv etwas Besonderes. Sie wüssten es nicht einmal, wenn wir nicht zufällig am Krka-Nationalpark vorbeigekommen wären und aus der Ferne eine seltsame Felsformation bemerkt hätten. Seine Form ähnelt einem gestrandeten Schiff oder U-Boot. Katzenstein ist nicht Teil der Wanderroute in Kroatien, aber auf jeden Fall einen Besuch wert. Mačkov kamen i nije toliko poznat brežuljak, ali je svojim oblikom definitivno poseban. Ne bi ni znali za njega da slučajno nismo prolazili putem Nacionalnog parka Krka i iz daljine primjetili čudnu formaciju stijena. Svojim oblikom izgleda kao nasukani brod ili podmornica. Mačkov kamen nije dio planinarske rute Hrvatske, ali je definitivno vrijedan posjete. Visit us on IGM too Instagram: OSM - / osm_onestepmore Mačkov kamen Ostrovica
Autor: mijalic1 Datum objave: 21.10.2023. Opis. Prekrasni vidikovac na 45 min vožnje od Šibenika |
Tvrđava Ostrovica
|
Srednjovjekovna fortifikacija na strmom brdu ponad istoimenog naselja u Zadarskoj županiji, na prijelazu između Ravnih kotara i Bukovice. Nekad jedna od najvažnijih utvrda u južnoj Hrvatskoj, poznata kao ključ grada Zadra, srušena je u mletačko-turskim ratovima tijekom druge polovice 17. stoljeća do temelja, tako da su od nje do danas sačuvani samo ostaci ruševine.
Utvrda Ostrovica iskoristila je prirodne strmine vapnenačkog grebena Mačkovog kamena kao glavni obrambeni element. Građena je od nepravilnog kamena u vapnenom mortu, s drvenim gankovima i krovovima pokrivenim šindrom ili kamenim pločama. Ključna točka utvrde bila je cisterna, uklesana u stijenu, koja je omogućavala dugotrajan boravak posade u slučaju opsade. Povijesni pregled. Prvi spomen Ostrovice, prema Vjekoslavu Klaiću, javlja se u drugoj polovici 12. stoljeća, kada bizantski povjesničar Cinnamus pripovijeda da je 1168. godine bizantski car Manuel I. Komnen. osvojio veliki dio Hrvatske i Dalmacije, navodeći imena zauzetih mjesta, među kojima se, uz Split, Trogir, Šibenik i Skradin, nalazi i Ostrovica. Drugi se spomen bilježi krajem 12. stoljeća, kada se herceg Andrija II. Arpadović, prolazeći sa svojom vojskom 1198. godine kroz Ravne kotare, utaborio kod kastruma Ostrovice. Tvrđavu su, kao i cijelu Bribirsku župu, do 1347. godine posjedovali knezovi Bribirski iz plemena Šubića. U njoj je do svoje smrti 1346. boravio knez Pavao II. Šubić Bribirski, a tada ju je u ime maloljetnog Pavlova sina Jurja (Juraj I. Zrinski) preuzeo i njom upravljao Pavlov mlađi brat Grgur V. Već sljedeće godine kralj Ljudevit I. Anžuvinac prisilio je Grgura da mu je preda, a zauzvrat je Šubićima (u povelji izdanoj 31.7.1347.) dao njima udaljeni Zrin u tadašnjoj Slovinskoj zemlji (Slavoniji). Ljudevitu je Ostrovica trebala iz strateških razloga, jer je namjeravao iz Dalmacije istisnuti Mlečane, a ova je tvrđava još od antičkih vremena kontrolirala važne puteve u smjeru sjever-jug (pravac Siscia-Salona), te zapad-istok (Zadar-Knin). Kralj je u tome i uspio, zagospodareći nakon Zadarskog mira 1358. cijelom južnom Hrvatskom. Nakon njega tvrđava je često mijenjala gospodare, pa ju je, na primjer, neko vrijeme držao vranski prior i hrvatski ban Ivan Paližna, odnosno njegovi nasljednici, u vremenu 1388-1391. godine bila je, prema nekim izvorima, u vlasništvu bosanskog kralja Stjepana Tvrtka I., a od 1393. u rukama bosanskog vojvode i hrvatskog bana Vuka Vukčića Hrvatinića. Početkom 15. stoljeća Ostrovica prelazi u posjed bosanskog vojvode Sandalja Hranića Kosače, koji ju je stekao kao miraz ženidbom s Katarinom, kćeri Vuka Vukčića Hrvatinića, u proljeće 1405. godine, dobivši istovremeno i Skradin. Takvo stanje stvari u svojoj darovnici datiranoj 23.3.1407. potvrdio je i kralj Ladislav Napuljski, koji je nešto ranije (1403.) u Zadru okrunjen za hrvatsko-ugarskog kralja, imavši u južnoj Hrvatskoj dosta pristaša, dok je istodobno sjevernije vlast uspostavio Žigmund Luksemburški. Nove okolnosti nastupile su 1409. godine, kada je kralj Ladislav prodao svoja prava na Dalmaciju Mletačkoj Republici. Malo poslije toga (1410.) Kosača je odlučio pristupiti pregovorima s Mlečanima o uvjetima njihovog preuzimanja Ostrovice i u Zadru ispregovarao pogodbu sklopljenu 13.4.1411., po kojoj im je tvrđavu predao za 5.000 dukata. Potonji su time na dulje vrijeme ovladali cijelim područjem, u koje su se vratili na velika vrata, spomenutom kupovinom Dalmacije, plativši za nju 100.000 dukata. Padom Bosanskog Kraljevstva pod Turke 1463. godine, Ostrovici je od njih prijetila sve veća opasnost, ali se održala sve do 1523., kada ju osmanska sila, zajedno s cijelim okolnim teritorijem, stavlja pod svoju vlast. U stalnim mletačko-turskim sukobima, nalazeći se u pograničnom području, utvrda je povremeno prelazila iz turskih u mletačke ruke i obratno, da bi u drugoj polovici 17. stoljeća bila srušena. Prema dostupnim izvorima, ona je još godine 1671. postojala, jer je tada za njenog mletačkog zapovjednika postavljen poznati ratnik protiv Turaka Stojan Janković, ali je kasnije razorena, odnosno praktički sravnjena sa zemljom, pa su se do danas na platou okomite ostrovičke stijene očuvali samo rijetki ostaci (npr. kamena cisterna za vodu, isklesane stube, fragmenti gotičke glazirane keramike i sl). IZVOR Tvrđava Ostrovica. Wikipedija (Pristupljeno 26.6.2026.) Opis. Utvrda Ostrovica (na vrhu Mačkovog kamena) je tipičan primjer srednjovjekovnog grada građenog izravno na uskom vapnenačkom grebenu, pa joj oblik u potpunosti diktira stijena na kojoj stoji. Utvrda nije imala pravilni geometrijski plan (npr. kvadrat ili krug), nego izdužen, nepravilno ovalno–linijski oblik, prilagođen vršnom grebenu Mačkovog kamena. Na terenu se danas još uvijek mogu isčitati osnovni elementi tlocrta. Cijeli kompleks sastojao se od gornje jezgre (akropole) te prilaznih terasa i rubnih obrambenih zidova.
Na samom vrhu stijene ("akropola") nalazila se glavna obrambena jezgra, vjerojatno s glavnom kulom (donjon) ili osmatračnicom i malim platoom oko nje, odakle se nadzirao dio prostora Ravnih kotara i Bukovice. Ovaj dio je danas gotovo potpuno razrušen, ali se po rasporedu kamenja i temeljima zaključuje da je upravo tu bila glavna zapovjedna točka utvrde. Ispod vršne točke nalazi se širi kameni plato ("srednji plato") koji je služio kao životni i obrambeni dio s prostorom za posadu, pomoćnim zgradama (drvena ili kamena gospodarska gradnja) i unutarnjim dvorištem. Ovdje se i danas vide tragovi zidova, poravnani kameni pragovi, fragmenti urušenih struktura. Jedan od najprepoznatljivijih elemenata i ključni element utvrde bila je uklesana cisterna za kišnicu. Na terenu se vidi kao kružno ili ovalno udubljenje u stijeni obloženo kamenom, smještena na zaštićenijem dijelu platoa. Cisterna je bila apsolutno ključna za utvrdu jer na vrhu nema izvora vode te je ona omogućavala dugotrajan boravak posade tijekom opsada. Cisterna je gotovo uvijek građena na najzaštićenijem dijelu platoa, ispod najvažnijih zgrada, a blizu središta (da voda bude dostupna svima). Na taj je način bilo maje isparavanje, manje mogućnosti da bude pogođena u opsadi, a i gravitacijski lakše skupljanje kišnice sa stijene i krovova. Utvrda je imala kamene obrambene zidine koje su pratile rub stijene. Prirodno nepristupačne strane nisu bile dodatno zidane. Zidine su bile ojačane na najizloženijim točkama, te je vjerojatno imala barem jednu veću ugaonu obrambenu točku (kula ili bastion) i ulaznu točku na pristupačnijoj strani (južna ili jugoistočna padina). Pristup utvrdi bio je težak jer staza ide strmim, kamenitim padinama. U kasnijim fazama (osmansko / mletačko razdoblje) utvrda je dodatno prilagođavana vojnim potrebama, ali osnovni plan ostaje isti: kontrola uskog kamenog vrha. |
Sportsko penjalište Ostrovica
|
Sportsko penjalište "Ostrovica" nalazi se pokraj istoimenog sela Ostrovica u Općini Lišane Ostrovičke, podno vrha Orlovača na visini od 405 m. Pod samim vrhom nalazi se vapnenačka stijena, kod lokalnog stanovništva znana kao
"Mačkova greda" u širini od oko 500 m. Na toj stijeni su zadarski penjači iz Sportsko penjačkog kluba "Paklenica", uz pomoć lokalnih penjača, 2023. godine uredili sportsko penjalište s 42 sportsko penjačka smjera. Stijena je u lijevom dijelu podijeljena na dvije razine (sektori A, B i C) s nešto skromnijom visinom do 13 m, a smjerovi su uglavnom lakših težina, idealni za penjače početnike. Na desnom dijelu (sektor D) stijena je mnogo viša, visine do 35 m, a na njoj se nalaze zahtjevniji smjerovi koji će predstavljati izazov i naprednijim penjačima. Stijena je većim dijelom kompaktni vapnenac, a u sektoru D postoji i slo konglomerata koji je mjestimično slabije kvalitete i kompaktnosti stoga se preporuča oprez. Karakteristika stijene su blago polegnute ili vertikalne do blago prevjesne ploče te broine pukotine. Orijentacija stijene je južna i jugozapadna što ju čini idealnom za penjanje od listopada do lipnja, dok je u ljetnim mjesecima radi nedostatka hlada penjanje otežano. Stijena je jako dobro zaklonjena od bure, međutim, sasvim je izložena jugu. S penjališta se pruža predivan pogled prema vrlo fotogeničnom monolitnom vapnenačkom tornju kojeg mještani zovu Gradina, a u novije vrijeme se uvriježio i naziv Mačkov kamen" prema čestom lokanom prezimenu. Prema povijesnim zapīsima na tom tornju se nalazila Ostrovička tvrđava koja je uništena u 17. st. Pogled s penjališta se pruža dalje na prostrana plodna polja u blizini sela Ostrovica, na područje Vranskog jezera te sve do otoka šibenskog akvatorija. Do penjališta vodi kratka ugodna staza blagog uspona kojom će prosječnom šetaču od parkinga do prvih smjerova trebatl oko 15 min. |
GOLOGUZ
NADMORSKA VISINA 425 m
NADMORSKA VISINA 425 m
|
Brdo Gologuz (425 m) iznad Ostrovice nalazi se na granici dviju cjelina: Ravnih kotara i Bukovice. Smješten je u zaleđu Ostrovice i Lišana Ostrovičkih, dakle neposredno iznad ravničarskog dijela Ravnih kotara, ali prema sjeveroistoku prelazi u krševitiju Bukovicu. Donji dijelovi oko Ostrovice i Ravnih kotara su flišna, plodna i blago valovita područja (poljoprivredni kraj). Kako se ide prema Gologuzu, teren postaje sve krševitiji, s više kamenjara i škrapa, s tipičnim dalmatinskim "gologlavim" brdima (otuda i česta imena poput golo brdo, golica, gologuz).
Gologuz, poput obližnijh visova nije "klasični" vrh nego zaravnjena krška uzvisina (brdski greben). Često se u izvorima pojavljuje kao najviša kota Ravnih kotara ili prijelazni vrh od Ravnih kotara prema Bukovici. Kkraj je stoljećima bio granični prostor između venecijanske Dalmacije i osmanske unutrašnjosti, pa je teren imao vojno-strateški značaj, s utvrdom Ostrovicom u neposrednoj blizini. |
Gologuz se u literaturi navodi kao jedan od najviših vrhova šireg područja Ravnih kotara (uz npr. Mijancu 413 m), ali uz važnu napomenu da je to prijelazno područje prema Bukovici.
Pogled s vrha Gologuza. Prema zapadu i jugu prostiru se Ravni kotari s valovitim plodnim poljima i naseljima. U daljini se naziru Zadar i zadarski arhipelag (ovisno o vidljivosti) te more kao tanka plava linija. U pogledu prema sjeveru dominira Velebit, posebno južni dio masiva, koji tvori vrlo jasan kontrast. Prema istoku je Bukovica, kamenit, suh i valovit kraj. slabije naseljen, “divlji” krajobraz s puno škrapa i gromača.
|
ORLOVAČA
NADMORSKA VISINA 405 m
NADMORSKA VISINA 405 m
ČELINA
NADMORSKA VISINA 376 m
NADMORSKA VISINA 376 m
DIVIČ
NADMORSKA VISINA 322 m
NADMORSKA VISINA 322 m
VELIKI PLANČINIK
NADMORSKA VISINA 274 m
NADMORSKA VISINA 274 m
Žažvićko polje
Žažvić
ĆORAŠKA GLAVICA
NADMORSKA VISINA 207 m
NADMORSKA VISINA 207 m
|
Greben iznad Bribirskih Mostina i Žažvića, koji se proteže u dinarskom smjeru SZ-JI, u jugoistočnom nastavku brijega Korita (159 m n.v.), na kojem se nalazi lokalitet (kota) Gradina, najčešće se vodi pod nazivom Ćoraška glavica, a njezin najviši vrh doseže 207 m n.v. Na kartama područja između Žažvića, Bribirskih Mostina i Ostrovice upravo se uz Gradinu pojavljuje vrh Ćoraška glavica kao dominantna kota tog grebena.
Odmah zapadno od Bribirskih Mostina nalazi zaseok Ćoraši, pa je vjerojatno da naziv Ćoraška glavica potječe upravo od toga lokalnog roda ili zaseoka. Na Gradini se nalazi mjesno groblje. |
|
Bribirske Mostine
Bribir
Bribir, koji je nastao na antičkoj Varvariji, bio je grad Šubića, hrvatskih banova i najmoćnije hrvatske obitelji svoga doba, gospodara Hrvatske i Bosne.
BRIBIRSKA GLAVICA
BRIJEG NADMORSKA VISINA 297 m
BRIJEG NADMORSKA VISINA 297 m
|
Utvrde Šubića I Ostrovica i obližnja Bribirska gradina (glavica) nalaze se na izoliranim vapnenačkim grebenima, prirodno teže dostupnima, koji imaju dominantni položaj nad ravnicom i zbog obilježja prirodne tvrđave bila je manja potreba za ljudskom dogradnjom - iako ne posve isključena. Za razliku od uske Ostrovice, Bribirska glavica je prostrani plato-utvrda, koja je svojevremeno bila glavni politički i upravni centar Šubića i pravi “grad na brdu”, vojna točka, političko i administrativno središte Šubića, s rezidencijalnim objektima, crkvama i upravom. Šubići su izgradnjom i upravljanjem s više utvrda na ovome području postavili lanac “kontrolnih točaka”. Dok je Bribirska glavica bila centar vlasti, dotle je primjerice Ostrovica služila za kontrolu prostora, prolaza i obrane između Ravnih kotara i brdovitije Bukovice, odnosno mora i unutrašnjosti, dok je Kamičak (kod Knina) nadzirao sjeverni koridor. |
Bribirska glavica
ARHEOLOŠKI LOKALITET
ARHEOLOŠKI LOKALITET
|
Bribirska glavica, arheološko nalazište s ostatcima naselja u Bribiru kraj Skradina. Naseljena je već od eneolitika i ranoga brončanoga doba; ondje se razvilo utvrđeno liburnsko naselje, a nakon rimskoga zauzeća municipium Varvariae.
Iz antičkoga doba ističu se impozantne gradske zidine građene od velikih kamenih blokova, istočna gradska vrata, zgrade, sustav javnih cisterni za opskrbu grada vodom, rimski mauzolej sa sarkofazima. Od 11. do 16. st. ondje je bilo sjedište hrvatskoga velikaškoga roda Bribirskih (Šubića). LITERATURA
GHICA, Victor; MILOŠEVIĆ, Ante; URODA, Nikolina; DŽINO, Danijel: Arheološki projekt Varvaria / Breberium / Bribir u 2016. godini. Starohrvatska prosvjeta III, br. 44-45 (2018): 10-56. (PDF)
|
|
Bajkovita Hrvatska 2: Bribirska glavica - Hrvatska Troja (BH-140)
Autor: ADRIA TON production Datum objave: 11.4.2024. Opis. dokumentarno obrazovni serijal BAJKOVITA HRVATSKA Autori: Paula i Đelo Jusić Proizvodnja: Adria ton production @ADRIATONproduction |
Bribirska glavica
Autor: Dvorci Stari Gradovi Datum objave: 19.11.2016. Opis. Idealne utvrde nadziru okolni prostor - u ovom slučaju od granice plodnih Ravnih kotara i krševite Bukovice do mora, obale i otoka šibenskog arhipelaga pa i onih udaljenijih, idealne utvrde vizualno komuniciraju sa sličnim objektima i sve su idealne utvrde sagrađene na dominantnim, povišenim položajima koje je lako braniti, odnosno izbjeći ukoliko ste potencijalni osvajač. Sve te preduvjete zadovoljava Bribirska glavica gdje život započinje u prapovijesti i traje do početka 18. stoljeća i koju njezin prvi istraživač Lujo Marun početkom 20. stoljeća naziva "hrvatskom Trojom". Unutar perimetra zidina građenih od prapovijesti do srednjega vijeka razvijalo se naselje koje je u svojim najboljim danima imalo površinu od sedamdesetak tisuća četvornih metara i postiglo zavidnu gospodarsku i kulturnu razinu. Snimatelj: Dušan Vugrinec |
Bribir - skriveni srednjovjekovni gradić kod Skradina . Bili smo tamo i saznali planove
Autor: Koordinacija Datum objave: 26.3.2025. Opis. Na samo desetak minuta vožnje od Skradina smjestio se izletnički biser, srednjovjekovni gradić koji bi mogao postati novo turističko odredište. @Koordinacija - vaš prozor u svijet građevinarstva http://www.koordinacija.hr -- PRATITE NAS NA MREŽAMA: Facebook / koordinacija.com.hr Instagram / koordinacija.hr LinkedIn / koordinacija TikTok / koordinacija |
|
Брибирска главица - Bribirska glavica, Arheološki lokalitet
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 27.8.2020. Opis. Historia magistra vitae est - Istorija je učiteljica života. Selo Bribir u sjevernoj Dalmaciji. Уколико вам се допада наш YouTube канал молим вас кликните на црвено дугме десно ПРАТИ ► https://www.youtube.com/user/dalmatia... Instagram: https://www.instagram.com/born_in_dal... |
Arheocast ep#5 - Arheološki lokalitet na Bribirskoj glavici
Autor: Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Datum objave: 25.3.2021. Opis. U petom Arheocastu saznat ćemo nešto o arheološkom lokalitetu na Bribirskoj glavici, koji se naziva i hrvatskom Trojom. Naselje u pravom smislu formirano je već krajem brončanog doba (oko 900 g. pr. Kr.), a napušteno dolaskom Turaka, što ga svrstava među naselja s najdužim kontinuitetom na ovim prostorima. Istraživanja na Glavici započinju već 1910. godine i traju do danas. Prapovijesno, antičko i srednjovjekovno doba ostavili su brojne materijalne tragove koji se mogu iščitati kroz sačuvanu arhitekturu, a predmeti pronađeni tijekom dugogodišnjih istraživanja svjedoče o životu stanovnika ovog naselja, od kojih su najpoznatiji članovi obitelji Šubić. O starim i novim istraživanjima te o povijesti ovog lokaliteta govori nam Nikolina Uroda, kustosica muzeja HAS i voditeljica arheoloških istraživanja na Bribirskoj glavici. Stay tuned |
Vaćani
Arheološki lokalitet. Dva kamena sarkofaga na starohrvatskom nalazištu u Vaćanima oduševila su arheologe, ali i zbunila. Naime, ukopi u sarkofazima nisu uobičajeni za stare Hrvate. Osim toga, uz jednog od pokojnika položeni su franački mač, ostruge i vrijedna staklena posuda.
HRT
HRT
|
GASTRAJBAJTER IZ VAĆANA ( ZAPISANO U KOSTIMA )
Autor: Dijelim Ljubav Datum objave: 22.7.2025. Opis. Ako je išta konstanta u ljudskoj povijesti, to je želja svakog od nas da bude zapamćen. Keopsova piramida, Partenon ili Taj Mahal monumentalni su izrazi te želje. No što je s onom vojskom bezimenih, čiji su životi također pisali povijest, ali si nisu mogli podizati spomenike?". Riječi su to dr. Marija Šlausa, vjerojatno najpoznatijeg hrvatskog forenzičnog antropologa i bioarheologa, ujedno i koautora serije 'Zapisano u kostima'. Upravo iz želje da se poznata povijest ispriča s gledišta nepoznatih ljudi nastala je znanstveno-dokumentarna serija u čijem je fokusu kostur neke od osoba koja je živjela na području današnje Hrvatske, od prapovijesti do danas.Središnje mjesto svake epizode laboratorij je Antropološkog centra HAZU u kojem djeluju dr. Šlaus i njegov tim. Osim njih, na rasvjetljavanju slučajeva pomažu im i najistaknutiji hrvatskih znanstvenici i stručnjaci različitih struka (arheolozi, povjesničari, etnolozi, povjesničari umjetnosti, liječnici, muzealci...).Kroz pet epizoda, na temelju forenzično-antropološke analize koštanih ostataka, dr. Šlaus i njegovi suradnici pokušavaju otkriti tko je ta osoba bila, kako je živjela te kako i od čega je umrla. Rekonstruirajući život i smrt svake od osoba, te rekonstrukcijom uvjeta i kvalitete svakodnevnog života, rekonstruiramo i život cijele zajednice, ali i bacamo novo svjetlo na povijest koja nas je uvelike odredila.Najstariji slučaj u seriji, u epizodi "Crno vrilo", star je gotovo 10.000 godina, a riječ je o ženi iz Dračevca Ninskog koja je umrla, pokopana i ostavljena u vrlo neobičnom položaju. Epizode "Tursko groblje" i "Tajna udbinske katedrale" obrađuju dva intrigantna slučaja iz razdoblja hrvatsko-turskog ratovanja, pri čemu smo došli na prag senzacionalnog otkrića o banu Derenčinu i njegovom sinu. U epizodi "Legionar iz Resnika" bavimo se rimskom okupacijom naših prostora i legionarom koji je neobično skončao nadomak Trogira. Serija završava epizodom "Stari Hrvati" i usporedbom života i životnih navika naših predaka i nas samih, a rezultati našeg istraživanja gotovo su zapanjujući.Istražujući daleku povijest ljudskog roda, stručnjaci se nerijetko susreću s nepoznanicama koje je vrlo teško objasniti. No, bez obzira što na mnoga pitanja još uvijek nemamo odgovor, dr. Mario Šlaus i njegovih petero suradnika uspjeli su, vjerujemo, pobiti duboko ciničnu tvrdnju da povijest pišu samo pobjednici.---1. epizoda: U prvoj od pet epizoda pogledajte što će otkriti kostur mlade žene s okrutnim perimortalnim traumama. Hoće li dr. Mario Šlaus rasvijetliti tajnu humka usred čepinskog polja zvanog Tursko groblje? |
Smrdelje
KUK
|
Prekrasna netaknuta Dalmacija Stigli smo u zavičaj Vrh Kuk
Autor: Born in Dalmatia Datum objave: 18.5.2025. Opis. SMRDELJENetaknuta priroda u zaleđu Dalmacije. |
Skradin
|
Skradin – The Perfect Gateway to Krka National Park | Dalmatia Croatia Travel Guide
Autor: Croatia Hidden Gems Datum objave: 6,2,2026. Opis. Welcome to Skradin - a historic Dalmatian town where rivers, stone streets, and nature all meet in one place. Today, it's known as one of the most pleasant and scenic bases in central Dalmatia. The old town of Skradin is compact and easy to explore. Stone houses, narrow streets, and a relaxed waterfront create a timeless Mediterranean atmosphere. Everything here moves slowly - boats drift in the marina, cafés face the river, and the sound of water is never far away. Skradin Fortress (Turina Fortress) Above the town rises the historic Skradin Fortress. A short walk uphill leads to panoramic views over the red rooftops, the river valley, and the surrounding wetlands. From here, it's easy to understand why Skradin was once an important defensive and trading point. Krka Bridge One of the most recognizable landmarks here is the Krka Bridge. This impressive arched bridge stretches across the river canyon and offers dramatic views of the surrounding landscape. Seen from above, it highlights the scale of the Krka river valley and has become one of the most photographed viewpoints in the region. Automobile Museum Another unexpected highlight of Skradin is its Automobile Museum - a small but fascinating collection of vintage cars. The museum showcases beautifully preserved vehicles from the early and mid-20th century, adding a surprising and nostalgic layer to Skradin's cultural story. ⛵ Gateway to Krka National Park But what truly makes Skradin special lies just upstream. From the town's pier, boats take visitors directly into Krka National Park - a unique experience where the journey itself becomes part of the attraction. 💧 Skradinski Buk Waterfall Krka National Park is famous for its waterfalls, and the most well-known is Skradinski Buk. This stunning series of cascades, pools, and wooden walkways allows visitors to walk through the heart of the river system. Old stone watermills along the paths tell the story of how people once lived alongside the river. 🌿 Roški Slap Further into the park, Roški Slap offers a more rugged, natural feel, with wide steps of flowing water and dramatic karst formations. It's quieter, more open, and perfect for experiencing Krka's raw power. ⛪ Krka Monastery & Visovac Island One of the park's most peaceful and spiritual places is the Krka Monastery, hidden deep in the river valley. This Serbian Orthodox monastery dates back to the 14th century and adds a powerful cultural and historical layer to the park. Another unforgettable sight is Visovac Island, home to a Franciscan monastery rising from the middle of the river - one of the most iconic scenes in all of Croatia. Manojlovac Waterfall Higher up the river, Manojlovac Waterfall delivers a different kind of spectacle. It's the tallest waterfall in the park, powerful and dramatic, especially after heavy rain when the river surges through the canyon. After a day in nature, Skradin offers the perfect return. The quiet harbor, evening light on the river, and views from the fortress create a unique atmosphere. Skradin isn't just a stop before Krka - it's a destination that connects Dalmatian town life with one of Croatia's most beautiful national parks, naturally, effortlessly, and memorably. Plan your Croatia adventure with our FREE interactive map: https://croatiahiddengems.com |
IZVORI I LITERATURA
|
ADULMAR, Katarina; KOLARIĆ, Lovro: Krajobrazna studija Park prirode Vransko jezero. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, BS Krajobrazna arhitektura. Zagreb, 2020. (PDF)
ANDROVIĆ, Ivan: Po Ravnim kotarima i kršnoj Bukovici. Zadar 1909. GRUPA AUTORA: ZAPISI IZ GORNJIH RAVNIH KOTARA - Etnološki, povijesni i muzeološki prilozi o Islamu Latinskom, Islamu Grčkom, Kašiću i Podgradini. Gl. ured.: Milana Černelić, Marijeta Rajković Iveta. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Centar za komparativno historijske i interkulturne studije. Zagreb, 2010. (PDF) KOS, Lucijan: Bukovica i Ravni kotari - Historijsko-geografsko, ekonomsko-prometno i političko-upravno značenje. U: Benkovački kraj - Zbornik I (PDF) GRUPA AUTORA: Plan upravljanja područjima ekološke mreže Ravni kotari (PU 6006) 2023. – 2032. Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske županije "Natura Jadera". Zadar, 2023. (PDF) GRUPA AUTORA: Zapisi iz gornjih Ravnih kotara: etnološki, povijesni i muzeološki prilozi o Islamu Latinskom, Islamu Grčkom, Kašiću i Podgradini. Ur. Milana Černelić, Marijeta Rajković Iveta. Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju. Zagreb, 2010.
GRUPA AUTORA: Kula Jankovića: spomenik kulture - pokretač održivog razvoja Ravnih kotara: baština, interkulturalizam i revitalizacija. Zbornik radova / uredili Drago Roksandić, Marijeta Rajković Iveta, Tihana Rubić. - Zagreb : Filozofski fakultet, Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije : Plejada, 2014. - 174 str. : ilustr. ; 24 cm. - (Biblioteka Desničini susreti ; sv. 9)
GRUPA AUTORA: Zemunik u prostoru i vremenu. Zbornik. Urednici Josip Faričić, Zdenko Dundović. Sveučilište u Zadru [etc.]. Zadar, 2016.
TRESIĆ PAVIČIĆ, Ante: Asseria. Iz: Po Ravnim kotarima. Asseria, Vol. 5 No. 5, 2007. (PDF) TRESIĆ PAVIČIĆ, Ante: Po Ravnim Kotarima. Hrvatski ilustrovani Kalendar. Zadar 1906., str. 87 – 92. ZAPISI iz gornjih Ravnih kotara: etnološki, povijesni i muzeološki prilozi o Islamu Latinskom, Islamu Grčkom, Kašiću i Podgradini. Uredile Milana Černelić, Marijeta Rajković Iveta. Zagreb: Filozofski fakultet, Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju: Centar za komparativnohistorijske i interkulturne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta: FF press, 2010.
|