Brigo moja, prijeđi na drugoga!

​Jedan vikend krajem ožujka/marta 2019. godine s društvom sam se uputio na planinarenje u okolicu Slunja. Bilo je to još rano proljeće, kada je tek započeo rast vegetacije. Iako glavna turistička sezona nije bila započela, na relaciji državne ceste broj 1, između Karlovca i Rakovice (za one koji taj kraj ne poznaju, radi se o putu koji, među ostalim odredištima, vodi i na Plitvička jezera), bio je vidljiv zamjetan broj stranih turista, posebice onih iz dalekoistočnih zemalja. Plitvice su izuzetno popularne među Korejcima, Japancima i sve više Kinezima. No, scene koje su oni mogli vidjeti uz tu dionicu ceste, i to državne ceste broj JEDAN, bile su daleko od atraktivnih. O čemu se radilo opisao sam u jednom elektroničkom pismu - predstavci, koju sam par dana nakon toga uputio na dvanaest adresa hrvatskih institucija, na državnoj, županijskoj i lokalnoj razini. Napisao sam tu predstavku relativno brzo, i nije to bilo s težnjom da stvorim neko literarno vrijedno djelo, već da te službe upozorim i pozovem da oko toga problema napokon nešto poduzmu.

Predstavka je upućena na slijedeće adrese: 

• Ministarstvo turizma Republike Hrvatske
• Hrvatska turistička zajednica
• Ministarstvo zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske
• Karlovačka županija
• Turistička zajednica Karlovačke županije
• Grad Slunj
• Grad Karlovac
• Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske
• Hrvatske ceste
• Hrvatske vode
• Hrvatske šume: Hrvatske autoceste

Tekst poslane predstavke glasi:

Poštovani,

Radio sam godinama u državnoj upravi, pa nisam baš uvjeren, niti s nadom da će ovo pismo netko ozbiljno shvatiti, a još manje nešto konkretno poduzeti. Kao ljubitelj prostora, krajolika, planina i administrator web-stranice www.dinarskogorje.com, bio sam zaprepašten stanjem našeg okoliša i prostora, putujući prije par dana relacijom od Karlovca prema Rakovici  – cestom D1 kojom prolazi mnoštvo turista ne samo ljeti, već cijele godine (i protekli je vikend bilo mnogo autobusa s turistima iz istočnoazijskih zemalja).

Stanje, "vjerojatno dok još nije dovoljno porasla trava da prekrije našu sramotu", je stvarno porazno i sramotno za jednu turističku zemlju poput naše, ali i ne samo zbog turista, već i zbog nas samih i našeg životnog i prirodnog prostora, naselja, tla, voda i šuma.
Duž cijele državne ceste br. 1, zatim uz rijeke (npr. izlaz iz Karlovca, kod Turnja, Slunjčica pod Slunjem…), autobusne stanice, sva druga stajališta i ugibališta, private kuće, uz velik dio okolica restorana, na rubovima sela i šuma, sve je to puno smeća, drvnog i ostalog otpada, i na žalost (jedina objektivna okolnost) ruševina kuća – iako se i u sređenijim državama nastoji raznim programima (npr. saniranje ruševina) i obavezama (npr. izrade fasade) i potonje  situacije riješiti.

Jedina pozitivna stvar bila je čistoća samoga grada Slunja, vidi se napredak, ali samo u gradu. jer i dalje ima smeća oko okolnih sela, duž dijela toka rijeke Slušnice i turističko-planinarske šetnice (posebno pod stadionom), zatim uz cestu D1  čak i na vodozaštitnim područjima (Slunj – Slušnica, a u Karlovcu npr. između Pivovare i Stativa, kada se izađe iz sela Borlini).

Zato se pitam: Gdje su nestale Vaše aktivnosti na uređenju i čišćenju prostora, Vas nadležnih državnih, javnih i lokalnih službi i poduzeća (radovi, opomene, komunalne inspekcije, kazne), jer se rezultati na terenu uopće ne vide?

Također, gdje su nestale i dodatne aktivnosti prema građanstvu, kako bi se mijenjale njihove navike  – poput promotivnih aktivnosti usmjerenih na čistoću cijele Hrvatske?

Zašto nema obveze za državna poduzeća poput Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma, Hrvatskih cesta, Hrvatskih autocesta da su u obvezi sanirati i ekološki održavati prostor o kojemu se brinu, onaj koji im je povjeren? Upravo suprotno, vrlo često nakon radova za djelatnicima tih poduzeća u prostoru ostaju kanisteri, plastične i staklene boce vode i sl. A ne daj Bože da npr. nakon šišanja trave uz cestu oni odmah i pokupe zatečeno smeće (primjer uz naše petlje na auto-cestama).

U prilogu fotografija samo jednog ugibališta, uz cestu A1, južno od Slunja i na području vodozaštitne zone. Ovakvih je pojava i točaka između Karlovca i Rakovice više, zapravo mnogo desetaka.

U nadi u čišću i ljepšu Hrvatsku, srdačan pozdrav!

Gordan Papac, Zagreb/Zaprešić

PRILOG
Priložene fotografije pokazuju nedopustivo stanje okoliša uz državnu cestu broj 1, kod spomenika između Sunja i Rakovice

Nakon slanja predstavke prvi je stigao odgovor ​Ministarstva zaštite okoliša I energetike RH: 
Poštovani, Ministarstvo zaštite okoliša I energetike zaprimilo je elektroničku predstavku kojom se ukazuje na odbačeni otpad na području Karlovačke županije. Temeljem odredbi članka 28. i 36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine 94/13, 73/17 i 14/19 ), predstavka se dostavlja na daljnje postupanje komunalnom redarstvu. S poštovanjem, dežurna inspektorica zaštite okoliša.
Slijedio je i odgovor državnog poduzeća "Hrvatske auto-ceste", da su Predstavku proslijedili svojoj nadležnoj službi.

I to je to. 

Od dvanaest (12) hrvatskih institucija, odgovorile su samo dvije (2)!! 

Porazno. Porazno je da toliki postotak institucija nema što za odgovoriti, i još žalosnije da toliki broj institucija koje se u pretežitoj mjeri financiraju novcima građana, nemaju nimalo kulture, odn. kulturne pristojnosti, odgovoriti tim istim građanima kada im se obraćaju!

​Uvijek se sjetim primjera jednog para kojemu sam bračni kum, koji su kao potencijalni imigranti, pisali novozelandskoj vladi, upozorivši ih na jednu nelogičnost u novozelandskom useljeničkom zakonu. Odgovor im je stigao nakon dva tjedna, u kojemu ih je novozelandsko ministarstvo obavijestilo da su (navedeni par) bili u pravu i da je pravilnik o bodovanju za useljeničku vizu izmijenjen i da je izmjena prošla zakonsku proceduru, od ministarstva, preko vlade, do novozelandskog parlamenta. U dva tjedna! Od priznanja da i državna institucija možda nije u pravu, do akcije i rješenja problema na koji ih je upozorio - jedan stranac. U dva tjedna! 

UMJESTO ZAKLJUČKA

Dana 29.4.2019. prošao sam ponovo navedenom dionicom državne ceste br. 1. Zamijetio sam slijedeće:

• vegetacija je srećom (ili nesrećom) narasla dovoljno visoko da je prekrila velik dio smeća uz cestu
• na velikom dijelu bočnih parkirališta, odn neuređenih šljunčanih ugibališta, postavljene su betonske kante za otpatke, no na žalost, mnoge od njih bile su prepune smeća, koje je zbog toga završilo i na tlu oko njih - znači kante su postavljene, ali njihovo pražnjenje očito nije redovito
• smeće uz ugibalište kod devastiranog spomenika između Slunja i Rakovice je u velikoj mjeri pokupljeno, iako ga još ima. No cijelo ugibalište i dalje je neuređeno, ruinirano i izrazito depresivno, posebno s obzirom na činjenicu kako se radi i o lokaciji na kojoj bi se turisti mogli zaustaviti i posjetiti obližnje vrelo Slunjčice, i o lokaciji koja je pristupna točka za obilazak pješačke turističko-planinarske šetnice uz rijeku Slunjčicu.
• to je bio samo usputni, letimičan i nepotpun osvrt na stanje 29.4. iz razloga što sam tada bio na putu za jednu daljnju destinaciju.