Vrlo često se u mnogim krajevima mogu čuti optužbe kako je pojedini "nenacionalni" državni režim nasilno mjenjao stare, izvorne nazive pojedinih vrhova, planina i drugih zemljopisnih oblika. No, ostavimo li nacionalne ili lokalpatriotske politike sa strane, ove pogreške - koje su, mora se priznati, s vremenom ušle u svakodnevni govor i uporabu - vrlo često su proizvod, namjeran ili nenamjeran, netočnosti u bilježenju imena prilikom topografskih premjera, primjerice onih rađenih u Austro-Ugarskoj, onih rađenih u Kraljevini Jugoslaviji, ili onih rađenih od strane Vojnogeografskog zavoda u postratnoj Jugoslaviji. Bilo je zanimljivo-smješnih situacija. Mnogi kajkavski nazivi bili su štokavizirani, npr. imena mjesta koja su završavala na "-vec", zabilježena su kao "-vac". Dok je s druge strane npr. mjesto Sveta Nedelja kod Samobora, koja se tako naziva kajkavštinom (a većina, tj. 3/5 kajkavaca imaju to otvoreno ekavsko e, iako taj /e/ nije isti glas kao u štokavskim govorima), na kartama dugo vremena bila je upisana ijekavski kao Sveta Nedjelja. U Crnoj Gori, npr. velik dio naziva na geografskim kartama bio je upisan ekavicom, iako crnogorski autori, navodeći kao jednu od zanimljivosti o ovoj zemlji, tvrde kako na području Crne Gore nema niti jednog ekavskog narodnog toponima. Tako nije Belič u Prokletijama, već je Bjeljič (odn. Bjelič, odn. Bjeljič). Jedan izvor navodi kako je na topografskim kartama samo jednog područja Crne Gore, na kartama premjera iz 1930-ih, više od pola toponima krivo upisano. Dio toga je ispravljen na kasnijim premjerima (npr izdanja VGI iz 1980-ih), ali je dobar dio pogrešaka i ostao.
Osim toga, primjer iz Velebita pokazuje kako je i u 1920-im i 1930-im godinama, u planinarskim krugovima, u zamahu otkrivanja planina i začetaka masovnijeg planinarstva, bilo vrlo popularno davanje novih imena nekim vrhovima. posebno u slabo naseljenim krajevima poput Velebita, Dinare, otočja Kornati, za koje su moguće već i od ranije postojali stariji narodni nazivi. Slične stvari događale su se i ranije, u vrijeme Austro-Ugarske. Vrlo često pojedini geografski objekti zaista imaju više lokalnih ili izvornih naziva, što ovisi o govornicima i korisnicima s određenog područja. Na području Dinarskog gorja su se stoljećima isprepletali utjecaji različitih država, kultura, vjera, pa i jezika, što se odrazilo i na toponimiju (nazive) u kojoj se uočavaju brojni jezični slojevi, ali često je dolazilo i do nepravilnoga jezično-kulturnoga “taloženja”, odn. slučajeva kada "nenamjerna" ili "namjerna" pogreška uđe u svakodnevni govor ili literaturu i kartografiju. To se posebno očituje u nestalno naseljenom otočnom i brdsko-planinskom prostoru. Tako neki mali geografski objekti (otičići) u Kornatima imaju i po četiri imena. Prema stručnjacima za nazivlje (toponomastičarima), ispravan je svaki taj naziv (vidi članak: Josip Farčić, Geografski aspekt proučavanja toponima Geografija.hr, 2009.) Iz toga proizlazi sljedeći problem: koje geografsko ime ispisati na karti, posebno ako se radi o malom geografskom objektu, a na karti je potrebno ekonomično rasporediti geografsko ime? Na digitalnm kartama je to manji problem, no na papirnim kartama to nije uvijek bilo moguće istaknuti.
0 Comments
Leave a Reply. |
Arhiva
October 2024
AutorMoje ime je Gordan. Strastveni sam zaljubljenik u prostore Dinarskog gorja, njegov reljef, prirodu, ljude. Kategorije |